Mike Tyson

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mike Tyson
Mike Tyson.jpg
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Michael Gerard Tyson
Nadimak Iron Mike
Težinska kategorija teška
Državljanstvo Flag of the United States.svg SAD
Nadnevak rođenja 30. lipnja 1966.
Mjesto rođenja Brooklyn, New York
Stil dešnjak
Visina 178 cm[1]
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 58
Pobjeda 50
Pobjeda prekidom 44
Poraza 6
Neriješenih 0
Nevažećih 2
Naslov prvaka WBC, WBA, IBF, Universal
Amaterske
Ukupno borba 8
Pobjeda 5
Pobjeda prekidom 3
Poraza 3
Neriješenih 0

Mike Tyson (Brooklyn, New York, 30. lipnja 1966.), poznat i kao Malik Abdul Aziz,[2][3] umirovljeni je američki boksač, bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji. Jedan je od najpopularnijih, ali i najkontroverznijih sportaša svih vremena, poznat koliko po svojem izuzetno jakom udarcu, toliko i po optužbama za silovanje, brojnim incidentima u i oko ringa te po trogodišnjem boravku u zatvoru.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Tyson je bivši prvak svijeta i drži rekord kao najmlađi boksač koji je osvojio naslove u teškoj kategoriji po verzijama WBC, WBA i IBF u sa 20 godina, 4 mjeseci i 22 dana starosti. Tyson je pobijedio svojih prvih 19 profesionalnih borbi prekidom, 12 od njih u prvoj rundi. WBC-ov naslov je osvojio 1986. nakon pobjede protiv Trevora Berbicka tehničkim nokautom u drugom rundi. 1987, Tyson dodaje WBA i IBF naslova nakon pobjeda protiv Jamesa Smitha i Tonyja Tuckera. Bio je prvi boksač u teškoj kategoriji koji je istovremeno držao naslove po verzijama WBC, WBA i IBF.

1988. godine Tyson je postao ''dužni'' prvak kad je pobijedio Michaela Spinksa nakon 91 sekunde. Tyson je uspješno obranio naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji devet puta, uključujući i pobjede nad Larryjem Holmesom i Frankom Brunom. U 1990, izgubio njegov naslov izgubivši od Jamesa "Bustera" Douglasa, nokautom u 10. rundi. Pokušavajući opet doći do naslova, pobijedio je Donovana Ruddocka dvaput 1991., ali je odustao iz borbe s prvakom u teškoj kategoriji Evanderom Holyfieldom zbog ozljede. 1992. godine Tyson osuđen za silovanje Desiree Washington i osuđen na šest godina zatvora, ali je otpušten nakon tri godine. Nakon puštanja, odradio je niz povratničkih borbi. 1996., je osvojio naslove WBC i WBA pobijedivši Franka Bruna i Brucea Seldona nokautom. S pobjedom protiv Bruna, Tyson se pridružio Floydu Pattersonu, Muhammadu Aliu, Timu Witherspoonu, Evanderu Holyfieldu i George Foremanu kao jedinim ljudima u povijesti boksa kojima je do tada uspjelo ponovo osvojiti naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji nakon što su ga izgubili. Nakon osvajanja naslova po WBC-u, Tyson je izgubio naslov po verziji WBA protiv Evandera Holyfielda koji ga je u studenom 1996 pobijedio u 11. rundi tehničkim nokautom.Pokušao je uzvratiti 1997. Holyfieldu ,ali je borba završila kada je Tyson bio diskvalificiran zbog ugriza za uho. 1999. su godine bila razmatranja da će se vratiti u ring 2. listopada te godine. Protivnik nije bio određen, a prema La Gazzeti dello sport, Tyson se trebao boriti protiv Axela Schultza ili Željka Mavrovića. Borba se trebala odviti u Las Vegasu u MGM Grand Hotel and Casino.[5]

U 2002., borio se za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji u dobi od 35, gubi nokautom od Lennoxa Lewisa. Povukao se iz profesionalnog boksa u 2006., nakon što je nokautirao protivnike u borbama protiv Dannyja Williamsa i Kevina McBridea. Tyson je proglasio stečaj 2003., unatoč ogromnoj zaradi i dobitku preko 80 milijuna za nekoliko njegovih borbi i 300 milijuna tijekom svoje karijere. Tyson je poznat po njegovom bijesnom i zastrašujućem boksačkom stilu, kao i njegovom kontroverznom ponašanju unutar i izvan ringa. Prozvan "Najopasniji čovjek na planeti", "Mali dinamita" i "Iron Mike", Tyson se smatra jednim od najboljih teškaša svih vremena. On je broj 1 na popisu ESPN.com "najjačih udarača u povijesti teške kategorije". Primljen je u Međunarodnu boksačku Kuću Slavnih (Boxing Hall of Fame) i Svjetsku Kuću Slavnih ( World Boxing Hall of Fame).

Malo je istaknuta brižna strana Mikea Tysona. Mnoge priče nisu nikad ispričane. Poštivao je dobre boksače i pomagao ih. Popis boksača kojih je financijski pomogao respektabilan je. Mnogima je u teškim trenutcima platio za obiteljske sprovode, davao gotovinu i pomogao ih smjestiti ih u ustanove za rehabilitaciju. Bivši svjetski teškaki prvak Tim Witherspoon posvjedočio je kako mu je Tyson bez izvukao ga vanka, ne rekavši ni riječi, stavio mu nekoliko tisuća dolara u džep i rekao neka se drži. U to je vrijeme Witherspoon tužio promotora Dona Kinga za izgubljenu dobit. [6]

Jedna je lijepa priča o Tysonu i u svezi s hrvatskim boksom. Pod svoje je uzeo jednog velikog hrvatskog boksača koji je tih godina nestao s pozornice. Bilo je to u vrijeme prije borbe s Lewisom u kojoj je Tyson teško poražen. Tyson je nekoliko dana pred borbu uočio u prvom redu kazinske vježbaonice visokog mršavog čovjeka koji je sjedio poput strvrinara na grani. Tyson je prekinuo trening i prišao neznancu. Prepoznavši Mavrovića, zazvao ga je imenom, na šta je oslabljeni Mavrović teturavo ustao i pošao k Tysonu. Nakon prijateljskog zagrljaja, Tyson ga je odveo u privatni dio dvorane. Bilo je to u vrijeme Mavrović kad je opaka bolest napala Željka Mavrovića, zbog koje je izgubio šest stoneova težine. Lewis je sljedećeg dana vidio Mavrovića, jednostavno kimnuvši glavom prema njemu. Nakon završene borbe u lipnju 2002., legendarni borci Womack, Botha i Witherspoon nisu bili iznenađeni iskrenošću Tysonovih komentara, kad je nakon te borbe Tyson porazgovarao s Mavrovićem.[6]

Ostalo[uredi VE | uredi]

Supruge: Lakiha Spicer (vj. 2009.), Monica Turner (vj. 1997.–2003.),Robin Givens (vj. 1988.–1989.)

Djeca: Rayna Tyson, Amir Tyson, Milan Tyson, Morocco Tyson

Filmovi i TV emisije: Tyson

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mike Tyson, boxrec.com
  2. "Mike Tyson finds he's the man in Chechyna" - David Holley, Los Angeles Times
  3. "Mike Tyson Goes Bollywood" - CBC News
  4. "BOXING; After Three Years in Prison, Tyson Gains His Freedom", The New York Times, 26. ožujka 1995.
  5. Simon Chambers: Tyson scheduled to fight in Las Vegas, Bloomberg News, 9. srpnja 1999. [1]
  6. 6,0 6,1 Steve Bunce: The other Mike Tyson, Guardian, The Observer, 15. lipnja 2002.

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Mike Tyson

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Boxing pictogram.svg Nedovršeni članak Mike Tyson koji govori o boksaču ili boksačici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.