Mike Tyson

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mike Tyson
Mike Tyson Portrait.jpg
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Michael Gerard Tyson
Nadimak Iron Mike
Težinska kategorija teška
Državljanstvo Flag of the United States.svg SAD
Nadnevak rođenja 30. lipnja 1966.
Mjesto rođenja Brooklyn, New York
Stil dešnjak
Visina 178 cm[1]
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 58
Pobjeda 50
Pobjeda prekidom 44
Poraza 6
Neriješenih 0
Nevažećih 2
Naslov prvaka WBC, WBA, IBF, Universal
Amaterske
Ukupno borba 8
Pobjeda 5
Pobjeda prekidom 3
Poraza 3
Neriješenih 0

Mike Tyson (Brooklyn, New York, 30. lipnja 1966.), poznat i kao Malik Abdul Aziz,[2][3] umirovljeni je američki boksač, bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji. Jedan je od najpopularnijih, ali i najkontroverznijih sportaša svih vremena, poznat koliko po svojem izuzetno jakom udarcu, toliko i po optužbama za silovanje, brojnim incidentima u i oko ringa te po trogodišnjem boravku u zatvoru.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Tyson je bivši prvak svijeta i drži rekord kao najmlađi boksač koji je osvojio naslove u teškoj kategoriji po verzijama WBC, WBA i IBF u sa 20 godina, 4 mjeseci i 22 dana starosti. Tyson je pobijedio svojih prvih 19 profesionalnih borbi prekidom, 12 od njih u prvoj rundi. WBC-ov naslov je osvojio 1986. nakon pobjede protiv Trevora Berbicka tehničkim nokautom u drugom rundi. 1987, Tyson dodaje WBA i IBF naslova nakon pobjeda protiv Jamesa Smitha i Tonyja Tuckera. Bio je prvi boksač u teškoj kategoriji koji je istovremeno držao naslove po verzijama WBC, WBA i IBF.

1988. godine Tyson je postao ''dužni'' prvak kad je pobijedio Michaela Spinksa nakon 91 sekunde. Tyson je uspješno obranio naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji devet puta, uključujući i pobjede nad Larryjem Holmesom i Frankom Brunom. U 1990, izgubio njegov naslov izgubivši od Jamesa "Bustera" Douglasa, nokautom u 10. rundi. Pokušavajući opet doći do naslova, pobijedio je Donovana Ruddocka dvaput 1991., ali je odustao iz borbe s prvakom u teškoj kategoriji Evanderom Holyfieldom zbog ozljede. 1992. godine Tyson osuđen za silovanje Desiree Washington i osuđen na šest godina zatvora, ali je otpušten nakon tri godine. Nakon puštanja, odradio je niz povratničkih borbi. 1996., je osvojio naslove WBC i WBA pobijedivši Franka Bruna i Brucea Seldona nokautom. S pobjedom protiv Bruna, Tyson se pridružio Floydu Pattersonu, Muhammadu Aliu, Timu Witherspoonu, Evanderu Holyfieldu i George Foremanu kao jedinim ljudima u povijesti boksa kojima je do tada uspjelo ponovo osvojiti naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji nakon što su ga izgubili. Nakon osvajanja naslova po WBC-u, Tyson je izgubio naslov po verziji WBA protiv Evandera Holyfielda koji ga je u studenom 1996 pobijedio u 11. rundi tehničkim nokautom.Pokušao je uzvratiti 1997. Holyfieldu ,ali je borba završila kada je Tyson bio diskvalificiran zbog ugriza za uho. 1999. su godine bila razmatranja da će se vratiti u ring 2. listopada te godine. Protivnik nije bio određen, a prema La Gazzeti dello sport, Tyson se trebao boriti protiv Axela Schultza ili Željka Mavrovića. Borba se trebala odviti u Las Vegasu u MGM Grand Hotel and Casino.[5]

U 2002., borio se za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji u dobi od 35, gubi nokautom od Lennoxa Lewisa. Povukao se iz profesionalnog boksa u 2006., nakon što je nokautirao protivnike u borbama protiv Dannyja Williamsa i Kevina McBridea. Tyson je proglasio stečaj 2003., unatoč ogromnoj zaradi i dobitku preko 80 milijuna za nekoliko njegovih borbi i 300 milijuna tijekom svoje karijere. Tyson je poznat po njegovom bijesnom i zastrašujućem boksačkom stilu, kao i njegovom kontroverznom ponašanju unutar i izvan ringa. Prozvan "Najopasniji čovjek na planeti", "Mali dinamita" i "Iron Mike", Tyson se smatra jednim od najboljih teškaša svih vremena. On je broj 1 na popisu ESPN.com "najjačih udarača u povijesti teške kategorije". Primljen je u Međunarodnu boksačku Kuću Slavnih (Boxing Hall of Fame) i Svjetsku Kuću Slavnih ( World Boxing Hall of Fame).

Malo je istaknuta brižna strana Mikea Tysona. Mnoge priče nisu nikad ispričane. Poštivao je dobre boksače i pomagao ih. Popis boksača kojih je financijski pomogao respektabilan je. Mnogima je u teškim trenutcima platio za obiteljske sprovode, davao gotovinu i pomogao ih smjestiti ih u ustanove za rehabilitaciju. Bivši svjetski teškaki prvak Tim Witherspoon posvjedočio je kako mu je Tyson bez izvukao ga vanka, ne rekavši ni riječi, stavio mu nekoliko tisuća dolara u džep i rekao neka se drži. U to je vrijeme Witherspoon tužio promotora Dona Kinga za izgubljenu dobit. [6]

Jedna je lijepa priča o Tysonu i u svezi s hrvatskim boksom. Pod svoje je uzeo jednog velikog hrvatskog boksača koji je tih godina nestao s pozornice. Bilo je to u vrijeme prije borbe s Lewisom u kojoj je Tyson teško poražen. Tyson je nekoliko dana pred borbu uočio u prvom redu kazinske vježbaonice visokog mršavog čovjeka koji je sjedio poput strvrinara na grani. Tyson je prekinuo trening i prišao neznancu. Prepoznavši Mavrovića, zazvao ga je imenom, na šta je oslabljeni Mavrović teturavo ustao i pošao k Tysonu. Nakon prijateljskog zagrljaja, Tyson ga je odveo u privatni dio dvorane. Bilo je to u vrijeme Mavrović kad je opaka bolest napala Željka Mavrovića, zbog koje je izgubio šest stoneova težine. Lewis je sljedećeg dana vidio Mavrovića, jednostavno kimnuvši glavom prema njemu. Nakon završene borbe u lipnju 2002., legendarni borci Womack, Botha i Witherspoon nisu bili iznenađeni iskrenošću Tysonovih komentara, kad je nakon te borbe Tyson porazgovarao s Mavrovićem.[6]

Ostalo[uredi VE | uredi]

Supruge: Lakiha Spicer (vj. 2009.), Monica Turner (vj. 1997.–2003.),Robin Givens (vj. 1988.–1989.)

Djeca: Rayna Tyson, Amir Tyson, Milan Tyson, Morocco Tyson

Filmovi i TV emisije: Tyson

Profesionalni boks - Borbe[uredi VE | uredi]

Br. Rezultat Rekord Protivnik Način Datum Runda Vrijeme Mjesto održavanja
58 Poraz 50-6 (2) Kevin McBride Tehnički nokaut 11. lipnja 2005. 7 (10) 3:00 Washington Flag of the United States.svg SAD
57 Poraz 50-5 (2) Danny Williams Nokaut 30. srpnja 2004. 4 (10) 2:51 Louisville, Kentucky Flag of the United States.svg SAD
56 Pobjeda 50-4 (2) Clifford Etienne Nokaut 22. veljače 2003. 1 (10) 0:49 Memphis, Tennessee Flag of the United States.svg SAD
55 Poraz 49-4 (2) Lennox Lewis Nokaut 8. lipnja 2002. 8 (10) 2:25 Memphis, Tennessee Flag of the United States.svg SAD
54 Pobjeda 49-3 (2) Brian Nielsen Tehnički nokaut 13. listopada 2001. 7 (10) 3:00 Parken Stadium, Kopenhagen Flag of Denmark.svg Danska
53 Nevažeća 48-3 (2) Andrew Golota Nevažeća 20. listopada 2000. 3 (10) 3:00 Auburn Hills, Michigan Flag of the United States.svg SAD
52 Pobjeda 48-3 (1) Lou Savarese Tehnički nokaut 24. lipnja 2000. 1 (10) 0:38 Hampden Park, Glasgow Flag of Scotland.svg Škotska
51 Pobjeda 47-3 (1) Julius Francis Tehnički nokaut 29. siječnja 2000. 2 (10) 1:03 Manchester, Engleska Flag of England.svg Engleska
50 Nevažeća 46-3 (1) Orlin Norris Nevažeća 23. listopada 1999. 1 (10) 3:00 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
49 Pobjeda 46-3 Francois Botha Nokaut 16. siječnja 1999. 5 (10) 2:59 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
48 Poraz 45-3 Evander Holyfield Diskvalificiran 28. lipnja 1997. 3 (12) 3:00 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
47 Poraz 45-2 Evander Holyfield Tehnički nokaut 9. studenog 1996. 11 (12) 0:37 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
46 Pobjeda 45-1 Bruce Seldon Tehnički nokaut 7. rujna 1996. 1 (12) 1:49 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
45 Pobjeda 44-1 Frank Bruno Tehnički nokaut 16. ožujka 1996. 3 (12) 0:50 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
44 Pobjeda 43-1 Buster Mathis Jr. Nokaut 16. prosinca 1995. 3 (12) 2:32 Philadelphia, Pennsylvania Flag of the United States.svg SAD
43 Pobjeda 42-1 Peter McNeeley Diskvalificiran 19. kolovoza 1995. 1 (12) 1:29 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
42 Pobjeda 41-1 Donovan Ruddock Sudačka odluka (jednoglasna) 28. lipnja 1991. 12 (12) 3:00 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
41 Pobjeda 40-1 Donovan Ruddock Tehnički nokaut 18. ožujka 1991. 7 (12) 2:22 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
40 Pobjeda 39-1 Alex Stewart Tehnički nokaut 8. prosinca 1990. 1 (10) 2:27 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
39 Pobjeda 38-1 Henry Tillman Nokaut 16. lipnja 1990. 1 (12) 2:47 Paradise, Nevada Flag of the United States.svg SAD
38 Poraz 37-1 Buster Douglas Nokaut 11. veljače 1990. 10 (12) 1:22 Tokio, Japan Flag of Japan.svg Japan
37 Pobjeda 37-0 Carl Williams Tehnički nokaut 21. srpnja 1989. 1 (12) 1:33 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
36 Pobjeda 36-0 Frank Bruno Tehnički nokaut 25. veljače 1989. 5 (12) 2:55 Winchester, Nevada Flag of the United States.svg SAD
35 Pobjeda 35-0 Michael Spinks Nokaut 27. lipnja 1988. 1 (12) 1:31 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
34 Pobjeda 34-0 Tony Tubbs Tehnički nokaut 21. ožujka 1988. 2 (12) 2:54 Tokio, Japan Flag of Japan.svg Japan
33 Pobjeda 33-0 Larry Holmes Nokaut 22. siječnja 1988. 4 (12) 2:55 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
32 Pobjeda 32-0 Tyrell Biggs Tehnički nokaut 16. listopada 1987. 7 (15) 2:59 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
31 Pobjeda 31-0 Tony Tucker Sudačka odluka (jednoglasna) 1. kolovoza 1987. 12 (12) 3:00 Winchester, Nevada Flag of the United States.svg SAD
30 Pobjeda 30-0 Pinklon Thomas Tehnički nokaut 30. svibnja 1987. 6 (12) 2:00 Winchester, Nevada Flag of the United States.svg SAD
29 Pobjeda 29-0 James Smith Sudačka odluka (jednoglasna) 7. ožujka 1987. 12 (12) 3:00 Winchester, Nevada Flag of the United States.svg SAD
28 Pobjeda 28-0 Trevor Berbick Tehnički nokaut 22. listopada 1986. 2 (12) 2:35 Winchester, Nevada Flag of the United States.svg SAD
27 Pobjeda 27-0 Alfonso Ratliff Tehnički nokaut 6. rujna 1986. 2 (10) 1:41 Winchester, Nevada Flag of the United States.svg SAD
26 Pobjeda 26-0 José Ribalta Tehnički nokaut 17. kolovoza 1986. 10 (10) 1:37 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
25 Pobjeda 25-0 Marvis Frazier Nokaut 26. srpnja 1986. 1 (10) 0:30 Glens Falls, New York Flag of the United States.svg SAD
24 Pobjeda 24-0 Lorenzo Boyd Nokaut 11. srpnja 1986. 2 (10) 1:43 Troy, New York Flag of the United States.svg SAD
23 Pobjeda 23-0 William Hosea Nokaut 28. lipnja 1986. 1 (10) 2:03 Troy, New York Flag of the United States.svg SAD
22 Pobjeda 22-0 Reggie Gross Tehnički nokaut 13. lipnja 1986. 1 (10) 2:36 Madison Square Garden New York City, New York Flag of the United States.svg SAD
21 Pobjeda 21-0 Mitch Green Sudačka odluka (jednoglasna) 20. svibnja 1986. 10 (10) 3:00 Madison Square Garden New York City, New York Flag of the United States.svg SAD
20 Pobjeda 20-0 James Tillis Sudačka odluka (jednoglasna) 3. svibnja 1986. 10 (10) 3:00 Glens Falls, New York Flag of the United States.svg SAD
19 Pobjeda 19-0 Steve Zouski Nokaut 10. ožujka 1986. 3 (10) 2:39 Uniondale, New York Flag of the United States.svg SAD
18 Pobjeda 18-0 Jesse Ferguson Tehnički nokaut 16. veljače 1986. 6 (10) 1:19 Troy, New York Flag of the United States.svg SAD
17 Pobjeda 17-0 Mike Jameson Tehnički nokaut 24. siječnja 1986. 5 (8) 0:46 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
16 Pobjeda 16-0 David Jaco Tehnički nokaut 11. siječnja 1986. 1 (10) 2:16 Albany, New York Flag of the United States.svg SAD
15 Pobjeda 15-0 Mark Young Tehnički nokaut 27. prosinca 1985. 1 (10) 0:50 Latham, New York Flag of the United States.svg SAD
14 Pobjeda 14-0 Sammy Scaff Tehnički nokaut 6. prosinca 1985. 1 (10) 1:19 New York City, New York Flag of the United States.svg SAD
13 Pobjeda 13-0 Conroy Nelson Tehnički nokaut 22. studenog 1985. 2 (8) 0:30 Latham, New York Flag of the United States.svg SAD
12 Pobjeda 12-0 Eddie Richardson Nokaut 13. studenog 1985. 1 (8) 1:17 Houston, Teksas Flag of the United States.svg SAD
11 Pobjeda 11-0 Sterling Benjamin Tehnički nokaut 1. studenog 1985. 1 (8) 0:54 Latham, New York Flag of the United States.svg SAD
10 Pobjeda 10-0 Robert Colay Nokaut 25. listopada 1985. 1 (8) 0:37 Atlantis Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
9 Pobjeda 9-0 Donnie Long Tehnički nokaut 9. listopada 1985. 1 (6) 1:28 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
8 Pobjeda 8-0 Michael Johnson Nokaut 5. rujna 1985. 1 (6) 0:39 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
7 Pobjeda 7-0 Lorenzo Canady Nokaut 15. kolovoza 1985. 1 (6) 1:05 Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
6 Pobjeda 6-0 Larry Sims Nokaut 19. srpnja 1985. 3 (6) 2:04 Poughkeepsie, New York Flag of the United States.svg SAD
5 Pobjeda 5-0 John Alderson Tehnički nokaut 11. srpnja 1985. 2 (6) 3:00 Trump Plaza Hotel and Casino, Atlantic City, New Jersey Flag of the United States.svg SAD
4 Pobjeda 4-0 Ricardo Spain Tehnički nokaut 20. lipnja 1985. 1 (6) 0:39 Atlantic City, New Jersey, Flag of the United States.svg SAD
3 Pobjeda 3-0 Don Halpin Nokaut 23. svibnja 1985. 4 (4) 1:04 Albany, New York, Flag of the United States.svg SAD
2 Pobjeda 2-0 Trent Singleton Tehnički nokaut 10. travnja 1985. 1 (4) 0:52 Albany, New York, Flag of the United States.svg SAD
1 Pobjeda 1-0 Hector Mercedes Tehnički nokaut 6. ožujka 1985. 1 (4) 1:47 Albany, New York, Flag of the United States.svg SAD

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Mike Tyson boxing record", boxrec.com
  2. "Mike Tyson finds he's the man in Chechyna" - David Holley, Los Angeles Times
  3. "Mike Tyson Goes Bollywood" - CBC News
  4. "BOXING; After Three Years in Prison, Tyson Gains His Freedom", The New York Times, 26. ožujka 1995.
  5. Simon Chambers: Tyson scheduled to fight in Las Vegas, Bloomberg News, 9. srpnja 1999. [1]
  6. 6,0 6,1 Steve Bunce: The other Mike Tyson, Guardian, The Observer, 15. lipnja 2002.

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Mike Tyson

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]