Goran Ivanišević

Izvor: Wikipedija
Goran Ivanišević

Ivanišević na Wimbledonu 2004. godine, svojem posljednjem profesionalnom turniru.

Država Hrvatska
Rođenje Split, 13. rujna 1971.
Visina 193 cm
Težina 82 kg
Igra lijevom rukom
Karijera 1988.2004.
Zarađeni novac 19.878.007 USD
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 599:333
Osvojeni turniri 22 ATP-a
Najbolji plasman 2. (4. srpnja 1994.)
Grand Slam
Australian Open 1/4F (1989., 1994., 1997.)
Roland Garros 1/4F (1990., 1992., 1994.)
Wimbledon P (2001.)
US Open 1/2F (1996.)
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 263:226
Osvojeni turniri 9 ATP-a
Najbolji plasman 20. (6. siječnja 1992.)
Osvojene medalje
Tenis
Olimpijske igre
bronca OI 1992. pojedinačno
bronca OI 1992. parovi (s Goranom Prpićem)

Goran Ivanišević (Split, 13. rujna 1971.) je umirovljeni hrvatski tenisač, do 2021. bio je jedini Hrvat koji je osvojio Wimbledon (2001.). Također je i jedini tenisač u povijesti koji je pobijedio na Wimbledonu s pozivnicom, kao i tenisač s najnižim plasmanom u vrijeme pobjede - 125. Nakon pobjede, skočio je na 16. mjesto. Bio je članom hrvatske teniske reprezentacije prilikom osvajanja Davis Cupa 2005. godine. Također ima dvije brončane medalje s OI 1992. u Barceloni (pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem). Najviši plasman karijere na ljestvici tenisača bilo mu je drugo mjesto, ostvareno 1994. godine.

Ivanišević se tenisom počeo baviti na splitskim Firulama, na poticaj oca Srđana. Profesionalnu je karijeru započeo 1988. godine. Ukupno je osvojio 22 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji te još 10 u konkurenciji parova, čime je najuspješniji hrvatski tenisač u povijesti. U Wimbledonu je, osim naslova 2001., ubilježio i tri finala (1992., 1994. i 1998.) te dva polufinala (1990. i 1995.), a polufinale je ostvario i 1996. na US Openu. Umirovio se nakon poraza u 3. kolu Wimbledona 2004. godine. Nakon svršetka karijere povremeno nastupa na seniorskom ATP Champions Touru.

Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tijekom turnira u Wimbledonu 1991. godine, kada je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine Hrvatska je po prvi puta samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje za svoju domovinu, što je u času nakon osamostaljenja bio ogroman motiv i poticaj.

Ivanišević je i danas jedan od napoznatijih i najpopularnijih hrvatskih športaša u zemlji i svijetu. Tome je zasigurno pridonijelo i njegovo često nekonvencionalno ponašanje, zabavne konferencije za tisak te brojne aktivnosti van tenisa, primjerice nastup i pogodak za hrvatsku nogometnu reprezentaciju na oproštaju Zvonimira Bobana 2002. godine.[1]

Godine 1992. bio je dobitnikom Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", a pet puta je osvajao naslov sportaša godine Sportskih novosti.

Teniska karijera[uredi | uredi kôd]

Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. godine. Iste godine osvaja svoj prvi naslov u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. godine. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera i probio se do četvrtfinala. Na istom turniru je u paru s Čehom Kordom stigao do finala. Par tjedana kasnije igra polufinale Wimbledona gdje gubi od Beckera. Becker je tada predvidio da će Goran u budućnosti postati wimbledonski pobjednik. Iste godine Goran osvaja Stuttgart i pomaže Jugoslaviji osvojiti Svjetski momčadski kup.

Ivanišević je ubrzo postao poznat po svojoj napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisača s najviše neobranjenih servisa na ATP turnirima.

Damir Škaro i Goran Ivanišević na Olimpijadi u Barceloni 1992.

Godine 1992. Ivanišević igra finale Wimbledona gdje ga je čekao Andre Agassi. Izgubio je 3:2 u setovima. Te godine, nastupajući po prvi puta za neovisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja 2 brončane medalje - U pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem.

Već 1994. igra svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega je Pete Sampras s 3:0.

Godine 1995. osvaja Grand Slam Kup pobijedivši u finalu Todda Martina s 3:0. Goran nastavlja sa sjajnim igrama u Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je pobijedio Sampras s 3:2 u setovima.

Tijekom 1996. osvaja 5 turnira i ponovo igra finala Grand Slam Kupa, ali ovog puta gubi u finalu od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli.

Godine 1998. godine ponovo igra finale Wimbledona, njegovo treće. Ali i ovog puta Sampras je bio uspješniji s 3:2. Nakon ovog izgubljenog finala, mnogi su bili sumnjičavi u njegovu izjavu da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Tijekom 1999., 2000. i 2001., zbog ozljede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada ranking, pa je u ljeto 2001. godine bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se izravno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala gdje ga je čekao Patrick Rafter. U vrlo izjednačenom finalu slavio je Goran s 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7 i tako postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir. Dan nakon osvajanja Wimbledona priređen mu je veliki doček na splitskoj Rivi.[2] Nakon Wimbledona povukao se iz tenisa radi operacije ramena. Vratio se 2004. godine kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu.

Godine 2005. Goran je bio član hrvatskog Davis Cup tima koji je Hrvatska osvojila u finalu protiv Slovačke u Bratislavi.

Dugo je bio svjetski rekorder po broju asova. U čak četiri sezone postigao ih je više od 1000 (1994., 1996., 1997. i 1998.), a najviše 1996. godine - 1477 asova. Samo je četvero tenisača osim njega uspjelo postići više od 1000 asova u sezoni (Sampras, Rodick, Karlović i Isner).

Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačna naslova i 9 naslova u paru.

Život nakon profesionalnog tenisa[uredi | uredi kôd]

U periodu između 2010. i 2016. godine trenirao je hrvatskog tenisača Marina Čilića s kojim je osvojio US Open 2014. godine[3][4] te nakon toga kratko vrijeme češkog tenisača Tomáša Berdycha.[5]

Dana 17. srpnja 2019. godine, Ivanišević se još jednom suočio s Patom Rafterom na ekshibicijskom meču Croatia Opena u Umagu, kako bi proslavili 18. rođendan poznatog finala Wimbledona 2001. godine. Ivanišević ponovno je pobijedio Raftera 6–4, 6–4. 30. lipnja iste godine, objavljeno je kako je Ivanišević postao novi trener srbijanskog tenisača Novaka Đokovića,[6] a 2021. godine Goran Ivanišević je ušao u međunarodnu tenisku Kuću slavnih.[7]

Grand Slam[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno: 4 (1 naslov, 3 finala)[uredi | uredi kôd]

Ishod Godina Turnir Podloga Finalist Rezultat
poraz 1992. Wimbledon trava Andre Agassi 7:6(10:8), 4:6, 4:6, 6:1, 4:6
poraz 1994. Wimbledon trava Pete Sampras 6:7(2:7), 6:7(5:7), 0:6
poraz 1998. Wimbledon trava Pete Sampras 7:6(7:2), 6:7(9:11), 4:6, 6:3, 2:6
pobjeda 2001. Wimbledon trava Patrick Rafter 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7

Parovi: 2 (2 finala)[uredi | uredi kôd]

Ishod Godina Turnir Podloga Suigrač Finalisti Rezultat
poraz 1990. Roland Garros (1/2) zemlja Petr Korda Sergio Casal
Emilio Sánchez
5:7, 3:6
poraz 1999. Roland Garros (2/2) zemlja Jeff Tarango Mahesh Bhupathi
Leander Paes
2:6, 5:7

Super 9/Masters Serija[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno: 7 (2 od 7)[uredi | uredi kôd]

Ishod Godina Turnir Podloga Finalist Rezultat
pobjeda 1992. Stockholm tapet (dvorana) Guy Forget 7:6(7:2), 4:6, 7:6(7:5), 6:2
poraz 1993. Rim zemlja Jim Courier 1:6, 2:6, 2:6
poraz 1993. Stockholm tapet (dvorana) Michael Stich 6:4, 6:7(6:8), 6:7(3:7), 2:6
pobjeda 1993. Paris tapet (dvorana) Andrij Medvedev 6:4, 6.2, 7:6(7:2)
poraz 1994. Stockholm tapet (dvorana) Boris Becker 6:4, 4:6, 3:6, 6:7(4:7)
poraz 1995. Hamburg zemlja Andrij Medvedev 3–6, 2–6, 1–6
poraz 1996. Miami tvrda Andre Agassi 0:3 predaja

ATP finala[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno (22:27)[uredi | uredi kôd]

Legenda
Grand Slam (1:3)
Tenis Masters Kup (0:0)
Grand Slam Kup (1:1)
ATP Masters Serija (2:5)
ATP Championship Serija (7:5)
ATP World Serija (11:13)

Naslovi prema podlozi
tvrda (3:8)
trava (2:4)
zemlja (3:6)
tapet (14:9)

Ishod Rb. Nadnevak Turnir Podloga Finalist Rezultat
poraz 1. 22. svibnja 1989. Firenca, Italija zemlja Horacio de la Peña 4:6, 3:6
poraz 2. 14. svibnja 1990. Umag, Hrvatska zemlja Goran Prpić 3:6, 6:4, 4:6
pobjeda 1. 16. srpnja 1990. Stuttgart, Njemačka zemlja Guillermo Pérez Roldán 6:7(2:7), 6:1, 6:4, 7:6(7:5)
poraz 3. 20. kolovoza 1990. Long Island, SAD tvrda Stefan Edberg 6:7(3:7), 3:6
poraz 4. 10. rujna 1990. Bordeaux, Francuska zemlja Guy Forget 4:6, 3:6
poraz 5. 24. rujna 1990. Basel, Švicarska tapet (dvorana) John McEnroe 7:6(7:3), 6:4, 6:7(4:7), 3:6, 4:6
pobjeda 2. 17. lipnja 1991. Manchester, UK trava Pete Sampras 6:4, 6:4
poraz 6. 12. kolovoza 1991. New Haven, SAD tvrda Petr Korda 4:6, 2:6
pobjeda 3. 30. prosinca 1991. Adelaide, Australia tvrda Christian Bergström 1:6, 7:6(7:5), 6:4
poraz 7. 3. veljače 1992. Milan, Italija tapet (dvorana) Omar Camporese 6:3, 3:6, 4:6
pobjeda 4. 17. veljače 1992. Stuttgart, Njemačka tapet (dvorana) Stefan Edberg 6:7(5:7), 6:3, 6:4, 6:4
poraz 8. 2. lipnja 1992. Wimbledon, London trava Andre Agassi 7:6(10:8), 4:6, 4:6, 6:1, 4:6
pobjeda 5. 5. listopada 1992. Sydney, Australia tvrda (dvorana) Stefan Edberg 6:4, 6:2, 6:4
pobjeda 6. 26. listopada 1992. Stockholm, Švedska tapet (dvorana) Guy Forget 7:6(7:2), 4:6, 7:6(7:5), 6:2
poraz 9. 4. siječnja 1993. Doha, Katar tvrda Boris Becker 6:7(4:7), 6:4, 5:7
poraz 10. 10. svibnja 1993. Rim, Italija zemlja Jim Courier 1:6, 2:6, 2:6
pobjeda 7. 13. rujna 1993. Bukurešt, Rumunjska zemlja Andrei Cherkasov 6:2, 7:6(7:5)
pobjeda 8. 18. listopada 1993. Beč, Austrija tapet (dvorana) Thomas Muster 4:6, 6:4, 6:4, 7:6(7:3)
poraz 11. 25. listopada 1993. Stockholm, Švedska tapet (dvorana) Michael Stich 6:4, 6:7(6:8), 6:7(3:7), 2:6
pobjeda 9. 1. studenog 1993. Paris, Francuska tapet (dvorana) Andrei Medvedev 6:4, 6:2, 7:6(7:2)
poraz 12. 14. veljače 1994. Stuttgart, Njemačka tapet (dvorana) Stefan Edberg 6:4, 4:6, 2:6, 2:6
poraz 13. 20. lipnja 1994. Wimbledon, London trava Pete Sampras 6:7(2:7), 6:7(5:7), 0:6
pobjeda 10. 1. kolovoza 1994. Kitzbühel, Austrija zemlja Fabrice Santoro 6:2, 4:6, 4:6, 6:3, 6:2
poraz 14. 12. rujna 1994. Bukurešt, Rumunjska zemlja Franco Davín 2:6, 4:6
pobjeda 11. 10. listopada 1994. Tokio, Japan tapet (dvorana) Michael Chang 6:4, 6:4
poraz 15. 24. listopada 1994. Stockholm, Švedska tapet (dvorana) Boris Becker 6:4, 4:6, 3:6, 6:7(4:7)
poraz 16. 8. svibnja 1995. Hamburg, Njemačka zemlja Andrei Medvedev 3:6, 2:6, 1:6
pobjeda 12. 5. prosinca 1995. Grand Slam Kup, München, Njemačka tapet (dvorana) Todd Martin 7:6(7:4), 6:3, 6:4
poraz 17. 8. siječnja 1996. Sydney, Australia tvrda Todd Martin 7:5, 3:6, 4:6
pobjeda 13. 29. siječnja 1996. Zagreb, Hrvatska tapet (dvorana) Cédric Pioline 3:6, 6:3, 6:2
pobjeda 14. 12. veljače 1996. Dubai, UAE tvrda Albert Costa 6:4, 6:3
poraz 18. 19. veljače 1996. Antwerp, Belgija tapet (dvorana) Michael Stich 3:6, 2:6, 6:7(5:7)
pobjeda 15. 26. veljače 1996. Milan, Italija tapet (dvorana) Marc Rosset 6:3, 7:6(7:3)
pobjeda 16. 4. ožujka 1996. Rotterdam, Nizozemska tapet (dvorana) Jevgenij Kafeljnikov 6:4, 3:6, 6:3
poraz 19. 18. ožujka 1996. Miami Masters, SAD tvrda Andre Agassi 0–3, pred.
poraz 20. 12. kolovoza 1996. Indianapolis, SAD tvrda Pete Sampras 6:7(3:7), 5:7
pobjeda 17. 4. studenog 1996. Moskva, Rusija tapet (dvorana) Jevgenij Kafeljnikov 3:6, 6:1, 6:3
poraz 21. 3. prosinca 1996. Grand Slam Cup, München, Njemačka tapet (dvorana) Boris Becker 3:6, 4:6, 4:6
pobjeda 18. 27. siječnja 1997. Zagreb, Hrvatska tapet (dvorana) Greg Rusedski 7:6(7:4), 4:6, 7:6(8:6)
poraz 22. 10. veljače 1997. Dubai, UAE tvrda Thomas Muster 5:7, 6:7(3:7)
pobjeda 19. 24. veljače 1997. Milan, Italija tapet (dvorana) Sergi Bruguera 6:2, 6:2
poraz 23. 9. lipnja 1997. Queen's Club, UK trava Mark Philippoussis 5:7, 3:6
pobjeda 20. 6. listopada 1997. Beč, Austrija tapet (dvorana) Greg Rusedski 3:6, 6:7(4:7), 7:6(7:4), 6:2, 6:3
pobjeda 21. 2. veljače 1998. Split, Hrvatska tapet (dvorana) Greg Rusedski 7:6(7:3), 7:6(7:5)
poraz 24. 22. lipnja 1998. Wimbledon, London trava Pete Sampras 7:6(7:2), 6:7(9:11), 4:6, 6:3, 2:6
poraz 25. 17. kolovoza 1998. New Haven, SAD tvrda Karol Kučera 4:6, 7:5, 2:6
poraz 26. 5. listopada 1998. Shanghai, Kina tapet Michael Chang 6:4, 1:6, 2:6
poraz 27. 9. studenog 1998. Moskva, Rusija tapet Jevgenij Kafeljnikov 6:7(2:7), 6:7(5:7)
pobjeda 22. 25. lipnja 2001. Wimbledon, London trava Patrick Rafter 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7

Parovi (9:10)[uredi | uredi kôd]

Legenda (prije/poslije 2009.)
Grand Slam turniri (0:2)
Tenis Masters Kup (0:0)
ATP Masters serija (1:0)
ATP Međunarodna zlatna serija(1:4)
ATP Međunarodna serija (7:4)

Finala prema podlozi
tvrda (3:3)
zemlja (1:5)
trava (1:1)
tapet (4:1)

Ishod Rb. Nadnevak Turnir Podloga Suigrač Finalisti Rezultat
pobjeda 1. 17. listopada 1988. Frankfurt, Njemačka tapet (dvorana) Rudiger Haas Jeremy Bates
Tom Nijssen
1:6, 7:5, 6:3
poraz 1. 2. listopada 1989. Palermo, Italija zemlja Diego Nargiso Peter Ballauff
Rudiger Haas
2:6, 7:6, 4:6
poraz 2. 19. veljače 1990. Brussels, Belgija tapet (dvorana) Balázs Taróczy Emilio Sánchez
Slobodan Živojinović
5:7, 3:6
poraz 3. 11. lipnja 1990. Roland Garros, Pariz, Francuska zemlja Petr Korda Sergio Casal
Emilio Sánchez
5:7, 3:6
poraz 4. 20. kolovoza 1990. New Haven, SAD tvrda Petr Korda Jeff Brown
Scott Melville
5:7, 6:7
pobjeda 2. 4. veljače 1991. Milan, Italija tapet (dvorana) Omar Camporese Cyril Suk
Tom Nijssen
6:4, 7:6
pobjeda 3. 13. svibnja 1991. Rim, Italija zemlja Omar Camporese Laurie Warder
Luke Jensen
6:2, 6:3
pobjeda 4. 17. lipnja 1991. Manchester, UK trava Omar Camporese Andrew Castle
Nick Brown
6:4, 6:3
poraz 5. 22. srpnja 1991. Stuttgart, Njemačka zemlja Omar Camporese Wally Masur
Emilio Sánchez
6:2, 3:6, 4:6
pobjeda 5. 30. prosinca 1991. Adelaide, Australia tvrda Marc Rosset Mark Kratzmann
Jason Stoltenberg
7:6, 7:6
poraz 6. 15. lipnja 1992. Queen's Club, UK trava Diego Nargiso John Fitzgerald
Anders Järryd
4:6, 6:7
poraz 7. 17. travnja 1995. Barcelona, Španjolska zemlja Andrea Gaudenzi Trevor Kronemann
David Macpherson
2:6, 4:6
poraz 8. 7. kolovoza 1995. Los Angeles, SAD tvrda Scott Davis Brent Haygarth
Kent Kinnear
4:6, 5:7
pobjeda 6. 11. rujna 1995. Bordeaux, Francuska tvrda Saša Hiršzon Henrik Holm
Danny Sapsford
6:3, 6:4
pobjeda 7. 26. veljače 1996. Milan, Italija tapet (dvorana) Andrea Gaudenzi Jakob Hlasek
Guy Forget
6:4, 7:5
pobjeda 8. 27. siječnja 1997. Zagreb, Hrvatska tapet (dvorana) Saša Hiršzon Brent Haygarth
Mark Keil
6:4, 6:3
pobjeda 9. 10. veljače 1997. Dubai, UAE tvrda Sander Groen Sandon Stolle
Cyril Suk
7:6, 6:3
poraz 9. 7. lipnja 1999. Roland Garros, Pariz, Francuska zemlja Jeff Tarango Mahesh Bhupathi
Leander Paes
2:6, 5:7
poraz 10. 2. kolovoza 1999. Los Angeles, SAD tvrda Brian MacPhie Byron Black
Wayne Black
2:6, 6:7

Nastupi na Grand Slam turnirima[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno[uredi | uredi kôd]

Turnir 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. Naslovi
Australian Open ČZ 1K 3K 2K ČZ 1K 3K ČZ 1K 2K 2K 0
Roland Garros 4K ČZ 2K ČZ 3K ČZ 1K 4K 1K 1K 1K 1K 0
Wimbledon 1K 2K PZ 2K Z 3K Z PZ ČZ 2K Z 4K 1K P 3K 1
US Open 2K 3K 4K 3K 2K 1K 1K PZ 1K 4K 3K 1K 3K 0

Parovi[uredi | uredi kôd]

Turnir 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. Naslovi
Australian Open 1K 2K 1K 1K 2K 1K 1K 1K 0
Roland Garros 3K Z 2K 1K ČZ 1K 1K Z 2K 0
Wimbledon 3K 1K 2K 1K 3K 0
US Open 3K 2K 2K 2K 2K 2K ČZ 1K 1K 0

1K – prvi krug, 2K – drugi krug, 3K – treći krug, 4 K – četvrti krug, ČZ – četvrtzavršnica, PZ – poluzavršnica, Z – završnica, P - pobjeda.

Zarađeni novac[uredi | uredi kôd]

Godina Dobio turnira Zarađeni novac (USD) Poredak po zaradi
1988. 0 nema podataka
1989. 0 nema podataka
1990. 1 nema podataka
1991. 1 nema podataka
1992. 4 nema podataka
1993. 3 nema podataka
1994. 2 nema podataka
1995. 1 nema podataka
1996. 5 nema podataka
1997. 3 1 458 257 10
1998. 1 1 541 177 10
1999. 0 455 130 48
2000. 0 234 736 92
2001. 1 1 215 040 9
2002. 0 66 018 206
2003. 0 20 725 370
2004. 0 107 216 171
Karijera 22 19 876 579 8

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Bio je trener Marina Čilića kada je on osvojio svoj jedini Grand Slam naslov. Trenirao je i Miloša Raonića.[8] Kasnije je bio trener Novaka Đokovića s kojim je osvojio Grand Slam naslov i vratio ga na prvo mjesto ATP ljestvice.

Osobni život[uredi | uredi kôd]

Godine 2017. oženio je radijsku voditeljicu Nives Čanović[9] s kojom ima sina Olivera.[10]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Škotski sastav We Are The Physics ima pjesmu pod nazivom "Goran Ivanisevic".[13]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Spektakularni oproštaj Zvonimira Bobana: Svjetski Zvone, slobodnadalmacija.hr, 8. listopada 2002.
  2. SPLIT VELIČANSTVENO DOČEKAO GORANA IVANIŠEVIĆA!Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2021. (Wayback Machine), hrt.hr, 10. srpnja 2001.
  3. Agencija Totalsport. 1. veljače 2010. Čilić: Veselim se suradnji s Goranom. Jutarnji list. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  4. Bertičević, Neven. 22. srpnja 2016. VELIKO IZNENAĐENJE GORAN IVANIŠEVIĆ I MARIN ČILIĆ DONIJELI ODLUKU KOJA JE ŠOKIRALA SVE!. Sportske novosti. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  5. Kastrapeli, Šimun. 4. lipnja 2017. Goran Ivanišević i Tomaš Berdych prekinuli suradnju. hrvatskareprezentacija.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2021. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  6. Zrinjski, Vladimir. 30. lipnja 2019. GORAN IVANIŠEVIĆ NOVI TRENER NOVAKA ĐOKOVIĆA! Dan uoči Wimbledona teniskim svijetom prostrujila senzacionalna vijest. Jutarnji list. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  7. Filić, Anton. 18. srpnja 2021. Goran Ivanišević ušao u Kuću slavnih, a uveo ga je njegov idol: On je kao ja, samo luđi!. Večernji list. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  8. https://telesport.telegram.hr/price/hrvati-top-teniski-treneri/
  9. Glorija.hr. 17. prosinca 2017. GORAN IVANIŠEVIĆ OŽENIO NIVES ČANOVIĆ!. Glorija. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  10. N.B. 20. svibnja 2020. Nives Ivanišević nakon dugo vremena pokazala sinčića Olivera: Pogledajte kako je narastao. tportal.hr. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  11. Odluka kojom se odlikuju Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Narodne novine. 7. srpnja 1997. Pristupljeno 19. srpnja 2021.
  12. Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske u području sporta. Narodne novine. 10. studenoga 2017.
  13. https://www.youtube.com/watch?v=7BVUBxcwWkA

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Goran Ivanišević