Sebastian Vettel

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sebastian Vettel
2019 Formula One tests Barcelona, Vettel (47200008782).jpg
Vettel na stazi Barcelona-Cataluyna 2019.
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Germany.svg njemačko
Startni broj 5
Momčad Aston Martin Cognizant F1 Team
Karijera u Formuli 1
Utrke 241
Prvenstva 4
(2010., 2011., 2012. i 2013.)
Pobjede 53
Prvo startno mjesto 57
Najbrži krugovi 38
Podiji 121
Odustajanja 32
Bodovi u karijeri 3018
Prva utrka Velika nagrada Sjedinjenih Američkih Država 2007.
Prva pobjeda Velika nagrada Italije 2008.
Zadnja pobjeda Velika nagrada Singapura 2019.
Zadnja utrka Velika nagrada Abu Dhabija 2020.

Sebastian Vettel (Heppenheim, 3. srpnja 1987.) njemački vozač automobilističkih utrka, vozač momčadi Aston Martin u svjetskom prvenstvu Formule 1 te četverostruki i najmlađi svjetski prvak. Po završetku 1. sezone u Red Bullu (2009.) Vettel postaje najmlađi vozač koji je završio prvenstvo na 2. mjestu. Već iduće godine postaje najmlađi svjetski prvak, a uz to svom timu osigurava 1. naslov konstruktora. Godine 2011. postaje najmlađi dvostruki, 2012. trostruki, a 2013. četverostuki svjetski prvak u povijesti ovog športa. Vettel posjeduje još mnoge rekorde atributa "najmlađi" kao što su: najmlađi vozač koji je osvojio najbolju startnu poziciju, koji je osvojio bodove, vodio u utrci, pobijedio, ostvario 50 postolja.

Djetinstvo - privatni život[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Heppenheimu, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Ima mlađeg brata i dvije starije sestre. U siječnju 2014. godine Vettel postaje otac kćeri Emilie. U rujnu 2015. godine, postaje otac druge kćeri. Njegovi najveći junaci iz djetinjstva bili su "tri Michaela", a to su Michael Schumacher, Michael Jordan i Michael Jackson. Obožavatelj je Beatlesa. Gostujući u emisiji Top Gear [nedostaje izvor], Vettel je izjavio da je obožavatelj britanskog humora, kao što su Little Britain i Brianov život. Danas živi u Švicarskoj u kantonu Thurgauu. Sebe opisuje kao vrlo kompetitivnog, povučenog od javnih nastupa, ali i jako nestrpljivog.

Početak utrkivanja[uredi | uredi kôd]

Karting[uredi | uredi kôd]

Vettel je prvi put sjeo u karting kada su mu bile tri godine, a u raznim prvenstvima kartinga se natjecao od 1995. do 2002. Prvi uspjeh ostvario je 1997. kada je osvojio naslov u DMV Landesmeisterschaft Süd - Bambini B prvenstvu.[1] Iste godine osvaja još dva prva mjesta u kategorijama DMV Bundesmeisterschaft - Bambini B[2] i NRW Cup - Bambini B.[3] Sljedeće 1998. osvaja dva prva mjesta u kategorijama NRW Cup - Bambini A[4] i DMV Landesmeisterschaft Süd - Bambini A,[5] a 1999. osvaja 3. mjesto u 29° Torneo Industrie Open - 100 Junior prvenstvu.[6] Godine 2000. najbolji rezultat ostvaruje u German Kart Junior prvenstvu, kada osvaja 5. mjesto,[7] a sljedeće 2001. osvaja 3. mjesto u South Garda Winter Cup ICA Junior prvenstvu,[8] te tri naslova u tri različite kategorije: Monaco Kart Cup - ICA Junior, European Championship ICA Junior i German Junior Kart prvenstvu. Posljednje 2002. osvaja 6. mjesto u European Championship - ICA kategoriji za momčad KSN Official Racing Team.

Formula BMW[uredi | uredi kôd]

2003.

Sebastian je u jednosjedu debitirao 2003., kada je vozio u ADAC Formula BMW prvenstvu. Vozio je bolid BMW FB02 za njemačku momčad Eifelland Racing, a momčadski kolega mu je bio Andreas Wirth. Sezona se sastojala od deset rundi, gdje su se na svakoj od njih vozile po dvije utrke. Prvu utrku prve runde 26. travnja na Hockenheimringu nije završio, a na drugoj utrci sutradan je stigao do prvog postolja. Na obje utrke druge runde na stazi Adria, upisuje dvije pobjede, a na trećoj rundi na Nürburgringu još dva postolja. Na kvalifikacijama za drugu utrku pete runde na Norisringu, stiže do prvog pole positiona u sezoni, a na utrci stiže do treće pobjede. Na šestoj i sedmoj rundi koje su se vozile također na Nürburgringu, Nijemac upisuje četvrtu pobjedu, te još dva postolja. Nakon što prvu utrku na Zandvoortu nije starta, u drugoj je stigao do trećeg mjesta. Na posljednjoj rundi, još jednom na Hockenheimringu, Vettel je stigao do posljednje pete pobjede u sezoni, te s 216 bodova osvojio titulu viceprvaka ADAC Formule BMW, s 43 boda manje od prvaka Maximiliana Götza.[9]

2004.

Sljedeće 2004. promijenio je momčad i nastupao za ADAC Berlin-Brandenburg e.V. Momčadski kolege su mu bili Federico Montoya, Dominik Jackson i Fabio Onidi, a bolid koji je vozio bio je Mygale FB02. Sezona koja je započela 17. travnja na Hockenheimringu, a završila 3. listopada na istoj stazi, sadržavala je deset rundi, gdje su se na svakoj vozile dvije utrke. Vettel je dominantno osvojio naslov prvaka ADAC Formule BMW osvojivši 387 bodova. Ostvario je 18 pobjeda u 20 utrka, 14 pole positiona i 13 najbržih krugova. Osvojio je četiri pobjede na Hockenheimringu, tri pobjede na Nürburgringu, po dvije pobjede na stazama Lausitz, Norisring, Oschersleben, Zandvoort i Brno, te jednu pobjedu na stazi Adria. Jedine utrke gdje nije pobijedio bile su prva utrka druge runde na Adriji, gdje je osvojio drugo mjesto, te druga utrke treće runde na Nürburgringu, gdje je osvojio treće mjesto. Obje utrke pobijedio je viceprvak Brazilac Átila Abreu, koji je vozio za Vettelovoj bivšu momčad Eifelland Racing.[10]

Euro Formula 3[uredi | uredi kôd]

2005.

Nakon osvajanja naslova u ADAC Formuli BMW, Vettel je 2005. vozio svoju prvu sezonu u Euro Formuli 3. Vozio je bolid Dallara F305/011-Mercedes za momčad ASL Mücke Motorsport, a momčadski kolega mu je bio Átila Abreu. Sezona koja je započela na Hockenheimringu 16. travnja, a završila 23. listopada na istoj stazi, sadržavala je ukupno 20 utrka, odnosno 10 rundi na kojima su se vozile po dvije utrke. Na drugoj utrci prve runde, Vettel osvaja prve bodove. Na prvoj utrci treće runde na Spa-Francorchampsu, zajedno s još osam vozača među kojima su bili momčadski kolega Átila Abreu, Lewis Hamilton, Paul di Resta i Lucas di Grassi, biva diskvalificiran nakon utrke zbog kršenja tehničkih propisa, jer dimenzije difuzora svih osam bolida nisu udovoljavale propisima.[11] Nakon što je na drugoj utrci četvrte runde u Monaku upisao jedino odustajanje u sezoni, Vettel na prvoj utrci šeste runde na Norisringu osvaja prvo postolje, kada ciljem prolazi kao drugoplasirani iza pobjednika Lewisa Hamiltona.[12] Na sljedeće tri runde na Nürburgringu, Zandvoortu i Lausitzu, osvaja još četiri postolja. Trećim mjestom na posljednjoj utrci na Hockenheimringu, osvaja šesto i posljednje postolje u prvoj sezoni Euro Formule 3, te s osvojena 63 boda, završava na 5. mjestu konačnog poretka vozača.[13]

Iste godine između četvrte i pete runde na stazama Monaco i Oschersleben u Euro Formuli 3, Vettel 5. lipnja vozi jednu utrku u Španjolskoj Formuli 3 na stazi Albacete, za momčad Racing Engineering u bolidu Dallara F305-Toyota, te u utrci osvaja 3. mjesto. [14] Sa sudjelovanjem u samo jednoj od petnaest utrka Španjolske Formule 3, Vettel osvaja osam bodova i 15. mjesto u konačnom poretku vozača.[15]

Na utrci Macau Grand Prix 2005. osvaja 3. mjesto za momčad ASM, iza drugoplasiranog Roberta Kubice u Carlinu, i pobjednika Lucasa di Grassija u Manoru. [16]

2006.

Vettel na demonstracijskom događaju 2006. u Euro Formuli 3.

Sljedeće 2006. vozi svoju drugu i posljednju sezonu u Euro Formuli 3. Iz ASL Mücke Motorsport prelazi u momčad ASM, a momčadski kolege su mu Paul di Resta, Giedo van der Garde i Kamui Kobayashi. I ova sezona se sastojala od 20 utrka, odnosno 10 rundi po dvije utrke, a započela je i završila također na Hockenheimringu 8. travnja i 29. listopada. Na prvoj utrci Vettel osvaja prve bodove, dok na drugoj utrci dolazi do prve pobjede u Euro Formuli 3. Na prvoj utrci druge runde na Lausitzu osvaja 3. mjesto, dok na četvrtoj i petoj rundi na Brands Hatchu i Norisringu osvaja dva 2. mjesta. Nakon što je osvojio prvi pole position u kvalifikacijama na Nürburgringu, Vettel dolazi do dvije pobjede na toj stazi. Nakon još jednog postolja na Zandvoortu, Vettel osvaja posljednju četvrtu pobjedu na prvoj utrci osme runde u Barceloni. Na posljednjoj rundi na Hockenheimringu osvaja i posljednje postolje. Sa 75 bodova, osvaja titulu viceprvaka Euro Formule 3, iza prvaka i momčadskog kolege Paula di Reste.[17]

Iste godine nastupa i na utrci Masters of Formula 3, te osvaja 6. mjesto.[18]

Formula Renault 3.5[uredi | uredi kôd]

2006.

Iako je 2006. nastupao u Euro Formuli 3, Vettel je iste godine na Misanu i Spa-Francorchampsu odvozio tri utrke u Formuli Renault 3.5 za momčad Carlin Motorsport. Na prvoj utrci četvrte runde 15. srpnja na Misanu, Vettel je osvojio 2. mjesto iza pobjednika Bena Hanleya, da bi sutradan na istoj stazi nakon pole positiona, stigao do pobjede. Prvu utrku pete runde na Spa-Francorchampsu nije završio, a na drugoj utrci nije startao. S osvojenih 28 bodova, zauzeo je 15. mjesto u ukupnom poretku vozača.[19]

2007.

Sljedeće 2007. ostao je u istoj momčadi, a momčadski kolega mu je bio Mihail Aljošin. Sezona je započela 14. travnja na Monzi, a završila 28. listopada na stazi Barcelona-Catalunya. Na prvoj utrci, Vettel je stigao do prvih bodova, a na drugoj utrci na Monzi i do prvog postolja. Nakon što je na kvalifikacijama za prvu utrku druge runde na Nürburgringu osvojio prvi pole position, Vettel je stigao do prve i kasnije se ispostavilo, jedine pobjede u sezoni. Na jedinoj utrci koja se vozila na stazi Monaco, Vettel je osvojio 2. mjesto iza pobjednika Álvara Parentea, a posljednje postolje osvojio je 15. srpnja na drugoj utrci četvrte runde na Hungaroringu. Na preostalih pet runda, Vettel nije nastupao jer se počeo utrkivati u Formuli 1. S osvojena 74 boda, Vettel je zauzeo 5. mjesto u ukupnom poretku vozača.[20]

Formula 1[uredi | uredi kôd]

Vettel na slobodnom treningu za VN Brazila 2006.

Dok je još trajalo Euro Formula 3 prvenstvo 2005., Vettel je u rujnu iste godine pozvan u Formulu 1 na testiranje Williams-BMW bolida. Na Velikoj nagradi Turske 2006. Vettel je ubilježio svoj prvi nastup na slobodnim treninzima petkom u bolidu BMW Sauber F1.06. Taj dan imao je samo 19 godina i 53 dana. Prvi slobodni trening završio je na prvom mjestu, a na istom treningu je dobio kaznu od 500 funti zbog prebrze vožnje u boksu, samo devet sekundi nakon što je krenuo voziti svoj prvi slobodni trening u Formuli 1.[21] Nakon toga Nijemac je nastavio s impresivnim vožnjama na treninzima petkom u Italiji, Kini, Japanu i Brazilu.[22] Iste sezone bio je, zajedno s Robertom Kubicom, rezervni i test vozač BMW Saubera, a nakon što je Jacques Villeneuve napustio momčad nakon Velike nagrade Njemačke, momčad se odlučila da će ga ostatak sezone mijenjati Kubica. Poljak je potvrđen i za sljedeću 2007. kao momčadski kolega Nicku Heidfeldu, dok je Vettel ostao u ulozi rezervnog i test vozača.

BMW Sauber (2007.)[uredi | uredi kôd]

U sezoni 2007. Vettel je 14 dana testirao za BMW Sauber i Toro Rosso tijekom kojih je odvozio 4571 km. Iste godine se natjecao u Formuli Renault 3.5 za Carlin Motorsport, a u Formuli 1 je vozio BMW Sauber F1.07 na slobodnim treninzima u Australiji i Maleziji. Na Velikoj nagradi Kanade 10. lipnja, Robert Kubica je doživio nesreću nakon koje je morao propustiti jednu utrku.[23] Momčad je kao njegovu zamjenu pozvala Vettela, koji je debitirao na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država na stazi Indianapolis. Vettel je u kvalifikacijama osvojio 7. mjesto s vremenom od 1 minute i 13,513 sekundi, odnosno 0,666 sekundi sporijim vremenom od svog sunarodnjaka i momčadskog kolege Nicka Heidfelda na 5. mjestu. U utrci je dobro startao, no u prvom zavoju da ne udari u Renault Heikkija Kovalainena, odlazi na travnatu površinu krateći prvi zavoj, zbog čega pada na 11. mjesto. Sljedećih 20 krugova se vozio na 10. mjestu iza Nice Rosberga u Williams-Toyoti. Nastavak utrke je proveo uglavnom iza Marka Webbera u Red Bull-Renaultu. Zbog odustajanja Heidfelda i Rosberga u 55., odnosno 68. krugu, Vettel je napredovao dvije pozicije, te utrku završio na 8. mjestu, 0,452 sekunde iza Webbera, osvojivši pritom prvi bod u Formuli 1.[24]

Toro Rosso (2007. − 2008.)[uredi | uredi kôd]

2007.[uredi | uredi kôd]

Nakon prvog nastupa u Formuli 1 na Indianapolisu 17. lipnja, Vettel se vratio utrkivanju u Formuli Renault 3.5. Međutim 31. srpnja stigla je vijest da će Nijemac nastupati za Toro Rosso na posljednjih sedam utrka 2007. Vettel je postao član Red Bullove akademije za mlade vozače 2001. dok je nastupao u kartingu, a u Toro Rossu - drugoj momčadi Formule 1 austrijske tvornice bezalkoholnih pića Red Bull, zamijenio je Scotta Speeda. Suvlasnik Toro Rossa Gerhard Berger i direktor momčadi Franz Tost, nisu bili zadovoljni vožnjama Scotta Speeda. Nakon Velike nagrade Europe, gdje je Amerikanac u kišnim uvjetima izletio sa staze, Speed i Tost imali su veliku svađu. Amerikanac je tvrdio da je Tost bio izvan kontrole i da je malo nedostajalo da dođe do fizičkog sukoba. Speed je nakon toga testirao bolid na Mugellu, ali je ubrzo rekao da više ne želi surađivati s Toro Rossom. Vettel je bio prisutan na tom testu, ali nije vozio bolid. Njegovo prvo iskustvo s bolidom STR2 došlo je tijekom treninga u petak na Hungaroringu.[25] U kvalifikacijama za Veliku nagradu Mađarske, Vettel je uspio biti brži samo od Spykerovih vozača Adriana Sutila i Sakona Yamamota, te je u utrku krenuo s 20. mjesta. U utrci je na startu pretekao Hondine vozače Jensona Buttona i Rubensa Barrichella, ali više od toga nije uspio, te je utrku završio na 16. mjestu s krugom zaostatka za pobjednikom Lewisom Hamiltonom u McLaren-Mercedesu.[26] Sljedeće tri utrke u Turskoj, Italiji i Belgiji su imale sličan ishod, s tim da je na Monzi u kvalifikacijama prvi put uspio biti brži od momčadskog kolege Vitantonija Liuzzija, a utrku na Spa-Francorchampsu nije završio zbog problema s upravljačem.

Vettel na treningu za VN Brazila 2007.

U kvalifikacijama za Veliku nagradu Japana, Vettel konačno pokazuje zašto je doveden u momčad. Prvi put prolazi u završnu kvalifikacijsku rundu, te ostvaruje deveto najbolje vrijeme. Zbog kazne od deset mjesta Nici Rosbergu zbog promjene motora, Vettel starta s osme pozicije.[27] Zbog jake kiše, utrka je startala pod safety carom, a Ferrarijevi vozači Kimi Räikkönen i Felipe Massa su u prva dva kruga otišli u boks, kako bi standardne gume za mokro, zamijenili ekstremnim gumama za mokro. Zbog toga poteza, Vettel je napredovao dvije pozicije. Kada se safety car maknuo sa staze, a utrka konačno krenula u 19. krugu, Vettel se odlično snašao te pretekao Nicka Heidfelda, Jensona Buttona i Marka Webbera, zauzevši 3. mjesto iza Lewisa Hamiltona i Fernanda Alonsa u McLaren-Mercedesu. Nakon što su Alonso i Hamilton u 27. i 28. krugu otišli u boks po promjenu guma i nadolijevanje goriva, Vettel je prvi put u Formuli 1 preuzeo vodstvo u utrci. Bilo je to prvo vodstvo u utrci i za Toro Rosso, u njihovoj drugoj sezoni u Formuli 1. Nakon tri kruga i Nijemac je morao u boks. U 35. krugu došlo je do kontakta Alonsa i Vettela, koji su se tada vozili na osmom i devetom mjestu. Vettel je izvrtio Alonsa, pri čemu je Španjolac izgubio dvije pozicije, ali su oba bolida prošla bez oštećenja. Nakon što je Alonso u 41. krugu izgubio svoj bolid na pravcu, te udario u zaštitnu ogradu, na stazu je opet izašao safety car. Za sve to vrijeme kiša nije prestajala, a u 46. krugu zbog slabije vidljivosti, trećeplasirani Vettel je pod safety carom udario u stražnji dio Red Bullovog bolida drugoplasiranog Webbera, te obojicu izbacio iz utrke.[28] Iako nije završio utrku, Vettel je u Japanu postavio rekord kao najmlađi vozač (20 godina i 89 dana) koji je vodio utrku Formule 1. Taj rekord je srušio Max Verstappen (18 godina i 228 dana) na Velikoj nagradi Španjolske 2016.

2008.[uredi | uredi kôd]

Red Bull (2009. − 2014.)[uredi | uredi kôd]

2009.[uredi | uredi kôd]

2010.[uredi | uredi kôd]

2011.[uredi | uredi kôd]

2012.[uredi | uredi kôd]

2013.[uredi | uredi kôd]

2014.[uredi | uredi kôd]

Ferrari (2015. − 2020.)[uredi | uredi kôd]

2015.[uredi | uredi kôd]

2016.[uredi | uredi kôd]

2017.[uredi | uredi kôd]

2018.[uredi | uredi kôd]

2019.[uredi | uredi kôd]

2020.[uredi | uredi kôd]

Aston Martin (2021. − 2022.)[uredi | uredi kôd]

2021.[uredi | uredi kôd]

2022.[uredi | uredi kôd]

Postignuća[uredi | uredi kôd]

Sažetak karijere[uredi | uredi kôd]

Godina Kategorija Momčad Utrke Prva startna mjesta Pobjede Bodovi Poredak
2003. German Formula BMW Eifelland Racing 19 5 5 216 2.
2004. German Formula BMW ADAC Berlin-Brandenburg 20 14 18 387 1.
2005. Spanish Formula 3 Racing Engineering 1 0 0 8 15.
2005. Formula 3 Euroseries ASL Mücke Motorsport 20 0 0 57 5.
2006. Formula 3 Euroseries ASM Formule 3 20 1 4 75 2.
2006. World Series by Renault Carlin Motorsport 3 1 1 28 15.
2007. World Series by Renault Carlin Motorsport 7 1 1 74 5.
2007. Formula 1 BMW Sauber F1 Team
Scuderia Toro Rosso
8 0 0 6 14.
2008. Formula 1 Scuderia Toro Rosso 18 1 1 35 8.
2009. Formula 1 Red Bull Racing 17 4 4 84 2.
2010. Formula 1 Red Bull Racing 19 10 5 256 1.
2011. Formula 1 Red Bull Racing 19 15 11 392 1.
2012. Formula 1 Red Bull Racing 20 6 5 281 1.
2013. Formula 1 Infiniti Red Bull Racing 19 9 13 397 1.
2014. Formula 1 Infiniti Red Bull Racing 19 0 0 167 5.
2015. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 1 3 278 3.
2016. Formula 1 Scuderia Ferrari 21 0 0 212 4.

Potpuni popis rezultata u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Konstruktor/Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. Bodovi Poredak
2007. Flag of Germany.svg
BMW Sauber-BMW
BMW Sauber F1 Team
AUS
MAL
BHR
ŠPA
MON
KAN
SAD
8
FRA
VBR
EUR
6 14.
Flag of Italy.svg
Toro Rosso-Ferrari
Scuderia Toro Rosso
MAĐ
16
TUR
19
ITA
18
BEL
Ret
JAP
Ret
KIN
4
BRA
Ret
2008. Flag of Italy.svg
Toro Rosso-Ferrari
Scuderia Toro Rosso
AUS
Ret
MAL
Ret
BHR
Ret
ŠPA
Ret
TUR
17
MON
5
KAN
8
FRA
12
VBR
Ret
NJE
8
MAĐ
Ret
EUR
6
BEL
5
ITA
1
SIN
5
JAP
6
KIN
9
BRA
4
35 8.
2009. Flag of Austria.svg
Red Bull-Renault
Red Bull Racing
AUS
13
MAL
15
KIN
1
BHR
2
ŠPA
4
MON
Ret
TUR
3
VBR
1
NJE
2
MAĐ
Ret
EUR
Ret
BEL
3
ITA
8
SIN
4
JAP
1
BRA
4
ABU
1
84 2.
2010. Flag of Austria.svg
Red Bull-Renault
Red Bull Racing
BHR
4
AUS
Ret
MAL
1
KIN
6
ŠPA
3
MON
2
TUR
Ret
KAN
4
EUR
1
VBR
7
NJE
3
MAĐ
3
BEL
15
ITA
4
SIN
2
JAP
1
KOR
Ret
BRA
1
ABU
1
256 1.
2011. Flag of Austria.svg
Red Bull-Renault
Red Bull Racing
AUS
1
MAL
1
KIN
2
TUR
1
ŠPA
1
MON
1
KAN
2
EUR
1
VBR
2
NJE
4
MAĐ
2
BEL
1
ITA
1
SIN
1
JAP
3
KOR
1
IND
1
ABU
Ret
BRA
2
392 1.
2012. Flag of Austria.svg
Red Bull-Renault
Red Bull Racing
AUS
2
MAL
11
KIN
5
BHR
1
ŠPA
6
MON
4
KAN
4
EUR
Ret
VBR
3
NJE
5
MAĐ
4
BEL
2
ITA
Ret
SIN
1
JAP
1
KOR
1
IND
1
ABU
3
SAD
2
BRA
6
281 1.
2013. Flag of Austria.svg
Red Bull-Renault
Infiniti Red Bull Racing
AUS
3
MAL
1
KIN
4
BHR
1
ŠPA
4
MON
2
KAN
1
VBR
Ret
NJE
1
MAĐ
3
BEL
1
ITA
1
SIN
1
KOR
1
JAP
1
IND
1
ABU
1
SAD
1
BRA
1
397 1.
2014. Flag of Austria.svg
Red Bull-Renault
Infiniti Red Bull Racing
AUS
Ret
MAL
3
BHR
6
KIN
5
ŠPA
4
MON
Ret
KAN
3
AUT
Ret
VBR
5
NJE
4
MAĐ
7
BEL
5
ITA
6
SIN
2
JAP
3
RUS
8
SAD
7
BRA
5
ABU
8
167 5.
2015. Flag of Italy.svg
Ferrari
Scuderia Ferrari
AUS
3
MAL
1
KIN
3
BHR
5
ŠPA
3
MON
2
KAN
5
AUT
4
VBR
3
MAĐ
1
BEL
12
ITA
2
SIN
1
JAP
3
RUS
2
SAD
3
MEX
Ret
BRA
3
ABU
4
278 3.
2016. Flag of Italy.svg
Ferrari
Scuderia Ferrari
AUS
BHR
KIN
RUS
ŠPA
MON
KAN
EUR
AUT
VBR
MAĐ
NJE
BEL
ITA
SIN
MAL
JAP
SAD
MEX
BRA
ABU

‡ Dodijeljeno pola bodova zbog neodvežene utrke s minimalnom distancom od 75% dužine ukupne utrke.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. DMV Landesmeisterschaft Süd - Bambini B 1997 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  2. DMV Bundesmeisterschaft - Bambini B 1997 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  3. NRW Cup - Bambini B 1997 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  4. NRW Cup - Bambini A 1998 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  5. DMV Landesmeisterschaft Süd - Bambini A 1998 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  6. 29° Torneo Industrie Open - 100 Junior 1999 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  7. German Junior Kart Championship 2000 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  8. South Garda Winter Cup ICA Junior 2001 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  9. Formula BMW ADAC 2003 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  10. Formula BMW ADAC 2004 standings Driver Database Pristupljeno 28. veljače 2021.
  11. Eight Euroseries drivers disqualified from race1. Crash. Objavljeno 15. svibnja 2005. Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  12. Race results (1) - Euroseries, Norisring. Crash. Objavljeno 16. lipnja 2005. Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  13. 2005 F3 Euroseries Motorsport Magazine. Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  14. Race result: Spanish Formula 3 Championship, Race 5 of season 2005 in Albacete Speedsport Magazine. Objavljeno 5. lipnja 2005. Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  15. Formula 3 Spain 2005 standings Driver Database. Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  16. Formula 3 Macau GP 2005 standings Driver Database. Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  17. Formula 3 Euro Series 2006 standings Driver Database Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  18. Masters of Formula 3 2006 standings Driver Database Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  19. Formula Renault 3.5 Series 2006 standings Driver Database. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  20. Formula Renault 3.5 Series 2007 standings Driver Database. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  21. Rookie Vettel quickest in Turkey BBC Sport. Objavljeno 25. kolovoza 2006. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  22. Sebastian Vettel MAXF1. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  23. Robert Kubica's massive accident l English Commentary l Canada 2007 YouTube. Objavljeno 25. ožujka 2020. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  24. 2007 USA GP Stats F1. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  25. Vettel replaces Speed at Toro Rosso MotorSport. Objavljeno 1. kolovoza 2007. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  26. 2007 Hungarian GP Stats F1. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  27. 2007 Japanese GP Stats F1. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  28. 15 GP Japon 2007 YouTube. Objavljeno 17. lipnja 2020. Pristupljeno 5. ožujka 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Sebastian Vettel.


F1 driver template.gif Nedovršeni članak Sebastian Vettel koji govori o vozaču Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.