Milan Kundera

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Milan Kundera (Brno, 1. travnja 1929.) je češko-francuski književnik.

Život[uredi VE | uredi]

Milan Kundera se rodio u obitelji srednjeg sloja. Njegov otac, Ludvík Kundera (1891.-1971.), svojedobno učenik skladatelja Leoša Janáčeka bio je češki muzikolog i pijanist, a bio je i na čelu Janáčekove Muzičke akademije u Brnu (1948-1961). Milan je naučio svirati glasovir od oca i kasnije je otišao na studij muzikologije i kompozicije. Muzikološki utjecaji i referencije brojni su u njegovom književnom opusu.

Kundera je, također, u Pragu studirao književnost i estetiku, no nakon dva semestra prešao je na prašku filmsku akademiju, gdje je slušao predavanja iz režije i scenaristike. Nakon što je godine 1952. diplomirao, ondje je počeo predavati svjetsku književnost.

Kundera je pripadao generaciji mladih Čeha koji su stekli malo ili nimalo iskustva s predratnom demokratskom Čehoslovačkom Republikom. Na njihovu su ideologiju znatno utjecala iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije; tako, godine 1948., Kundera se - još mladić - pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. on i još jedan češki pisac, Jan Trefulka, bili su isključeni iz partije zbog «antipartijske djelatnosti». Obojica su književno obradila taj incident: Kunderu je on nadahnuo za glavnu temu romana Šala (1967).

Kundera je ponovo primljen u Komunističku partiju godine 1956., da bi naposljetku po drugi put iz nje bio isključen godine 1970. Zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima - poput Václava Havela - i Kundera se angažirao u Praškom proljeću (1968), kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija Čehoslovačke u kolovozu iste godine.

Kundera je i nadalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u tisku, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svatko trebao ostati staložen, jer «nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja», a «značaj Praške jeseni mogao bi u konačnici biti veći od značaja Praškog proljeća». No na kraju je Kundera napustio svoje refromističke snove i odselio se u Francusku godine 1975. Francuski je građanin od 1981.

Djela[uredi VE | uredi]

Kundera je počeo objavljivati 1953. godine. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Zadnje je romane napisao na francuskom.


Popis djela prevedenih na hrvatski[uredi VE | uredi]

Romani i pripovijetke[uredi VE | uredi]

  • Šala (Žert) (1967)
  • Smiješne ljubavi (Směšné lásky) (1968)
  • Život je drugdje (Život je jinde) (1969)
  • Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou) (1976)
  • Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění) (1979)
  • Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí) (1984)
  • Besmrtnost (Nesmrtelnost) (1990)
  • Polaganost (La Lenteur) (1993)
  • Identitet (L'Identité) (1998)
  • Neznanje (L'Ignorance) (2000)

Eseji[uredi VE | uredi]

  • Umjetnost romana (L'art du Roman) (1985)
  • Iznevjerene oporuke (Les testaments trahis) (1992)
  • Zavjesa (Le Rideau) (2005)

Drama[uredi VE | uredi]

  • Jacques i njegov gospodar (Jakub a jeho pán) (1975)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]