Milan Tepić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Milan Tepić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 26. siječnja 1957. godine
Mjesto rođenja Komlenac
Datum smrti 29. rujna 1991. godine
Mjesto smrti šuma Bedenik
Nacionalnost Srbin
Državljanstvo SFRJ
Supruga Dragica Tepić
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1980. – 1991.
Čin major
Ratovi Domovinski rat
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Odlikovanja Orden narodnog heroja
Barutana Bjelovar
Barutana Bjelovar, spomenik poginulim hrvatskim vojnicima u Bjelovaru, žrtvama Milana Tepića

Milan Tepić (Komlenac, 26. siječnja 1957. – šuma Bedenik kraj Bjelovara, 29. rujna 1991.), major Jugoslavenske narodne armije i posljednji narodni heroj Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Nakon završene osnovne škole u Bosanskoj Dubici upisao je gimnaziju gdje je nakon 3. razreda postao vojni stipendist. Na Vojnoj akademiji upisuje prometni smjer, ali biva prebačen na smjer tehničke službe. U aktivnu vojnu službu stupa 1980. godine, u Slavonskoj Požegi.[1] Sredinom 80-ih godina službuje u Varaždinu, da bi 1990. bio poslan u Bjelovar, te u srpnju 1991. godine u skladište streljiva u Bedenik.[2][3]

Bio je oženjen Dragicom s kojom ima kćer Tanju i sina Aleksandra.[2][1]

Eksplozija skladišta streljiva kod Bjelovara[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: spomen-područje Barutana

Mnogobrojni objekti JNA u Bjelovaru i okolici početkom Domovinskog rata predstavljali su veliku opasnost za to područje jer bi u slučaju spajanja banjalučkog i varaždinskog korpusa JNA s postrojbama u Bjelovaru Slavonija bila presječena na dva dijela, čime bi srpska okupacija hrvatskog teritorija bila znatno uspješnija. Zbog toga je po zapovjedi predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. počela blokada vojarni JNA, koja je nakon niza pregovora i odbijanja predaje u Bjelovaru završena 29. rujna kada se nakon cjelodnevnih borbi predala glavnina vojarni, uključujući i vojarnu "Božidar Adžija" na Vojnoviću, u gotovo samome središtu grada Bjelovara. Oslobađanjem te vojarne hrvatske su snage zaplijenile značajnu vojnu tehniku te je to predstavljalo jednu od važnijih strateških prekretnica tijekom velikosrpsko-jugoslavenske agresije.[4][5] Iznimka je bila Barutana, pod zapovjedništvom Milana Tepića.

Ne želeći se mirno predati Hrvatskoj vojsci, Tepić se odlučio na suludi čin dizanja u zrak jednog skladišta sa 170 tona streljiva, pri čemu je u smrt odveo i 11 hrvatskih branitelja: Vladimira Makara, Sinišu Paunovića, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčevića, Nikolu Petrića, Maria Šimića, Ivana Trogrlića, Marka Tukerića i Milana Vukovića. Njihova tijela dugo nisu bila pronađena jer je strašna eksplozija porušila hrastova stabla koja su popadala.[6] Osim poginulih ljudi, o jakosti eksplozije svjedočio je crni dim koji se podigao visoko iznad grada, a bio je vidljiv i u mjestima udaljenima dvadesetak kilometara. Podrhtavanje tla i pucanje prozora osjetilo se i 30 kilometara od mjesta eksplozije. Udarni val odnio je krovove kuća u Hrgovljanima i u nekoliko drugih okolnih sela. Postrojbe ZNG-a, osim poginulih, imale su još ukupno 17 ranjenih, dok je u bjelovarsku bolnicu ukupno primljeno 100 ranjenika, od kojih su 30 bili vojnici JNA.

Posljedice eksplozije mogle su biti daleko pogubnije, no to su svojom požrtvovnošću spriječili hrvatski branitelji. Naime, u sklopu Barutane nalazilo se 10 skladišta s ukupno 1.700 tona streljiva. Od toga su hrvatski branitelji u danima prije eksplozije uspjeli razminirati 9 skladišta, čime su od sigurnog potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu. Uoči eksplozije iz kompleksa su izvukli 40 mladih pripadnika JNA i na taj način i njima spasili živote.[6]

Tepićevi posmrtni ostatci službeno nisu potvrđeni, a neslužbeno su pokopani u neobilježenom grobu na zagrebačkom groblju Miroševcu.[1][7]

Spomen-ploča Milanu Tepiću u istoimenoj ulici u Beogradu

Narodni heroj Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Predsjedništvo SFRJ 19. studenog 1991. godine majora Milana Tepića je „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“ postumno odlikovala Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i proglasilo narodnim herojem Jugoslavije. Nisu uzeli u činjenicu da je odnio u smrt i ročnike JNA, koje nije pitao za žele li u smrt, niti je pogledao u lica roditelja, prijatelja i drugih bližnjih tih ročnika koje je terorističkim luđačkim činom odnio u smrt.

Čitav ovaj slučaj mogao bi se promatrati jedino kroz prizmu fanatizma i zaluđenosti jednog majora JNA, kad taj isti major danas u Srbiji i bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj ne bi slovio kao narodni heroj. Njegovo ime nose ulice u Beogradu, Nišu[8], Bačkoj Palanci, Beški, Inđiji, Kuli, Leskovcu, Novom Sadu (tri ulice), Odžacima, Pirotu, Smederevu, Somboru, Srijemskoj Mitrovici, Temerinu, Velikoj Plani, Vršcu i Zrenjaninu te u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Tesliću i Bosanskoj Gradišci.

Tepićevo ime nosi i vojarna u Jakovu kod Beograda[1], a Republika Srpska po njemu je nazvala orden „za posebne zasluge u ratu“. Dana 29. rujna 2017. u Beogradu mu je otkriven spomenik, što je u Hrvatskoj izazvalo ogorčenje, a na političkom planu pogoršanje hrvatsko-srbijanskih odnosa.[6][9][10][11][12]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Telegraf.rs: Istina o smrti poslednjeg narodnog heroja - progovorio sin majora Milana Tepića, objavljeno 27. rujna 2016. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  2. 2,0 2,1 (srp.)Milan Galović, Politika: Život i smrt moga oca, objavljeno 28. rujna 2016. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  3. R. Dragović, Večernje Novosti: Detalji poslednjeg dana života majora - Tepić je sklonio vojnike u rovove, objavljeno 9. ožujka 2017. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  4. „Crtica iz Domovinskog rata u bjelovarskom kraju, pristupljeno 29. rujna 2013.
  5. Ubio 11 gardista u Bjelovaru, sad mu Vučić diže spomenik, express.hr, objavljeno 6. ožujka 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine
  6. 6,0 6,1 6,2 Sramotni čin: 'Tepić je zločinac i on ne zaslužuje spomenik...', 24sata.hr, objavljeno 9. ožujka 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine
  7. Milijana Rogač, Večernje Novosti: Tražim saborce mog oca Milana Tepića, objavljeno 2. listopada 2016. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  8. Glas javnosti: „Bulevar Zorana Đinđića“, Skupština opštine Niš promenila nazive ulice, pristupljeno 13. travnja 2013.
  9. Hrvatska oštro prosvjedovala zbog podizanja spomenika časniku koji je raznio skladište oružja kod Bjelovara, objavljeno 7. ožujka 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine
  10. Srpska vlada diže spomenik Milanu Tepiću: 1991. godine je dignuo u zrak vojno skladište i umalo razorio Bjelovar, objavljeno 6. ožujka 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine
  11. Kovač: Srbija se ovime poistovjećuje s vojnom agresijom na Hrvatsku, objavljeno 29. rujna 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine
  12. Dačić provocira: Tepić je bio oličenje časti i morala, Hrvatska širi antisrpsku histeriju, objavljeno 2. listopada 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]