Milan Tepić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Neodgovarajući sadržaj Tema ovog članka ili dijela članka po svojoj važnosti možda ne udovoljava Wikipedijinim kriterijima.

Ako do 09. listopada 2017. članak ili njegov sporni dio ne dobije podršku zajednice na stranici za razgovor o članku, bit će obrisan.

Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.

Milan Tepić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 26. siječnja 1957. godine
Mjesto rođenja Komlenac
Datum smrti 29. rujna 1991. godine
Mjesto smrti šuma Bedenik
Nacionalnost Srbin
Državljanstvo SFRJ
Supruga Dragica Tepić
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1980.-1991.
Čin major
Ratovi Domovinski rat
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Odlikovanja Orden narodnog heroja
Barutana Bjelovar
Barutana Bjelovar, spomenik poginulim hrvatskim vojnicima u Bjelovaru, žrtvama Milana Tepića

Milan Tepić (Komlenac, 26. siječnja 1957. – šuma Bedenik kraj Bjelovara, 29. rujna 1991.), major Jugoslavenske narodne armije i posljednji narodni heroj Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

U Kozarskoj Dubici je završio osnovnu školu, zatim upisuje gimnaziju gdje nakon 3. razreda postaje vojni stipendista. Na Vojnoj akademiji upisuje prometni smjer, ali biva prebačen na smjer tehničke službe. U aktivnu vojnu službu stupa 1980. godine, u Slavonskoj Požegi.[1] Sredinom 80ih godina službuje u Varaždinu, da bi 1990. bio poslan u Bjelovar, te u srpnju 1991. godine u skladište streljiva u Bedenik.[2][3]

Bio je oženjen Dragicom sa kojom ima kćer Tanju i sina Aleksandra.[2][1]

Smrt[uredi VE | uredi]

Zadaća majora Tepića u Bjelovaru bila je čuvanje i obrana skladišta streljiva koje je odbio dragovoljno predati. Tom prilikom se odlučio na čin dizanja skladišta u selu Bedeniku u blizini Bjelovara u zrak, pri čemu je na sigurno sklonio ostale vojnike na redovitom služenju vojnog roka. U njegovom naumu da u zrak digne sva skladišta spriječila su ga četiri branitelja koji su svojim činom od potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu.

Tim samoubilačkim potezom sa sobom u smrt je odveo 11 branitelja: Vladimira Makara, Sinišu Paunovića, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčevića, Nikolu Petrića, Maria Šimića, Ivana Trogrlića, Marka Tukerića i Milana Vukovića. Crni dim koji se je podigao iznad grada vidio i u mjestima udaljenima dvadesetak kilometara. Udarni val odnio je krovove kuća u Hrgovljanima i u nekoliko drugih okolnih sela sela. Postrojbe ZNG-a imale su ukupno 17 ranjenih, dok je u bjelovarsku bolnicu ukupno primljeno 100 ranjenika, od kojih su 30 bili vojnici JNA.

Grad Bjelovar je imao sreću u nesreći, jer je Tepić uspio sravniti samo jedno skladište u kojem je bilo 170 tona eksplozivnih sredstava.[3]

Tog dana hrvatske su snage oslobodile vojarnu „Božidar Adžija" na Vojnoviću, u gotovo samome centru grada Bjelovara. To je predstavljalo jednu od važnijih strateških prekretnica tijekom velikorspske-jugoslavenske Agresije jer oslobađanjem bjelovarske vojarne od JNA zaplijenjenja značajna vojna tehnika.[4]

Njegovi posmrtni ostatci službeno nisu potvrđeni, a nezvanično su pokopani u neobilježenom grobu na zagrebačkom groblju Miroševac.[1][5]


Spomen-ploča Milanu Tepiću u istoimenoj ulici u Beogradu

Narodni heroj Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Predsjedništvo SFRJ 19. studenog 1991. godine majora Milana Tepića je „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“ posthumno odlikovala Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i proglasilo narodnim herojem Jugoslavije.

Njegovo ime nosi ulica u Beogradu, Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Nišu[6], Bačkoj Palanci, Beški, Inđiji, Kuli, Leskovcu, Novom Sadu (tri ulice), Odžacima, Pirotu, Smederevu, Somboru, Sremskoj Mitrovici, Temerinu, Velikoj Plani, Vršcu, Zrenjaninu, Tesliću, Gradišci i drugim srpskim gradovima. Njegovo ime nosi vojarna u Jakovu kod Beograda.[1]

U njegovu čast, Republika Srpska je ustanovila orden „za posebne zasluge u ratu“.


Povezani članci[uredi VE | uredi]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Telegraf.rs: Istina o smrti poslednjeg narodnog heroja - progovorio sin majora Milana Tepića, objavljeno 27. rujna 2016. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  2. 2,0 2,1 (srp.)Milan Galović, Politika: Život i smrt moga oca, objavljeno 28. rujna 2016. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  3. 3,0 3,1 R. Dragović, Večernje Novosti: Detalji poslednjeg dana života majora - Tepić je sklonio vojnike u rovove, objavljeno 9. ožujka 2017. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  4. „Crtica iz Domovinskog rata u bjelovarskom kraju, Pristupljeno 29. rujna 2013.
  5. Milijana Rogač, Večernje Novosti: Tražim saborce mog oca Milana Tepića, objavljeno 2. listopada 2016. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  6. Glas javnosti: „Bulevar Zorana Đinđića“, Skupština opštine Niš promenila nazive ulice, Pristupljeno 13. 4. 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]