Milan Tepić

Izvor: Wikipedija
Milan Tepić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 26. siječnja 1957.
Mjesto rođenja Komlenac, SR BiH
Datum smrti 29. rujna 1991. (34 godine)
Mjesto smrti šuma Bedenik, Hrvatska
Nacionalnost Srbin
Državljanstvo SFRJ
Supruga Dragica Tepić
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1980. – 1991.
Čin major (posmrtno)
Ratovi
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Rod vojske Kopnena vojska JNA
Odlikovanja Orden narodnog heroja (1991.)

Milan Tepić (Komlenac, 26. siječnja 1957. – šuma Bedenik kraj Bjelovara, 29. rujna 1991.) bio je kapetan I. klase Jugoslavenske narodne armije u Domovinskom ratu.[1]

Za vrijeme bitke za vojarne u Bjelovaru bio je zapovjednik skladišta oružja Barutana, koje je uz vojarnu Božidar Adžija stajalo pod blokadom. Ne želeći se predati Zboru narodne garde (ZNG) i ne želeći da Hrvatska raspolaže streljivom,[nedostaje izvor] svojim je vojnicima naredio evakuaciju,[nedostaje izvor] a potom detonirao eksploziv u skladištu, usmrtivši sebe i osmoricu vojnika ZNG-a koji su skladište držali u blokadi. Eksplozijom je oštećeno ili uništeno nekoliko stotina zgrada, stanova i gospodarskih objekata.[2][3]

O Tepiću i njegovu činu službene politike Hrvatske te Srbije i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini imaju suprostavljena mišljenja, što utječe i na međudržavne odnose.

Životopis

Tepić je rođen u Komlencu u Bosni. Nakon završene osnovne škole u Bosanskoj Dubici upisao je gimnaziju gdje je nakon 3. razreda postao vojni stipendist. Na Vojnoj akademiji u Zagrebu upisuje prometni smjer, ali biva prebačen na smjer tehničke službe. U aktivnu vojnu službu stupa 1980. godine, u Slavonskoj Požegi.[4] Sredinom 1980-ih godina službuje u Varaždinu, a 1990. bio je poslan u Bjelovar, te u srpnju 1991. godine u skladište streljiva u šumi Bedenik.[5][6] Bio je vjenčan s Dragicom s kojom ima kćer Tanju i sina Aleksandra.[5][4]

Eksplozija skladišta streljiva kod Bjelovara

Podrobniji članci o temama: Bitka za vojarnu u Bjelovaru i Spomen-područje Barutana

Mnogobrojni objekti JNA u Bjelovaru i okolici početkom Domovinskog rata predstavljali su veliku opasnost za to područje jer bi u slučaju spajanja banjalučkog i varaždinskog korpusa JNA s postrojbama u Bjelovaru Slavonija bila presječena na dva dijela, čime bi srpska okupacija hrvatskog teritorija bila znatno uspješnija. Zbog toga je po zapovjedi predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. počela blokada vojarni JNA, koja je nakon niza pregovora i odbijanja predaje u Bjelovaru završena 29. rujna kada se nakon cjelodnevnih borbi predala glavnina vojarni, uključujući i vojarnu "Božidar Adžija" na Vojnoviću, u gotovo samome središtu grada Bjelovara. Oslobađanjem te vojarne hrvatske su snage zaplijenile značajnu vojnu tehniku te je to predstavljalo jednu od važnijih strateških prekretnica tijekom Domovinskog rata.[1][7][8] Iznimka je bila Barutana u šumi Bedenik, pod zapovjedništvom Milana Tepića.

Ne želeći se mirno predati Hrvatskoj vojsci, Tepić se odlučio na čin dizanja u zrak skladištā sa 1700 tona streljiva,[9] no veze među njima bile su već presječene pa je eksplodiralo jedno.[3] U Barutani je poginulo jedanaest hrvatskih branitelja: Vladimir Makar, Siniša Paunović, Dražen Pervan, Ivan Cvrtila, Eduard Kukal, Stjepan Legčević, Nikola Petrić, Mario Šimić, Ivan Trogrlić, Marko Tukerić i Milan Vuković. Osmorici su tijela nestala u eksploziji.[10][11] O jakosti eksplozije svjedočio je crni dim koji se podigao visoko iznad grada, a bio je vidljiv i u mjestima udaljenima dvadesetak kilometara. Podrhtavanje tla i pucanje prozora osjetilo se i 30 kilometara od mjesta eksplozije.[nedostaje izvor] Udarni val odnio je krovove kuća u Hrgovljanima i u nekoliko drugih okolnih sela.

Hrvatske snage zarobile su i razoružale osmero vojnika i zapovjednika JNA. Prema svjedočenjima preživjelih, starijeg vodnika Ranka Stevanovića ubio je jedan hrvatski vojnik.[1]

Postrojbe ZNG-a taj su dan osim poginulih imale još 17 ranjenih, dok je u bjelovarsku bolnicu primljeno 100 ranjenika, od kojih su 30 bili vojnici JNA.[2][12] Postoje nagađanja i o regrutima JNA poginulima u eksploziji, ali im broj nikada nije utvrđen.[10][2][9][13]

Tepićevi posmrtni ostatci službeno nisu potvrđeni, ali postoje sumnje da su pokopani u neobilježenom grobu na zagrebačkome groblju Miroševcu.[4][14][potreban bolji izvor]

Odjeci

Narodni heroj Jugoslavije

Spomenik Milanu Tepiću u Beogradu
Spomen-ploča Milanu Tepiću u istoimenoj ulici u Beogradu

Tepić je posmrtno unaprijeđen u majora.[2] Odlukom krnjeg Predsjedništva SFRJ od 19. studenoga 1991. odlikovan je Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i proglašen narodnim herojem Jugoslavije »za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru«. To ga čini posljednjim narodnim herojem Jugoslavije.

U Srbiji i Republici Srpskoj

U Srbiji i Republici Srpskoj Tepića slave kao heroja.[15][16][17] Njegovo ime nose ulice u Beogradu, Nišu,[18] Bačkoj Palanci, Beški, Inđiji, Kuli, Leskovcu, Novom Sadu (tri ulice), Odžacima, Pirotu, Smederevu, Somboru, Srijemskoj Mitrovici, Temerinu, Velikoj Plani, Vršcu i Zrenjaninu te u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Tesliću i Bosanskoj Gradišci.

Tepićevo ime nosi i vojarna u Jakovu kod Beograda,[4] a Republika Srpska po njemu je nazvala orden »za posebne zasluge u ratu«.

U Hrvatskoj

U Hrvatskoj se Tepića smatra zločincem[19][15][17] »koji je skoro razorio Bjelovar«.[16] Njegov čin hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova smatra terorističkim.[20] Predsjednik Milanović čin smatra suludim, od osobe koja je izgubila moralni kompas.[21]

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću ocjenjuje: »…destruktivnim činom Milan Tepić je pored ubojstva hrvatskih vojnika i jednog JNA vojnika u opasnost doveo brojne stanovnike Bjelovara te samim time nikako ne zaslužuje slavljenje.«[22]

Podizanje spomenika Tepiću 29. rujna 2017. u Beogradu u Hrvatskoj je izazvalo ogorčenje, a na političkom planu pogoršanje hrvatsko-srbijanskih odnosa.[13][11][23][24][25][26] I kada je 9. siječnja 2022. spomenik otkriven u Banjoj Luci[27] to je ponovno kritizirano iz Hrvatske.[20]

Povezani članci

Izvori

  1. ↑ a b c Dimitrijević, Bojan. Zauzimanje garnizona JNA u Bjelovaru 20. septembra 1991. Časopis „Istorija 20. veka“ (srpski). Pristupljeno 7. studenoga 2023.
  2. ↑ a b c d Karaula, Željko. 22. lipnja 2007. Osvajanje vojarne JNA "Božidar Adžija" u Bjelovaru 1991. godine. Časopis za suvremenu povijest. 39 (1): 7–24. ISSN 0590-9597
  3. ↑ a b Puljizević, Lada. 1. listopada 2020. Barutana 1991. – mjesto sjećanja na 11 heroja. Hrvatski vojnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2023. Pristupljeno 31. listopada 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. ↑ a b c d Lazić, Ivana. 27. rujna 2016. Progovorio sin majora Milana Tepića!. Telegraf.rs (srpski). Pristupljeno 31. listopada 2023.
  5. ↑ a b Галовић, Милан. Живот и смрт мога оца. Politika Online. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  6. ↑ R. Dragović, Večernje Novosti: Detalji poslednjeg dana života majora - Tepić je sklonio vojnike u rovove, objavljeno 9. ožujka 2017. godine, pristupljeno 20. rujna 2017. godine
  7. ↑ Dijanović, Davor. 2013. Crtica iz Domovinskog rata u bjelovarskom kraju. Pristupljeno 29. rujna 2013.
  8. ↑ Ubio 11 gardista u Bjelovaru, sad mu Vučić diže spomenik, express.hr, objavljeno 6. ožujka 2017. godine, pristupljeno 8. veljače 2018. godine
  9. ↑ a b Ivanković, Davor. Ratni zločin: Bjelovar tuži oficire JNA. www.vecernji.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2018. Pristupljeno 31. listopada 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. ↑ a b Pavelić, Boris. 15. ožujka 2017. Bjelovarska Barutana i beogradski spomenik Milanu Tepiću: Samo su mrtvi vidjeli kraj rata. Novi list. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  11. ↑ a b Sramotni čin: 'Tepić je zločinac i on ne zaslužuje spomenik...'. www.24sata.hr. 9. ožujka 2017. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  12. ↑ Bjelovar u Domovinskom ratu. Grad Bjelovar. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  13. ↑ a b Priopćenje. branitelji.gov.hr. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  14. ↑ Tražim saborce mog oca Milana Tepića. NOVOSTI (srpski). Pristupljeno 31. listopada 2023.
  15. ↑ a b Serbia's Vucic Begins 'Uneasy But Useful' Visit To Croatia. rferl.org/ (engleski). Radio Slobodna Europa. 12. veljače 2018. Pristupljeno 17. listopada 2023.
  16. ↑ a b Banned Bosnian Serb Celebration Recalls Memories of Start of War. balkaninsight.com (engleski). 10. siječnja 2022. Pristupljeno 17. listopada 2023.. Tepic is celebrated in Republika Srpska and Serbia as a hero, while in Croatia he is perceived as a war criminal, who almost destroyed the town of Bjelovar.
  17. ↑ a b Croatia's county head accuses Bosnia's RS entity of glorifying war criminal. HINA. 9. siječnja 2022. Pristupljeno 15. prosinca 2023. Prenosi N1
  18. ↑ Glas javnosti: „Bulevar Zorana Đinđića“, Skupština opštine Niš promenila nazive ulice[neaktivna poveznica], pristupljeno 13. travnja 2013.
  19. ↑ Kosanović, Saša. Herojstvo za ubojstvo. Portal Novosti
  20. ↑ a b MVEP poslao prosvjednu notu BiH zbog otkrivanja ploče Milanu Tepiću u Banjoj Luci. tportal.hr. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  21. ↑ Ludog majora JNA najbolje opisao Milanović! Sa skoro dvije tone eksploziva pobio branitelje i sebe Prenosi dnevno.hr
  22. ↑ Documenta osuđuje podizanje spomenika Milanu Tepiću u Beogradu. Documenta. 7. ožujka 2017. Pristupljeno 2. siječnja 2024.
  23. ↑ Hrvatska oštro prosvjedovala zbog podizanja spomenika časniku koji je raznio skladište oružja kod Bjelovara. www.vecernji.hr. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  24. ↑ Srpska vlada diže spomenik Milanu Tepiću: 1991. godine je dignuo u zrak vojno skladište i umalo razorio Bjelovar. www.vecernji.hr. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  25. ↑ Kovač: Srbija se ovime poistovjećuje s vojnom agresijom na Hrvatsku. www.vecernji.hr. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  26. ↑ Dačić provocira: Tepić je bio oličenje časti i morala, Hrvatska širi antisrpsku histeriju. www.vecernji.hr. Pristupljeno 31. listopada 2023.
  27. ↑ Stanivuković postavio spomen-ploču u Banja Luci majoru JNA koji je skoro raznio Bjelovar. www.24sata.hr. Pristupljeno 10. siječnja 2022.

Bibliografija

  • Ručnov, Marko. 1992. Narodni heroj Milan S. Tepić. Vojnoizdavački i novinski centar. Beograd. CS1 održavanje: ref=harv (link)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Milan_Tepić&oldid=6826995"