Milarevo
| Milarevo | |
|---|---|
  Milarevo | |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Kalinovik |
| Zemljopisne koordinate | 43°24′36″N 18°20′35″E / 43.4099°N 18.3430°E |
| Nadmorska visina | 1292 m[1] |
| Pozivni broj | (+387) 57 |
Milarevo je naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik, Republika Srpska, BiH. Nalazi se jugoistočno od Kovačića i Uloga i sjeveroistočno od Jablanića, zapadno od kojih protječe Neretva.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Jablanići su dio Donjeg Borča. U Jablaniću je postojala hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Katolici su u Borču u crkvenim zabilješkama registrirani i polovicom 19. stoljeća, a Humljaci s 20. stoljeća dosta su naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, a posebice po Borču. Tada su sela Donjeg Borča pripadala uloškoj općini.[2] Jablanići pripadaju sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u predjelu zvanom Donji Borač, u kojem je nekad bio bio veći broj Hrvata katolika.[3] Nakon austro-ugarskog zaposjedanja 1878. doselili su novi katolici. Prije zaposjedanja također je bilo katolika.[4] Muslimani nezadovoljni novim uvjetima odseljavali su u Tursku, a imanja i zemlju prodavali. Biskup Buconjić to je uočio te otkupljivao zemlju, a nagovarao ljude iz prenapučenih krajeva svoje biskupije neka dosele u ovaj kraj. Muslimani su osobito prodavali zemlju katolicima iz Donje Hercegovine. ovaj kotar Katolici s područja Borča (Klinja, Ulog, Cerova, Baketa, Boljuni, Obadi, Obalj, Tomišlja, Kladovo Polje, Jablanići, Kovačići, Milarevo...) htjeli su sagraditi 1913. crkvu za ovaj dio nevesinjske župe, ali prvi svjetski rat odgodio je gradnju u Klinji,[3][5] a poslije prvoga svjetskog rata novi jugoslavenski režim priječio je i na kraju zabranio gradnju crkve.[6]
Rastuća katolička zajednica u Borču bila je toliko narasla da su bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova 24. siječnja 1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča.[7][3] Na kraju je crkva sagrađena u Ulogu 1937. godine.[3]
Drugi svjetski rat bio je vrlo tegobno razdoblje za Hrvate nevesinjskog kraja. Mnogi su otišli, već 1941. planištarima je opao broj, a kobne 1942. slijedi krvavo opadanje i propadanje. Već od siječnja četnički pohodi okrvavili su Neretvu, u koje su četnici u prvom pohodu bacali ljude, žene i djecu, ubijene i žive koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela Neretva nosila. Zbog višekratnog četničkoga koljačkog pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova.[8] Godina 1942. bila je osobito teška za milarevske katolike, kad je ubijena: 1 osoba prezimena Šutalo. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[2]
U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[9]
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Oko 500 m južno od ovog zaseoka, pokraj seoskog puta je nekropola s 35 stećaka (33 sanduka i 2 sljemenjaka). Kamenolom za stećke nalazio se u velikoj blizini.[10]
Izvor[uredi | uredi kôd]
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
- ↑ (eng.) Geonames.org Milarevo (pristupljeno 24. lipnja 2017.)
- ↑ a b Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2017. (Wayback Machine) Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (6), Hrvati katolici u Donjem Borču i crkva u Ulogu (Župa Nevesinje) . 6. studenoga 2009. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
- ↑ a b c d Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Osnovni podatci o župi (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
- ↑ Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. kolovoza 2016. (Wayback Machine) Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (3), Planištarenje, osnutak župe u Nevesinju i unutarnja kolonizacija biskupa Buconjića. 15. listopada 2009. (pristupljeno 16. lipnja 2017.)
- ↑ Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina[neaktivna poveznica] Neke su ubijali, a druge žive bacali u Neretvu, 12. rujna 2005. (pristupljeno 24. lipnja 2017.)
- ↑ Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2017. (Wayback Machine) Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje, 5. travnja 2017. (pristupljeno 9. travnja 2017.)
- ↑ Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Reportaža iz Svjetla riječi: Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2018. (Wayback Machine) Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića svima nama: Ne zaboravite svoje korijene! Ne zaboravite svoj kraj!, 11. ožujka 2007. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Archive.org Šefik Bešlagić: Stećci - kataloško-topografski pregled, Public Domain Mark 1.0, 2016.
| ||||||||