Mursa
Mursa (lat. Colonia Aelia Mursa) bila je rimski grad sa statusom kolonije u Donjoj Panoniji, na području današnjega Osijeka, uz desnu obalu Drave. Njezin položaj na riječnom prijelazu i sjecištu kopnenih putova povezivao ju je s Podunavljem i zapadnim dijelovima Panonije.[1]
Koloniju je osnovao car Hadrijan oko 133. godine, na prostoru naseljenom još prije rimskog osvajanja.[2] U njezinoj se blizini 351. odigrala bitka u kojoj je car Konstancije II. pobijedio uzurpatora Magnencija.[3]
Na području današnjeg Osijeka u mlađem željeznom dobu postojalo je veliko naselje povezano s panonskim Andizetima i keltskim kulturnim utjecajem. Razvilo se uz prijelaz preko Drave i podravski prometni pravac.[4]
Područje Andizeta potpalo je pod rimsku vlast za Augusta, a nakon gušenja panonsko-delmatskog ustanka 6.–9. godine bilo je čvrsto uključeno u Rimsko Carstvo. Nalazi rimske keramike u slojevima predrimskog naselja potvrđuju da je ono postojalo još u Augustovo doba.[5]
O naseljenosti prije osnivanja kolonije svjedoči groblje na Trgu bana Josipa Jelačića, datirano od razdoblja Flavijevaca do Hadrijanova vremena. Pretpostavka o vojnom logoru koji je prethodio koloniji nije potvrđena arheološkim istraživanjima.[6]
Car Hadrijan osnovao je veteransku koloniju Colonia Aelia Mursa oko 133. godine. S njezinim se osnutkom povezuje natpis o građevinskim radovima II. legije Adiutrix, datiran u godinu Hadrijanove sedamnaeste tribunske vlasti, odnosno 133. godinu.[2]
Osnivanje kolonije pratilo je preoblikovanje prostora i uspostavljanje pravilne mreže ulica. Istraživanja u Parku kraljice Katarine Kosače pokazala su da su u prvoj fazi prevladavale drvene građevine, koje su tijekom 2. stoljeća zamjenjivane zgradama od kamena i opeke. Zidana gradnja unutar bedema započela je već sredinom stoljeća, dok je veći dio zgrada u gradskoj jezgri i predgrađima podignut krajem razdoblja Antonina i za dinastije Severa. Istodobno su uređivane ulice i sustav odvodnje.[7]
Kod Murse se 28. rujna 351. odigrala bitka između cara Konstancija II. i uzurpatora Magnencija. Magnencije je prethodno neuspješno pokušao zauzeti grad, kojemu je Konstancije krenuo u pomoć. Borba je započela kasno poslijepodne i nastavila se tijekom noći. Konstancijeva je vojska pobijedila, ponajprije zahvaljujući nadmoći konjaništva, dok je Magnencije pobjegao s bojišta.[3]
Obje su strane pretrpjele velike gubitke. Bizantski kroničar Ivan Zonara navodi 30.000 poginulih Konstancijevih i 24.000 Magnencijevih vojnika. Pobjeda je Konstanciju donijela prevagu u građanskom ratu, ali sukob je završio tek 353. godine, nakon Magnencijeva novog poraza i samoubojstva.[8]
Od sredine 3. stoljeća smanjivao se naseljeni prostor Murse, osobito u predgrađima. Gradska jezgra nastavila je živjeti i tijekom 4. stoljeća, kada su postojeće građevine i infrastruktura popravljane i preuređivane. Vrijeme konačnog napuštanja grada nije utvrđeno.[9]
Mursa se razvila na povišenoj desnoj obali Drave, u području okruženom močvarama. Prijelaz preko rijeke povezivao ju je s Baranjom i cestom uz dunavski limes, dok je podravska cesta vodila prema Petovioni, današnjem Ptuju. Most preko Drave imao je važnu ulogu u prometu i kretanju vojske duž granice Carstva.[1]
Grad se sastojao od utvrđene jezgre i predgrađa koja su se protezala prema zapadu i istoku, dok su se oko naseljenog prostora nalazile nekropole. Prema rekonstrukciji utemeljenoj na novijim arheološkim istraživanjima, jezgra je imala približno kvadratan oblik. Bila je opasana bedemima s kulama i obrambenim jarcima. Na području današnjeg sveučilišnog kampusa istraženi su ostatci zapadnih gradskih vrata s dvjema četvrtastim kulama.[10]
Unutar bedema ulice su se sjekle pod pravim kutom i dijelile prostor na gradske blokove, odnosno insule. Istraživanjima u Parku kraljice Katarine Kosače otkriveni su glavna ulica u smjeru sjever–jug, cardo maximus, i dijelovi sporednih ulica. Položaj glavnog dekumana, ulice u smjeru istok–zapad, rekonstruiran je prema zapadnim vratima i rasporedu otkrivenih prometnica. Prema toj rekonstrukciji gradski su blokovi imali oblik kvadrata sa stranicama dugima približno 71–72 metra.[11]
U zapadnom predgrađu pronađene su zgrade nanizane uz cestu koja je ulazila u grad, uključujući ostatke velikih javnih građevina. U istočnom predgrađu, na prostoru današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, istražene su stambene i gospodarske građevine. Ondje je krajem 2. ili početkom 3. stoljeća podignut sklop reprezentativnih zgrada s unutarnjim grijanjem, freskama, kamenim oblogama i štukaturama.[12]
Gradski sustav odvodnje razvijao se postupno. Ispod ulica pronađeni su kanali obloženi drvenim daskama i kanali zidani opekom, međusobno povezani radi odvođenja otpadnih voda.[13]
U Mursi su živjeli vojnici, veterani, trgovci, obrtnici i oslobođenici. Natpisi i osobna imena svjedoče o domaćem stanovništvu te doseljenicima iz Italije i drugih dijelova Carstva. Nadgrobni spomenici bilježe zanimanja, službe i obiteljske odnose, a pojedini natpisi iz drugih provincija omogućuju praćenje vojnih karijera ljudi podrijetlom iz Murse.[14]
Gradom su upravljali vijeće dekuriona i magistrati. Najvišu gradsku službu obavljala su dvojica duovira, koji su nadzirali upravu i sudjelovali u sudskim poslovima. Na natpisima su zabilježeni Tit Flavije Martin i Gaj Elije Surin, gradski vijećnici izabrani za duovirsku službu. Martin je bio i predstojnik kolegija centonarija, udruženja povezanog sa zaštitom od požara. Uz gradsku upravu u Mursi je djelovala carska financijska uprava, o kojoj svjedoče natpisi prokuratora i njegovih pomoćnika.[15]
U javnom životu sudjelovali su i augustali, čija je služba bila povezana s održavanjem carskog kulta. Među njima su bili imućni oslobođenici, kojima je ta služba omogućavala stjecanje društvenog ugleda. Mursijski augustal Publije Elije Kalimorf podigao je žrtvenik Jupiteru za sebe i svoje bližnje. Gradski vijećnik i svećenik carskog kulta Gaj Emilije Homulin financirao je gradnju pedeset taberni, prostora namijenjenih trgovini i drugim poslovnim djelatnostima.[16]
U Mursi su djelovale lončarske, metalurške, staklarske i klesarske radionice. Lončarske peći i kalupi potvrđuju lokalnu proizvodnju posuđa, svjetiljki i glinenih figurica. Izrađivali su se lonci, zdjele, tanjuri, vrčevi, poklopci i tarionici za pripremu hrane. Opeke s carskim pečatima povezuju proizvodnju građevnog materijala s gradnjom kolonije u doba Hadrijana i Antonina Pija. Natpis na nadgrobnom spomeniku Valerija Marcijala spominje njegove kolege klesare.[17]
U Parku kraljice Katarine Kosače istraženi su ostatci radionica unutar gradske jezgre. Uz peći su pronađeni kalupi za lijevanje brončanih pojasnih okova i rastaljeno staklo. Prema slijedu arheoloških slojeva, na tome je mjestu najprije djelovala radionica za obradu bronce, a nakon njezina stradavanja u požaru staklarska radionica.[18]
Cestovne i riječne veze omogućavale su dopremu robe iz različitih dijelova Carstva. Nalazi amfora, finoga crveno prevučenog posuđa poznatog kao terra sigillata i tankostjene keramike pokazuju veze sa sjevernom Italijom. Amfore svjedoče o dopremi vina, maslinova ulja i ribljih prerađevina. Među njima je ulomak s pečatom radionice iz Lorona kraj Poreča, povezan s uvozom istarskog maslinova ulja.[19]
O prehrani stanovnika svjedoče biljni i životinjski ostatci iz jama u Parku kraljice Katarine Kosače, datiranih u rano 2. stoljeće. Pronađeni su ječam, pšenica, proso, raž, leća i bob, zatim grožđe, smokve, masline, češnjak i kopar, kao i riblje kosti, ljuske ribe i ljuske jaja. Posebno se izdvajaju nalazi riže i crnog papra, koji pokazuju da su do Murse dopirale i namirnice azijskog podrijetla.[19]
Vjerski život Murse obuhvaćao je štovanje rimskih božanstava, carski kult i kultove podrijetlom iz istočnih dijelova Carstva. Među sačuvanim zavjetnim natpisima ističu se posvete Jupiteru, koje su postavljali vojnici, gradski dužnosnici, augustali i drugi stanovnici. Zabilježena je i zajednička posveta Jupiteru, Junoni i Minervi. Natpisi i skulpture svjedoče i o štovanju Herkula, Merkura i Silvana.[20]
Kult Kibele potvrđuju mramorni kip pronađen 1966. i glinena figurica božice na prijestolju. Mitrinim štovateljima pripadali su zavjetni reljefi i žrtvenik koji je podigao trgovac Antonije Barbil. Među nalazima egipatskog podrijetla nalazi se stela s prikazima Izide, Ozirisa i Neftis.[21]
U 4. stoljeću Mursa je bila biskupsko sjedište. Njezin biskup Valens sudjelovao je u crkvenim sporovima oko arijanizma i imao važnu ulogu u vjerskoj politici toga razdoblja. Kršćanski pisac Sulpicije Sever spominje baziliku mučenika izvan gradskih zidina, u kojoj je car Konstancije II. boravio za vrijeme bitke 351. godine. Među materijalnim tragovima kršćanstva nalazi se ulomak nadgrobne ploče s Kristovim monogramom.[22]
Groblja Murse razvijala su se izvan gradskih bedema, uz prilazne prometnice. Njihov se raspored mijenjao zajedno s gradom i predgrađima. Na Trgu bana Josipa Jelačića istraženo je groblje naselja koje je prethodilo koloniji, s pretežno paljevinskim grobovima iz druge polovice 1. i početka 2. stoljeća.[23]
U istraženim grobovima iz razdoblja kolonije prevladava pokapanje tijela, dok su paljevinski grobovi rjeđi. Pokojnici su polagani u grobne jame, zidane grobnice i kamene sarkofage. Grobni prilozi uključuju keramičke i staklene posude, novac, nakit i dijelove nošnje.[24][25]
Od sredine 3. stoljeća istočno se groblje proširilo preko napuštenih dijelova predgrađa prema gradskom bedemu. Na Trgu bana Josipa Jelačića 2008. istražena je velika skupina grobova iz druge polovice 3. i početka 4. stoljeća, ukopanih među ostatcima ranijih zgrada.[26]
,_Buginovitz,_Erdut,_Bucovar_in_Danubius_Pannonico-Mysicus_1726_by_Marsigli.png)
Ostatke Murse opisivali su i prikazivali istraživači već u 18. stoljeću. Luigi Ferdinando Marsigli objavio ih je u djelu Danubius Pannonico-Mysicus, a Matija Petar Katančić u raspravi iz 1782. povezao je vidljive ruševine i natpise s rimskom Mursom. Važnu sintezu dotadašnjih spoznaja objavila je Danica Pinterović u monografiji Mursa i njeno područje u antičko doba iz 1978. godine.[27]
Novija arheološka istraživanja omogućila su preciznije određivanje granica Murse i rasporeda njezinih ulica. Otkriće zapadnih gradskih vrata na prostoru današnjega sveučilišnog kampusa pomoglo je utvrditi položaj zapadnog bedema i glavne ulice koja je kroz vrata ulazila u grad. Ulice otkrivene u Parku kraljice Katarine Kosače poslužile su za rekonstrukciju pravilne mreže gradskih blokova. Na Trgu bana Josipa Jelačića grobovi ukopani među ostatcima ranijih zgrada pokazali su kako se istočno predgrađe od sredine 3. stoljeća postupno pretvaralo u groblje.[28]
- 1 2 Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 82–85. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- 1 2 Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 79–81 i 88–90. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- 1 2 Hrvoje Gračanin, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica, 3/1, 2003., str. 13–16.
- ↑ Alka Domić Kunić, »Bellum Pannonicum (12.–11. pr. Kr.): posljednja faza osvajanja južne Panonije«, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 39, 2006., str. 72.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 88–90. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 90–91, 100–102 i 143. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 131–136 i 144. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Hrvoje Gračanin, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica, 3/1, 2003., str. 16–17 i 24–25.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 116, 137–138 i 144. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 103–110. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 110–114. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 115–116. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 138–143. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 78–80.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 72–75.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 74–76.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 123–126.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 132–133. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- 1 2 Kelly Reed i dr., Food, farming and trade on the Danube frontier: plant remains from Roman Aelia Mursa (Osijek, Croatia), Vegetation History and Archaeobotany, 31, 2022., str. 363–376.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 128–129 i 143.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 135–139.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 144–145.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 90–91 i 119–121. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 119–130. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 145–146.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 121–123. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 78–79. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- ↑ Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 103–114 i 121–123. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
- Domić Kunić, Alka. »Bellum Pannonicum (12.–11. pr. Kr.): posljednja faza osvajanja južne Panonije«. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 39, 2006., str. 59–164.
- Gračanin, Hrvoje. Bitka kod Murse 351. i njezin odjek. Scrinia Slavonica, 3/1, 2003., str. 9–29.
- Leleković, Tino. Elija Mursa: novo čitanje grada. Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 77–161.
- Pinterović, Danica. Mursa i njeno područje u antičko doba. Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978.
- Reed, Kelly i dr. Food, farming and trade on the Danube frontier: plant remains from Roman Aelia Mursa (Osijek, Croatia). Vegetation History and Archaeobotany, 31, 2022., str. 363–376.