Nenad Brixy

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Nenad Brixy
Nenad Brixy
Nenad Brixy
Pseudonim(i) Timothy Tatcher, Diogeneš
Rođenje 4. svibnja 1924., Varaždinske Toplice, Hrvatska
Smrt 17. kolovoza 1984., Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Portal: Životopis

Nenad Brixy (Varaždinske Toplice, 4. svibnja 1924. - Zagreb, 17. kolovoza 1984.), bio je hrvatski novinar, romanopisac, komediograf, prevoditelj, pokretač i urednik mnogih časopisa. Autor kriminalističko-humorističnih romana i priča o nespretnom detektivu Timothyju Tatcheru, među kojima je najpopularniji Mrtvacima ulaz zabranjen (1960.)[1]. Njegov najpoznatiji doprinos popularnoj kulturi je uređivanje i prevođenje talijanskog komičnog stripa Alan Ford koji je na prostoru bivše Jugoslavije postao popularniji nego u samoj Italiji.

Životopis[uredi VE | uredi]

Nenad Brixy rođen je u Varaždinskim Toplicama 1924. godine. Rođen je u obitelji Stjepana, šumarskoga inženjera i Lavoslave (rođ. Ferenčak) Brixy.[2] Osnovnu školu (1931.-1935.) i gimnaziju pohađao je u Varaždinu.[3] Visoku ekonomsko-komercijalnu školu upisao je u Zagrebu, ali je nakon dva semestra gospodarstva prekinuo studije i posvetio se novinarstvu.[2]

Uređivao je Varaždinske vijesti (1945.-1947.), riječki Novi list (1947.-1954.), zagrebački Narodni list (1955.), Globus (1956.). Bio je glavni i odgovorni urednik Plavog vjesnika (1960.-1967.), te glavni i odgovorni urednik odjela zabavnih sadržaja u Vjesniku (1967.-1974.). Zbog srčane bolesti morao se 1973. godine povući u invalidsku mirovinu.

Umro je u Zagrebu 1984. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

Književna djelatnost[uredi VE | uredi]

Od 1945. godine objavljivao je novele, crtice, humoreske i putopise. Pisao je komedije i radio-drame, najčešće suvremene tematike s mjestom zbivanja u Zagrebu. Književni prvijenac bio mu je drama Slučaj Forester čija premijera bila je u zagrebačkome kazalištu Komedija, 1954. godine.[4] Pod pseudonimom Timothy Tatcher objavio je više humorističkih i kriminalističkih romana, od kojih su neki ekranizirani. Romani I tako dalje i Sve ili nešto prevedeni su na češki jezik. Najuspješniji mu je roman Mrtvacima ulaz zabranjen koji je doživio desetak izdanja, preveden je na pet jezika, a po njemu su snimljena i dva igrana filma.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Rame uz rame (knjiga reportaža), 1951.
  • Mrtvacima ulaz zabranjen, 1960. (11 izdanja)
  • Hollywood protiv mene, 1964. (5 izdanja)
  • I tako dalje (roman o izgradnji prigradskih naselja), 1965. (2 izdanja)
  • Potraži me u pijesku, 1976. (3 izdanja)
  • Tri i pol mrtvaca, 1976. (2 izdanja)
  • Vampir u taksiju, 1976.
  • Rupa u čelu, 1976.
  • Noge uvis!, 1976.
  • Plati, pa ostavi!, 1976.
  • Pokal za utopljenika, 1976.
  • Gola i mrtva, 1976.
  • Važno je (u)biti prvi, 1976.
  • Sljedeća, molim!, 1976.
  • Sve ili nešto (roman o prodoru televizije), 1976. (2 izdanja)
  • Noćne igre, 1979.
  • Zagrebačka veza, 1980.
  • Bijela loptica, 1982.
  • Konji, ubojice i ostali, 1982.
  • Dobra stara gangsterska vremena, 1982.
  • Tajna crvenog salona, 1983.
  • Leš na klupi, 1984.

Radiokomedije[uredi VE | uredi]

  • Miran život, 1964.
  • Anketa, 1977.
  • Prozor, 1984.

Libretto[uredi VE | uredi]

  • Napisao je libretto musicala Hotel Maestral, premijerno prikazanoga u Varaždinu 1967. godine.[4]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • 2015.: U Varaždinskim Toplicama, na njegovoj rodnoj kući, postavljena mu je spomen-ploča.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. LZMK, Hrvatska enciklopedija, Brixy, Nenad (pristupljeno 24. studenoga 2017.)
  2. 2,0 2,1 Peričić, Denis. Romani Nenada Brixyja, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 8. - 9., 1996., str. 156., pristupljeno 24. studenoga 2017.
  3. Peričić, Denis. Romani Nenada Brixyja, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 8. - 9., 1996., str. 155.-156., pristupljeno 24. studenoga 2017.
  4. 4,0 4,1 Peričić, Denis. Romani Nenada Brixyja, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 8. - 9., 1996., str. 158., pristupljeno 24. studenoga 2017.
  5. Nenad Brixy, prevoditelj Alana Forda, dobio spomen-ploču, 13. rujna, 2015., pristupljeno 24. studenoga 2017.