Ovo je jubilarni 141.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.

Nogomet u Rijeci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Spomen ploča na mjestu održavanja prve nogometne utakmice u Hrvatskoj

Nogomet u Rijeci igra se od relativno davnih dana. Moderni je nogomet u Rijeku dospio iz dva smjera, preko morskih luka i preko novoizgrađenih europskih željeznica.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Jedna od najstarijih sačuvanih riječkih nogometnih fotografija. Klub Atletico Fiumano (prugasti dresovi) s gostima iz Zagreba 1905. godine.

Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je u Rijeci. Godine 1873. na inicijativu Roberta Whiteheada, inženjera i vlasnika tvornice Torpedo, utakmicu su odigrale ekipe sastavljene od djelatnika Mađarskih željeznica s jedne i engleskih radnika s druge. Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i INA-ine rafinerije na Mlaki.

Početkom stoljeća nogomet je bio glavni šport i najrasprostranjeniji u gradu i okolici. Od različitih vrsta lopte i različitih terena do igrališta i trgova igrao se nogomet i bio prethodnik osnivanja klubova. 1890. godine, po odluci mađarske vlade, nogomet postaje obavezan u sklopu programa tjelovježbe u svim riječkim školama. Već 1899. godine u ulici Pomerio H. Wilhelm Stiller je uredio Istituto dello Sport di Fiume, u kojem je organizirao i nogometne utakmice između gradskih ekipa i ekipa egnleskih mornara i radnika koji su posječivali grad.[2]

Dana 3. studenoga 1905. godine, u Rijeci su po prvi put gostovali zagrebački nogometaši - Prvi nogometni i športski klub Zagreb. PNIŠK Zagreb pobijedio je »Club Atletico Fiumano« rezultatom 4:3. Za domaćine su nastupili: Singer, Mathiasko, Fleischman, Fiorello La Guardia, Naschitz, Szemere, Hoelczh, Diamant,Morini, Fink i Schoen, a za goste: Baki, Slavnić, Kiseljak, Kabelka, Filipić, Koruna, Višinger, Ugrinić, Todl, Polivka i Ralo[3]

Godine 1920. i 1921. osim prijateljskih utakmica igra se i prvenstvo Rijeke i regije Venezia Giulia. U prvenstvu sudjeluju: Olympia, Gloria, Grion Pula, Edera Trisete. Finale: Olympia – Edera 7:0. Prvak je Olympia.

1904.: CS Olimpia[uredi | uredi kôd]

Godine 1904. osniva se Club Sportivo Olimpia kao klub za foot-ball, tennis-lawn, plivanje, biciklizam, atletiku.[2] Prvo zasjedanje nogometne sekcije je tema koju povjesničari još istražuju, no prvo za koju znamo sigurno je održamno 25. studenog 1906. godine. Kroz mijenjanje država i režima, sudjelovanje u razna prventsva i novim brendovima koje su razni režimi imponirali, CS Olimpia je postao današnji glavni klub u gradu, NK Rijeka.[4][5]

Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Satti. Za razliku od mnogo većini klubova u gradu i okolici, on je od samog početka multikulturalnog opredjeljenja jer u njemu igraju i rade bok uz bok predstavnici svih tada glavnih etničkih riječkih skupina: Talijani, Hrvati, Mađari i Nijemci. Desetih godina se klub natjeće u turnirima Alpe-Adrie i poslije 1910. postaje glavni klub u gradu, od tad je igrao u prventsvima Austro/Ugarske, Slobodne Države Rijeka, Krlajevine Italije, a njegovi nasljdnici u Jugoslaviji i Hrvatskoj.

1905.: Fiumei AC[uredi | uredi kôd]

Godine 1905. osniva se Fiumei Atletikai Club, ili Club Atletico Fiumano, koji od samog početka ima vrlo aktivnu i uspješnu nogometnu sekciju. To čini ovaj klub prvom ili drugom najstarijom nogometnom institucijom u gradu.[6] Klub je bio do 1909 glavni klub u gradu i stoga je 1909 bio predstavnik Rijeke u najvišem rangu mađarske nogometne lige. Nogometna sekcija kluba nestaje poslije 1910. i povjesničari još istražuju okolnosti, a glavni gradski klub postaje CS Olimpia.

1908.: SŠK / HŠK Victoria[uredi | uredi kôd]

Hsk-victoria.jpg
Najava prve službene utakmice na Kantridi (1. lipnja 1913.) - HŠK Victoria : 1. HŠK Građanski u Jutarnjem listu

Godine 1908. učenici sušačke gimnazije utemeljuju Srednjoškolski športski klub koji 1910. godine mijenja ime u Hrvatski športski klub Victoria.

Victorija je prvu utakmicu odigrala 4. listopada 1911. Protivnik je bila Olimpija iz Karlovca, a rezultat 12:0 u korist Victorije. Ovo je bila i prva utakmica koja se igrala po pravilima nogometne igre.[6]

Nogometaši HŠK Victorie 1. lipnja 1913. igrali su prvu utakmicu na svom novom igralištu Kantrida s ekipom HAŠK Građanskog iz Zagreba. Ta povijesna utakmica završila je rezultatom 3:0 za Victoriju.

1912.: CS Doria / Gloria[uredi | uredi kôd]

20. travnja 1914. osniva se klub Doria koje 1918. mijenja ime u Gloria. Stalni gosti kafića Marittimo na Piazza Dante su htijeli stovoriti proleterski klub za grad. I već 1919. osvajaju kup Grazioli. Stvarne vođe bili su Delfino, Host i Vescia. Upravi kluba se pridružuju: Marot, Tominovich, Orsetti, Stebel, Thonon, Locatelli, Ravalico i Toglian. Momčad u sastavu Milautz, Romeo Milinovich, Negrich I, Dobrievich, Volk, Spadavecchia, Negrich II. Financijski solidna s brojnim navijačima 1920./21. osvaja regionalno prvenstvo i ulazi u Drugu ligu. Poznata je i pobjeda nad Virtus Veneziom od 7:1.

Ekipu su činili: Varglien, Giacchetti I i II, Gregar, Ossoinack, Paulinich, Diossy, Crulcich, Schmidt, Sega, Pillepich, Reich i Tarlao.

1914: C. S. Fiume[uredi | uredi kôd]

Godine 1914. je osnovan C. S. Fiume[2] koji su osnovali radnici tvornice Torpeda. 30-ih godina klub postaje drugi najjaći klub u gradu, i igra u prvoj i drugoj talijanskoj diviziji.

Prvo vodstvo kluba činili su: Jugo, Barbinich i Racchetta, uz kasnije pridošle Sternissa I, Sega, Calcih, Zamparo, Vale, Puhar, Ghisdavcich i Contento. Jedini problem bio je novac jer se klub financirao samo od članarina.

Momčad: Andreis, Serdoz, Pinter, Battaia, Stiglich, Racchetta, Libero, Dobrievich, Tomaz, Slave, Stradiot, Grabner, Slavich, Battaia, Colazio, Calcich, Ghisdavcich, Coffau II, Blocher, FDobrievich, Sternissa i Burattini; Trener: Zamparo; Liga: II i III

1919.: NK Orijent[uredi | uredi kôd]

OrijentRijeka.png

NK Orijent je osnovan 1919. godine pod imenom Orient. Ime klubu je dao pomorac F. Matković i u svojim počecima Orijent je bio klub radničke i đačke mladeži. U prvoj ekipi Orijenta 1919. godine igrali su: Tone Stipčić, Francele Malovac, Pere Spicjerić, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Perušić, Dukić, Delo Bolha, Fran Matrljan, Grozdanić i Ivić Marač.[7]

Navijači: Red fuckers, osnovani 1988.

1926.: U. S. Fiumana[uredi | uredi kôd]

Logo of US Fiumana.svg

Unione Sportiva Fiumana (Sportski savez Fiumana) nastala je 2. rujna 1926. spajanjem nogometnih klubova Gloria i Olympia. Fiumana je objedinila najbolje igrače dvaju momčadi, prije svega braću Varglien i Milinovich.[8] U.S. Fiumana naslijedila je stadion Kantridu, koji se u to vrijeme zvao Stadio Comunale del Littorio. Igrač Fiumane Rodolfo Volk kasnije je za Romu postigao 103 gola u pet prvenstava i još uvijek je četvrti na klupskoj ljestvici strijelaca svih vremena,[1] a obilježilo ga je vrijeme fašizma, kada je grad bio dio Kraljevine Italije. Još jedan istaknuti nogometaš Fiumane bio je Ezio Loik, koji je kasnije prešao u Torino, momčad koja je u posljeratnom razdoblju bila četiri puta za redom prvak Italije (tzv. veliki Torino - "Grande Torino"). Loik je takodjer odigrao 9 utakmica za reprezentaciju Italije, tadašnjeg svjetskog šampiona.[9] Prvu utakmicu U.S. Fiumana odigrala je na stadionu Kantrida (tada Stadio Comunale del Littorio) 20. rujna 1926. s ekipom Bologne F.C. u prijateljskom susretu, a slavili su gosti rezultatom 2:3.[10] Fiumana je u sezoni 1929-30 nastupala u Talijanskoj prvoj ligi (tada Divisione Nazionale, danas Serie A), ali je plasmanom na 14. mjestu (od 16 momcadi) na kraju sezone ispala iz lige[11] te od tada uglavnom nastupa u 2. ili 3. Taliajnskoj ligi. Klub je 1945. biti restrukturiran kao NK Kvarner (koji će kasnije postati HNK Rijeka), velika većina igrača i upravnika ostaje u novoimenovanom klubu.

1929.: GS Magazzini Generali[uredi | uredi kôd]

1929. osnuje se Gruppo Sportivo Magazzini Generali Fiume koji će igrati u Serie C 40-tih godina. 1943. zaustavlja aktivnost zbog rata i 1946. se osnuje na njegovom mjestu FD Javna Skladišta 1946. godine. 1951. mjenja ime u NK Lučki Radnik i 2015. u NK Doker Rijeka.[12]

1946.: FD Kvarner / SCF Quarnero[uredi | uredi kôd]

SCF Quarnero (SD Kvarner) počinje svoju aktivnost krajem srpnja 1946. kao nasljednik Fiumane. U prijateljskom susretu, 1. kolovoza 1946. godine, pred 6000 gledatelja pobijedio je s 2:0 splitski NK Hajduk. Prvi gol za Kvarner postigao je Rinaldo Petronio. Za ulazak u Prvu ligu morao se odigrati dvostruki susret izmedu Kvarnera i Unione sportiva operaia iz Pule. Kvarner je u Rijeci izgubio 1:2, ali je u Puli pobijedio 4:1, te je izborio svoj prvi ulazak u Prvu ligu.

Slavne momčadi tog razdoblja:

  • 1946/47. Gino Gardassanich, Tibljaš, Blasich, Pavanello, Macorin, Bertok, Nori, Laurencich, Burattini, Petronio, Cergnar
  • 1948/49. Ravnic I, Tomljenovic, Kivela, Legan, Ljubacev, Sinosich, Zikovic, Gredelj, Košak, Car, Krkovic, Osojnak, Chinchella, Stetka, Pavletic, Miculinic, Crisman, Vakanjac.

3. lipnja 1954. Kvarner postaje NK Rijeka.[13]

Navijači: Armada, osnovani 1987.

1998.: ŽNK Rijeka-Jack Pot[uredi | uredi kôd]

Logo-znk-rijeka.jpg

Ženski nogometni klub Rijeka-Jack Pot osnovan je 27. kolovoza 1998. godine pod imenom Jack Pot, a od 2007. godine nosi naziv Rijeka-Jack Pot. Osnovale su ga sestre Brankica Lukanić, Ružica Gregov, Hermina Trošelj i Ankica Kovačić.

Ostali klubovi[uredi | uredi kôd]

Istaknuti igrači[uredi | uredi kôd]

Do 1945. - prve generacije u Austro-Ugarskoj i Italiji[uredi | uredi kôd]

Istaknuti riječki nogometaši[14] koji su svojim nogometnim znanjem oduševljavali do Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, osvajači niza trofeja i članovi raznih reprezentacija (Kraljevina Jugoslavija, Italija, SAD):

 

1945. – 1990. - SFRJ[uredi | uredi kôd]

Nogometaši koji su za vrijeme Jugoslavije nastupali za "A", "B", amatersku i olimpijsku reprezentaciju[14]:

   

Nakon 1990. - Hrvatska[uredi | uredi kôd]

Od osamostaljenja Hrvatske za "A" reprezentaciju su nastupali[14]:

   

Nogometašice[uredi | uredi kôd]

Od Riječanki i igračica "Rijeka-Jack Pota" za hrvatsku žensku nogometnu "A" reprezentaciju nastupale su[14]:

 

Istaknuti treneri[uredi | uredi kôd]

Najistaknutiji treneri koji su djelovali u Rijeci[14] su:

   

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Kratka povijest riječkog nogometa, Sušačka revija broj 58/59 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
  2. a b c Moranjak, Zlatko; Burburan, Ferruccio. 2006. Rijeka Nogometa. VSDR. Rijeka. str. 16, 34, 58. ISBN 953-7070-10-7
  3. Cvijanović, Mišo: Vječna Kantrida, Rijeka info studeni 2005. - Grad Rijeka
  4. Najznačajniji uspjesi klubova i sportaša grada Rijeke. Grad Rijeka. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
  5. Povijest. HNK RIJEKA. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
  6. a b Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Igrala se, pikala se, SUŠAČKA REVIJA broj 61 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
  7. Matovinović, Izidor, Pola stoljeća "Orijenta" 1919-1969, SD Orijent, Rijeka, 1970., Tipograf, Rijeka
  8. Lazzarich, Marinko: Kantrida bijelih snova, HNK Rijeka, Rijeka 2008.
  9. Enciclopedia del Calcio - Ezio Loik
  10. FC Bologna statistika[neaktivna poveznica]
  11. Almanacco Illustrato del Calcio - La Storia 1898-2004, Panini Edizioni, Modena, September 2005
  12. Nestaje jedan od najstarijih riječkih nogometnih klubova: Lučki radnik u stečaju, osnovan NK Doker!. Novi list (engleski). Pristupljeno 13. listopada 2021.
  13. Povijest HNK Rijeke
  14. a b c d e Mikulić, Zoran Labud: Oni su obilježili riječki nogomet, Riječka enciklopedija Fluminensia, svibanj 2013

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]