Otakar Jeremiáš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Otakar Jeremiáš

Otakar Jeremias 1928.jpg

Rođen/a17. listopada 1892.
Flag of the Czech Republic.svg Písek, Južna Češka
Umro/umrla5. ožujka 1962.
Flag of the Czech Republic.svg Prag, Češka
Zanimanjeskladatelj, dirigent, učitelj
AngažmanSimfonijski orkestar Praškog radija
Narodno kazalište u Pragu
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Otakar Jeremiáš (Písek, 17. listopada 1892. - Prag, 5. ožujka 1962.) bio je češki skladatelj, dirigent i učitelj. Sin je oca skladatelja Bohuslava Jeremiáša, a i njegov brat Jaroslav također je, kao i otac, bio skladatelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Otakar Jeremiáš rođen je 17. listopada 1892. u gradu Píseku, u pokrajini Južna Češka. Uz dirigiranje, na Praškom konzervatoriju je studirao i violončelo i glasovir. Živio je u Českim Budějovicama, gdje je bio ravnatelj lokalne glazbene škole do veljače 1929., kada postaje dirigent Simfonijskog orkestra Praškog radija.

Kada je počeo ravnati orkestrom 1929., imao je svega 27 članova. 1931. orkestar je imao 45, a 1936. 70 stalnih članova. Bio je najomiljeniji voditelj orkestra, zbog duhovitosti i uvijek dobrog raspoloženja.[1]

Prilikom dirigiranja orkestrom 1943. postavio je i svoj pogled na orkestar:

Wikicitati „Moj ideal je kreativni orkestar, čiji članovi, u skladu s nastojanjima dirigenta, kreativno surađuju tijekom izvedbe.[1]

1945. napušta orkestar i postaje ravnatelj opere u Narodnom kazalištu u Pragu, a od 1949. bio je i predsjednik Društva skladatelja Čehoslovačke (češ. Svaz československých skadatelů). Umro je u Pragu, 5. ožujka 1962., u 71. godini života.

Njegova žena, Marie Budíková, bila je operna pjevačica (sopran), koja je u poznatoj operi Prodana nevjesta tumačila ulogu Mařenke uz potporu Simfonijskog orkestra Praškog radija kojim je Otakar ravnao.[1]

Skladatelj[uredi VE | uredi]

Na njegov skladateljski rad uvelike su utjecali Bedřich Smetana, Zdeněk Fibich i Leoš Janáček.

Izabrani radovi:

  • Ljubav (1921.)
  • Zborov (1927.)
  • Braća Karamazov (1929.)
  • Enšpígl - opera (dovršena 1949.)
  • Proljetna uvertira

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 (engl.) Lambert, P., International Classical Record Collector, Summer, 1996., Vol 2, 5, str. 12-13.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • (češ.) Jiří Vysloužil, Hudební slovník pro každého II. Vizovice, Lípa, 2001., ISBN 80-86093-23-9