Parišan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Parišan. Za druga značenja, pogledajte Parišan (razdvojba).
Parišan
(perz.) پریشان
Lokacija Flag of Iran.svg Iran, Fars
Koordinate 29°31′6″N 51°47′47″E / 29.51833°N 51.79639°E / 29.51833; 51.79639Koordinate: 29°31′6″N 51°47′47″E / 29.51833°N 51.79639°E / 29.51833; 51.79639
Površina 48 km²
Zapremina 0,144 km³
Najveća dubina 7,0 m
Nadmorska visina 819 m
Najveća širina 4,5 km
Najveća dužina 14 km
Vrsta jezera tektonsko; slatkovodno
Pritoci nema
Obalni gradovi Šahrendžan, Parišan, De-Page,
Konar-e Hošk, Mula-Are
Parišan na karti Iran
Parišan
Parišan
Lokacija Parišana u Iranu

Parišan (perz. پریشان) je najveće slatkovodno jezero u Iranu, smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa odnosno u pokrajini Fars. Jezero ima površinu od 48 km², dubinu do 7,0 m i zapremninu od 144 milijuna , no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Parišan nema stalnih pritoka i napaja se otjecanjem odnosno padalinama. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 819 m. Kotlina oko jezera naseljena je sa stotinjak tisuća ljudi od čega većina živi u gradu Kazerunu koji se nalazi 12 km prema sjeverozapadu. Zbog bioraznolikosti u jezeru i pripadajućim močvarama, dana 23. lipnja 1975. godine Parišan je zajedno s obližnjim Aržanom proglašen ramsarskim područjem, a godinu dana kasnije kod UNESCO-a je priznat kao rezervat biosfere.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Irana
Parišan se nalazi na središnjem dijelu Zagrosa odnosno u tektonskoj kotlini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tijekom mezozoika. Kotlina je prema zapadu omeđena planinama Kuh-e Šaru (1484 m), Kuh-e Keble (1806 m) i Kuh-e Mast (1686 m), a prema istoku Kuh-e Famurom (1784 m), Kuh-e Davanom (2250 m) i Kuh-e Šapurom (1552 m). U užem smislu, zapadni litoralni pojas jezera proteže se preko aluvija i vrlo je blagog nagiba, dok su dijelovi istočne obale pod brdima Kuh-e Bozom (1177 m) i Kuh-e Kučaklom (1063 m) izazito strmi. Ove se litice sastoje pretežito od vapnenca i datiraju se u oligocen i miocen. Najveća nadmorska visina površine jezera iznosi 819 m, no tijekom sušnih godišnjih doba može se spustiti za 3,0 m.

Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 14 km, a širina mu oscilira od 1,0 na južnom do 4,5 km na sjevernom dijelu. Površina se kreće između 43 i 48 km². Arheološki lokaliteti poput Bišapura i drugi toponimi imenovani prema sasanidskim vladarima svjedoče da je kotlina bila naseljena još od starog vijeka. Danas uz obale i užu okolicu Parišana živi oko 100.000 ljudi, uglavnom u gradu Kazerunu smještenom 12 km prema sjeverozapadu. Ostala naselja koja izravno gravitiraju jezeru uključuju 20-ak ruralnih zajednica su među kojima su najveće Šahrendžan, Parišan, De-Page, Konar-e Hošk i Mula-Are.

Hidrologija[uredi VE | uredi]

Parišan u hidrološkom i hidrogeološkom smislu pripada kompleksnoj krškoj regiji tzv. Kazerunskog slijeva (266,5 km²) čije su razvodnice određene vrhovima zapadnih planina, dok prema istoku obuhvaćaju šire područje odnosno usporednu kotlinu smještenu na 300-500 m većoj nadmorskoj visini. Paralelne planine Zagrosa geološki predstavljaju antiklinale, a aluvijalne kotline položene su na njihovim vapnenačkim vodonosnicima. U poprečnom presjeku ovaj reljef ima oblik kaskada koje se spuštaju prema jugozapadu − padaline se površinskim otjecanjem provode s planinskih padina do kotlina, a potom u obliku podzemnih voda do susjedne kotline na nižoj razini. Parišan u potpunosti ovisi o ovom hidrološkom ciklusu jer nema površinskih pritoka. Izravno je hidrogeološki povezan s dvije usporedne kotline uključujući i jezero Aržan koje je udaljeno 15 km prema sjeveroistoku i smješteno je na gotovo 1200 m većoj nadmorskoj visini. Također, u interakciji je i s nižim kotlinama na jugozapadu prema kojima godišnje prosječno otječe 4,4 m³/s.

Količina padalina zanemariva je za ovo područje i iznosi ispod 250 mm s obzirom da prevladava vruća pustinjska klima (BWh). Minimalne temperature zraka (8.6°C) i vode (8.2°C) zabilježene su tijekom siječnja, a maksimalne (29.8°C odnosno 28.2°C) u kolovozu. Relativna vlažnost zraka najniža je u kolovozu (32.68%) odnosno najviša tijekom veljače (79.2%). Evaporacija je najizraženija kroz srpanj (250% u odnosu na prosjek), a najniža u veljači (48,5%). Velika suša s početka 2000-ih godina kao i nekontrolirani rast poljoprivrednih aktivnosti uvjetovali su smanjenjem Parišana za 80% izvorne zapremnine. Godine 2005. pokrenut je sveobuhvatni proces održavanja u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj kojim se jezero planira vratiti u prvobitno stanje do konca 2012. godine. U planinama oko slatkovodnog Parišana nije izražen fenomen prodiranja dijapira pa ima različite limnološke karakteristike u odnosu na velika slana jezera u Farsu kao što su Bahtegan, Maharlu ili Tašk.

Flora i fauna[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Flora i fauna Irana

U faunu Parišana spadaju:

Flora jezera uključuje rodove Crocus, Zataria, Nepeta, Achillea, Pyrus i Juniperus.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]