Parišan

Ovo je glavno značenje pojma Parišan. Za druga značenja pogledajte Parišan (razdvojba).

Parišan (perz.) پریشان
Jezero • tektonsko; slatkovodno
Položaj
Koordinate	29°31′6″N 51°47′47″E
Smještaj	Fars
Države	Iran
Obalni gradovi	Šahrendžan, Parišan, De-Page, Konar-e Hošk, Mula-Are
Fizikalne osobine
Duljina	14 km
Širina
• Najveća	4,5 km
Dubina
• Najveća	7,0 m
Površina	48 km2
Zapremina	0,144 km3
Nadm. visina	819 m
Rijeke i otoci
Pritoci	nema
Parišan Parišan na zemljovidu Irana

Parišan (perz. پریشان) je najveće slatkovodno jezero u Iranu, smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa odnosno u pokrajini Fars. Jezero ima površinu od 48 km², dubinu do 7,0 m i zapremninu od 144 milijuna m³, no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Parišan nema stalnih pritoka i napaja se otjecanjem odnosno padalinama. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 819 m. Kotlina oko jezera naseljena je sa stotinjak tisuća ljudi od čega većina živi u gradu Kazerunu koji se nalazi 12 km prema sjeverozapadu. Zbog bioraznolikosti u jezeru i pripadajućim močvarama, dana 23. lipnja 1975. godine Parišan je zajedno s obližnjim Aržanom proglašen ramsarskim područjem, a godinu dana kasnije kod UNESCO-a je priznat kao rezervat biosfere.

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Irana

Parišan se nalazi na središnjem dijelu Zagrosa odnosno u tektonskoj kotlini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tijekom mezozoika. Kotlina je prema zapadu omeđena planinama Kuh-e Šaru (1484 m), Kuh-e Keble (1806 m) i Kuh-e Mast (1686 m), a prema istoku Kuh-e Famurom (1784 m), Kuh-e Davanom (2250 m) i Kuh-e Šapurom (1552 m). U užem smislu, zapadni litoralni pojas jezera proteže se preko aluvija i vrlo je blagog nagiba, dok su dijelovi istočne obale pod brdima Kuh-e Bozom (1177 m) i Kuh-e Kučaklom (1063 m) izazito strmi. Ove se litice sastoje pretežito od vapnenca i datiraju se u oligocen i miocen. Najveća nadmorska visina površine jezera iznosi 819 m, no tijekom sušnih godišnjih doba može se spustiti za 3,0 m.

Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 14 km, a širina mu oscilira od 1,0 na južnom do 4,5 km na sjevernom dijelu. Površina se kreće između 43 i 48 km². Arheološki lokaliteti poput Bišapura i drugi toponimi imenovani prema sasanidskim vladarima svjedoče da je kotlina bila naseljena još od starog vijeka. Danas uz obale i užu okolicu Parišana živi oko 100.000 ljudi, uglavnom u gradu Kazerunu smještenom 12 km prema sjeverozapadu. Ostala naselja koja izravno gravitiraju jezeru uključuju 20-ak ruralnih zajednica su među kojima su najveće Šahrendžan, Parišan, De-Page, Konar-e Hošk i Mula-Are.

Hidrologija

Parišan u hidrološkom i hidrogeološkom smislu pripada kompleksnoj krškoj regiji tzv. Kazerunskog slijeva (266,5 km²) čije su razvodnice određene vrhovima zapadnih planina, dok prema istoku obuhvaćaju šire područje odnosno usporednu kotlinu smještenu na 300-500 m većoj nadmorskoj visini. Paralelne planine Zagrosa geološki predstavljaju antiklinale, a aluvijalne kotline položene su na njihovim vapnenačkim vodonosnicima. U poprečnom presjeku ovaj reljef ima oblik kaskada koje se spuštaju prema jugozapadu − padaline se površinskim otjecanjem provode s planinskih padina do kotlina, a potom u obliku podzemnih voda do susjedne kotline na nižoj razini. Parišan u potpunosti ovisi o ovom hidrološkom ciklusu jer nema površinskih pritoka. Izravno je hidrogeološki povezan s dvije usporedne kotline uključujući i jezero Aržan koje je udaljeno 15 km prema sjeveroistoku i smješteno je na gotovo 1200 m većoj nadmorskoj visini. Također, u interakciji je i s nižim kotlinama na jugozapadu prema kojima godišnje prosječno otječe 4,4 m³/s.

Količina padalina zanemariva je za ovo područje i iznosi ispod 250 mm s obzirom na to da prevladava vruća pustinjska klima (BWh). Minimalne temperature zraka (8.6°C) i vode (8.2°C) zabilježene su tijekom siječnja, a maksimalne (29.8°C odnosno 28.2°C) u kolovozu. Relativna vlažnost zraka najniža je u kolovozu (32.68%) odnosno najviša tijekom veljače (79.2%). Evaporacija je najizraženija kroz srpanj (250% u odnosu na prosjek), a najniža u veljači (48,5%). Velika suša s početka 2000-ih godina kao i nekontrolirani rast poljoprivrednih aktivnosti uvjetovali su smanjenjem Parišana za 80% izvorne zapremnine. Godine 2005. pokrenut je sveobuhvatni proces održavanja u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj kojim se jezero planira vratiti u prvobitno stanje do konca 2012. godine. U planinama oko slatkovodnog Parišana nije izražen fenomen prodiranja dijapira pa ima različite limnološke karakteristike u odnosu na velika slana jezera u Farsu kao što su Bahtegan, Maharlu ili Tašk.

Flora i fauna

Podrobniji članci o temama: Flora i fauna Irana

Crvenovrata guska (Branta ruficollis)

U faunu Parišana spadaju:

• Zooplanktoni − Brachionidae, Cyclopidae, Daphnidae i Notommatidae.
• Sisavci − muflon, mrki medvjed, leopard, veliki potkovnjak i južni potkovnjak.
• Ptice − kudravi nesit (Pelecanus crispus), crna roda (Ciconia nigra), crvenovrata guska (Branta ruficollis), orao krstaš (Aquila heliaca), bjelonokta vjetruša (Falco naumanni) i patka kulašica (Melanitta fusca).

Flora jezera uključuje rodove Crocus, Zataria, Nepeta, Achillea, Pyrus i Juniperus.

Povezani članci

• Zemljopis Irana
• Popis iranskih jezera

Literatura

• (engl.) Evans, Michael I. 1994. Important bird areas in the Middle East. BirdLife conservation series. II. BirdLife International. Cambridge, UK. str. str. 130.-131. ISBN 9780946888283. OCLC 32467392
• (engl.) Fazel, Asghar Mohammadi; Vidal, Consuelo. 2012. The Conservation of Iranian Wetlands Project (PDF). United Nations Development Programme. Tehran. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2012. Pristupljeno 13. listopada 2012.
• (engl.) Kafilzadeh, Farshid; Farhangdoost, Mohammad-Sadegh; Tahery, Yaghoob. 4. listopada 2010. Isolation and identification of phenol degrading bacteria from Lake Parishan and their growth kinetic assay (PDF). African Journal of Biotechnology. IX. 40. Academic Journals. Nairobi. str. str. 6721.-6726. doi:10.5897/AJB10.665. ISBN 1684–5315. OCLC 681581537
• (engl.) Milanović, Petar; Aghili, Bijan. Veljača 1993. 3.8. Hydrogeological characteristics and groundwater mismanagement of Kazerun karstic aquifer, Zagros, Iran. Günay, Gültekin; Johnson, A. Ivan; Back, William (ur.). Hydrogeological Processes in Karst Terranes (PDF). IAHS Red Book Series. CCVII. International Association of Hydrological Sciences Press. Wallingford, Oxfordshire. str. str. 163.-171. ISBN 9780947571283. OCLC 197239475
• (engl.) Scott, Derek A. 1995. A directory of wetlands in the Middle East. International Union for Conservation of Nature. Gland, Switzerland. str. str. 128.-130. ISBN 9782831702704. OCLC 34504360
• (engl.) Shayestehfar, Alireza; Noori, Mitra; Shirazi, F. 2010. Environmental factor effects on the seasonally changes of zooplankton density in Parishan Lake (PDF). Asian Journal of Experimental Biological Sciences. I. 4. Society of Applied Sciences. Agra. str. str. 840.-844. ISBN 0975-5845. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. rujna 2021. Pristupljeno 13. listopada 2012.
• (engl.) Zahirian, Atekeh; Padash, Amin; Jozi, Seyed-Ali; Zamanpour, Mehrdad; Mohammad, Seyed; Nabavi, Bagher. 2012. Wetland Zoning to Establish Land Conservation Using MCE Method (Case Study: Parishan Wetland, Iran) (PDF). Advances in Environmental Biology. VI. 3. AENSI Publications. Amman. str. str. 931.-939. ISSN 1995-0756. OCLC 793651307