Petar Perica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Petar Perica
Petar Perica
Petar Perica
Rođen 27. lipnja 1881.
Kotišina kraj Makarske
Umro 24. listopada 1944.
Daksa kraj Dubrovnika
Zaređen 1914.
Portal: Kršćanstvo

Petar Perica (Kotišina kraj Makarske, 27. lipnja 1881. - otočić Daksa kraj Dubrovnika, 24. listopada 1944. bio je hrvatski katolički svećenik, isusovac, autor do danas u narodu općepoznatih katoličkih pjesama Rajska Djevo Kraljice Hrvata[1] i Do nebesa nek se ori.

Obzirom da su ga komunisti ubili 1944. godine na otočiću Daksi u kontekstu očite mržnje prema kršćanskoj vjeri, a da je za života bio na glasu svetosti, među katolicima ga mnogi smatraju kršćanskim mučenikom.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini, kraj Makarske, u obitelji Stipe i Antice Kate Perice, kao jedno od njihovo šestero djece.[3] Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku.[4]

Tijekom dugogodišnjeg isusovačkog školovanja, bio je aktivan u javnom radu. Nakon što je papa Lav XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. godine, posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće 1900. godine bila pokrenuta inicijativa, da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Povodom toga, bila je objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice Do nebesa nek se ori [5], koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. Početkom srpnja 1900. godine, održano je hodočašće velikog broja hrvatskih katolika u Rim. Pri tome su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII. veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160 000 potpisa mladih.

Godine 1901., postao je isusovac.[4] Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Napisao je 1904. godine, pjesmu Zdravo Djevo, koja je postala vrlo popularna katolička pjesma. Za svećenika je zaređen 1914. godine. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

Pastoralni rad[uredi VE | uredi]

Godine 1915. dolazi kod isusovaca u Zagreb. Imenovan je zamjenikom urednika Glasnika Srca Isusova i upraviteljem Apostolata molitve za područje zagrebačke nadbiskupije. Od 1917. do 1919. godine radio je kao profesor u travničkom sjemeništu. Često je pobolijevao. Operirao je pluća, i liječio se u Italiji, Austriji i Njemačkoj. Za vrijeme liječenja u Njemačkoj, pohodio je 1922. godine mističarku Terezu Neumann, koja mu je prorekla mučeničku smrt.[6]

Tijekom rada u Splitu 1920.- ih godina duhovnik je udruga koje čine dio tadašnjeg hrvatskog katoličkog pokreta, među kojima i u Hrvatskom orlovskom savezu. U to se vrijeme živo dopisuje sa blaženim Ivanom Merzom, tadašnjim predsjednikom Hrvatskog orlovskog saveza.

Od 1937. godine padre Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.[4]

Bio je duhovnik Križarskog bratstva Dubrovnika. U križarskom listu Nedjelja 3. kolovoza 1941. izjavljuje:

"Mi znamo dobro značenje Poglavnikovih riječi upućenih nama,mladima i neustrašivima. Danas je to naš program, ali će uskoro postati i djelo, kojeg će osjetiti protivnici Kristove Hrvatske, a osobito domaći borci krvave, crvene internacionale. Križari im navješćuju borbu do istrebljenja…"[7]

Mučenička smrt[uredi VE | uredi]

Nakon što su 18. listopada 1944. godine, partizani ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer su uhitili Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: "Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!"[4] Potom se brzo spremio, uzevši sa sobom svoj redovnički križ, sliku Srca Isusovog i Marijinog, te sv. Josipa. Spremajući se stalno preporučivo - kratkim zazivima Srcu Isusovom i Marijinom, te sv. Josipu. Nekoliko puta je ponovio da je rado spreman podnijeti žrtvu, zatražio oprost od u kući prisutne redovničke braće i od svih se oprostio.

U noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine iz zatvora u samom Dubrovniku prevežen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu: njih pedesettrojica su ondje potom pobijeni u pokolju na Daksi, bez suđenja[8].

Zatočenici su na Daksi bili smješteni u staroj samostanskoj crkvi, odakle su ih tamničari jednog po jednog izvodili "u šetnju, dok ne dođe brod za Vis". Jedan od njih je svjedočio da su padru Perici skinuli haljine, za koje se on otimao ne želeći ostati gol. Nakon što su ga posve razodjenuli, potezali su ga za bradu i izrugivali mu se. Potom su ga bacili u jamu i ubili zračnom puškom za podvodni ribolov.

Dan nakon njegovog pogubljenja, oblijepljen je Dubrovnik plakatima s tekstom tobožnje presude Petru Perici i desetcima drugih stanovnika Dubrovnika, s navodom da je presudu navodno donio vojni sud. Komunistički vođa Ante Jurjević Baja je u svojem pismu Okružnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju izvijestio da je navod o suđenju potpuno izmišljen.[9]

Ekshumacija i pokop[uredi VE | uredi]

Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.[10][11]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Do nebesa nek se ori (1900.), pjesma posvetnica hrvatske mladeži Srcu Isusovu
  • Zdravo Djevo svih milosti puna (1904.)
  • Slavlje hrvatske omladine godine 1910. (1910.) [12]
  • Vojska Srca Isusova proti psovki (1914.) [13]
  • Jugoslavenskoj inteligenciji: o potrebi vjersko-moralnoga preporoda i o društvu Liga Preporoda (1920.) [14]
  • Pobjeda Nepobjedive (1939.), drama [15]

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Nagrada za životno djelo Grada Dubrovnika za 2018. godinu (posthumno) [16]

Štovanje[uredi VE | uredi]

"Kandidat za oltar"[uredi VE | uredi]

Na prestavljanju nove knjige O. Petar Perica, DI, Pjesnik i mučenik, autora isusovca dra Roka Prkačina, u izdanju Filozofsko-teološkog Instituta Družbe Isusove iz Zagreba u svibnju 2014. godine, biskup dubrovački msgr. Mate Uzinić iznio je mišljenje da je otac Perica kandidat za sveca, te da knjiga može poslužiti "ubrzanju pokrenutih postupaka o kandidatima za krunu mučeništva među žrtvama II. svjetskog rata u Dubrovniku". Sam autor knjige isusovac Roko Prkačin iznosi da je otac Perica strijeljan iz ideološke mržnje koju je KPJ imala prema vjeri i vjerskim službenicima, te je Petar Perica postao "krvni svjedok vjere i kandidat za oltar".[17]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Osnovna škola oca Petra Perice u Makarskoj nosi ime njemu u čast.[18]
  • Rodna kuća oca Petra Perice u Kotišini preuređena je u njegovu Spomen-kuću.[19]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.slobodnadalmacija.hr
  2. Josip Antolović, Isusovac Petar Perica - žrtva svirepe mržnje, Obnovljeni život, Vol.46. No.2. Travanj 1991.
  3. www.geni.com, pristupljeno 28. kolovoza 2020.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 komunistickizlocini.net, portal s opisima jugokomunističkim zločina nad Hrvatima, Na današnji dan 24. listopada 1944. ubijen je isusovac Petar Perica - Autor napjeva "Rajska djevo kraljice Hrvata!", objavljeno 24. listopada 2015., pristupljeno 26. listopada 2016.
  5. Božidar Nagy, Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. god., HRVATSKI KATOLIČKI POKRET, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa 29.-31. III. 2001., Vijeće za laike HBK i KS, Zagreb, 2002., str. 143-157
  6. Katolički svećenik Petar Perica - hrvatski mučenik s Dakse!, www.7dnevno.hr, objavljeno 28. travnja 2019., pristupljeno 28. kolovoza 2020.
  7. Igor MIOŠIĆ: NAGRADA I SMISAO NAGRADE – Dubrovački „demokratski mrak“ – Udruga Antifašista Dubrovnik pristupljeno 18. ožujka 2020.
  8. [1] Ukop o. Petra Perice nakon više od šezdeset godina, IKA, 26.06.2010., [2]
  9. Pismo Ante Jurjevića »Baje» pisano 25.10.1944. u Dubrovniku, Arhiv Socijalističke Revolucije u Splitu, Smještaj1-102-03A (na hrvatskom jeziku i u prijevodu na engleski)
  10. Dubrovački vjesnik - Padre Perica, svećenik smaknut na Daksi pokopan nakon 65 godina
  11. Ukop oca Petra Perice
  12. Petar Perica, Slavlje hrvatske omladine godine 1910., Središnji odbor za proslavu 10.-godišnjice posvete hrvatske omladine Presvetomu Srcu Isusovu, Zagreb, 1910.
  13. Petar Perica, Vojska Srca Isusova proti psovki, [Glasnik Presv. Srca Isusova], Zagreb, 1914.; knjiga je objavljena u nekoliko izdanja
  14. Petar Perica, Jugoslavenskoj inteligenciji: o potrebi vjersko-moralnoga preporoda i o društvu Liga Preporoda, Liga preporoda, Split, 1920.
  15. Stanko Lasić, Pokrenuti postupak za proglašenje blaženim, Naša Gospa, XVI (2010.) 43, str. 67
  16. Pavao Jančić (28. siječnja 2018.). Tko je bio i kako je živio padre Perica, ovogodišnji dobitnik nagrade za životno djelo Grada Dubrovnika?. Dubrovnik.net pristupljeno 15. siječnja 2020.
  17. "Padre Perica – kandidat za oltar!" L. Brailo za "dubrovniknet.hr" 12.5.2014.
  18. Osnovna škola o. Petra Perice Makarska, pristupljeno 20. srpnja 2013.
  19. makarska.hr, pristupljeno 28. kolovoza 2020.
  20. Hrvoje Juko, Roko Prkačin DI, O. Petar Perica DI, pjesnik i mučenik, Obnovljeni život 2014/02, Hrčak
  21. knjiga ima osam poglavlja: 1. O Družbi Isusovoj; 2. Život i rad patera Petra Perice; 3. Primjeri ideološke mržnje kao podloga zločina; 4., 5. i 6. poglavlje opisuju dubrovačke događaje 1944. godine, ubojstva bez suda, te navodi organizatore, odgovorne i žrtve; 7. Peričin književni opus; 8. tekstovi suvremenika o Perici. Na kraju se nalaze prilozi, fotografije te popis literature
  22. Ivana Klinčić, Mijo Ivurek, Padre Petar Perica i njegovo doba. Život i djelo isusovca, dobrotvora, domoljuba i mučenika s Dakse, pjesnika – autora najpjevanijih katoličkih pjesama u Hrvata: Do nebesa i Zdravo Djevo Kraljice Hrvata, Obnovljeni život 2015./4, Hrčak

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Zdravo Djevo
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorna djela autora: Petar Perica

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]