Petar Perica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Perica
Petar Perica
Petar Perica
Rođen 27. lipnja 1881.
Umro 24. listopada 1944.
Portal: Kršćanstvo

Petar Perica (Kotišina kraj Makarske, 27. lipnja 1881. - otočić Daksa kraj Dubrovnika, 24. listopada 1944.) - hrvatski katolički svećenik, isusovac, autor do danas u narodu općepoznatih katoličkih pjesama "Rajska Djevo Kraljice Hrvata"[1] i "Do nebesa nek se ori".

Obzirom da su ga komunisti ubili 1944. godine na otočiću Daksi u kontekstu očite mržnje prema kršćanskoj vjeri, a da je za života bio na glasu svetosti, među katolicima ga mnogi smatraju kršćanskim mučenikom.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini, kraj Makarske. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku.[3]

Tijekom dugogodišnjeg isusovačkog školovanja, bio je aktivan u javnom radu. Nakon što je papa Lav XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. godine, posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće 1900. godine bila pokrenuta inicijativa, da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Povodom toga, bila je objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice "Do nebesa nek se ori" [4], koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. Početkom srpnja 1900. godine, održano je hodočašće velikog broja hrvatskih katolika u Rim. Pri tome su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII., veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160 000 potpisa mladih.

Godine 1901., postao je isusovac.[3] Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Napisao je 1904. godine, pjesmu "Zdravo Djevo", koja je postala vrlo popularna katolička pjesma. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

Tijekom rada u Splitu 1920.- ih godina duhovnik je udruga koje čine dio tadašnjeg hrvatskog katoličkog pokreta, među kojima i u Hrvatskom orlovskom savezu; u to se vrijeme živo dopisuje sa blaženim Ivanom Merzom (1896. - 1928.), tadašnjim predsjednikom Hrvatskog orlovskog saveza.

Od 1937. godine padre Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.[3]

Nakon što su 18. listopada 1944. godine, partizani ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer su uhitili Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: "Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!"[3] Potom se brzo spremio, uzevši sa sobom svoj redovnički križ, sliku Srca Isusovog i Marijinog, te sv. Josipa. Spremajući se stalno preporučivo - kratkim zazivima Srcu Isusovom i Marijinom, te sv. Josipu. Nekoliko puta je ponovio da je rado spreman podnijeti žrtvu, zatražio oprost od u kući prisutne redovničke braće i od svih se oprostio.

U noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine iz zatvora u samom Dubrovniku prevežen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu: njih pedesettrojica su ondje potom pobijeni u pokolju na Daksi, bez suđenja[5].

Zatočenici su na Daksi bili smješteni u staroj samostanskoj crkvi, odakle su ih tamničari jednog po jednog izvodili "u šetnju, dok ne dođe brod za Vis". Jedan od njih je svjedočio da su padru Perici skinuli haljine, za koje se on otimao ne želeći ostati gol. Nakon što su ga posve razodjenuli, potezali su ga za bradu i izrugivali mu se. Potom su ga bacili u jamu i ubili zračnom puškom za podvodni ribolov.

Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.[6][7]

Osnovna škola oca Petra Perice u Makarskoj nosi ime njemu u čast.[8]

"Kandidat za oltar"[uredi VE | uredi]

Na prestavljanju nove knjige „O. Petar Perica, DI, Pjesnik i mučenik“, autora isusovca dra Roka Prkačina, u izdanju Filozofsko-teološkog Instituta Družbe Isusove iz Zagreba u svibnju 2014. godine, biskup dubrovački msgr Mate Uzinić iznio je mišljenje da je otac Perica kandidat za sveca, te da knjiga može poslužiti "ubrzanju pokrenutih postupaka o kandidatima za krunu mučeništva među žrtvama II. svjetskog rata u Dubrovniku". Sam autor knjige isusovac Roko Prkačin iznosi da je otac Perica strijeljan iz ideološke mržnje koju je KPJ imala prema vjeri i vjerskim službenicima, te je Petar Perica postao "krvni svjedok vjere i kandidat za oltar".[9]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.slobodnadalmacija.hr
  2. [1] "Isusovac Petar Perica — žrtva svirepe mržnje", Josip Antolović, Obnovljeni život, Vol.46. No.2. Travanj 1991.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 komunistickizlocini.net, portal s opisima jugokomunističkim zločina nad Hrvatima, "Na današnji dan 24. listopada 1944. ubijen je isusovac Petar Perica – Autor napjeva Rajska djevo kraljice Hrvata!", objavljeno 24. listopada 2015., pristupljeno 26. listopada 2016.
  4. [2] Božidar Nagy: "Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. god." HRVATSKI KATOLIČKI POKRET, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa 29.-31. III. 2001., Vijeće za laike HBK i KS, Zagreb, 2002., str. 143-157
  5. [3] "Ukop o. Petra Perice nakon više od šezdeset godina", IKA 26.06.2010.
  6. Dubrovački vjesnik - Padre Perica, svećenik smaknut na Daksi pokopan nakon 65 godina
  7. Ukop oca Petra Perice
  8. Osnovna škola o. Petra Perice Makarska, pristupljeno 20. srpnja 2013.
  9. "Padre Perica – kandidat za oltar!" L. Brailo za "dubrovniknet.hr" 12.5.2014.

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Zdravo Djevo