Podlapača
| Podlapača | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Ličko-senjska |
| Općina/grad | Udbina |
| Površina[1] | 22,3 km2 |
| Koordinate | 44°34′59″N 15°37′55″E / 44.583°N 15.632°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 55 |
| – gustoća | 2 st./km2 |
  Podlapača Podlapača na zemljovidu Hrvatske | |
Podlapača je naselje u Hrvatskoj, Ličko-senjska županija, općina Udbina (mikroregija Krbava).
Zemljopisni položaj i stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema broju stanovnika i površini Podlapača je drugo po veličini naselje u općini Udbina. Smještena je na zapadnom rubu Krbavskog polja ili, kako lokalno nazivaju tu dolinu, Podlapačko polje.
Naselje Podlapača ima rimokatoličku župnu crkvu i osnovnu školu, te Mjesni Odbor koji obuhvaća cijeli zapadni dio općine Udbina, obuhvaćajući još nekoliko manjih naselja okolice. Po nacionalnoj strukturi Hrvati čine apsolutnu većinu u Podlapači i okolnim mjestima.
Iz Podlapače vuku korijene poznati hrvatski velikani, pisac i pjesnik Dragutin Tadijanović i američki senator Mark Begich.
Podlapača ima za stanovnike starosjedilačke Hrvate čakavske loze.[3]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Pravo ime sela je zapravo Podlapac. Po prvi put se spominje pod imenom Podlapčec u Ugovoru o nasljeđu koji su sklopili vlasnik Podlapčeca Ivan Karlović i sestra mu Jelena sa svojim mužem Nikolom Zrinskim. Prema tom ugovoru vidi se da je Ivan Karlović imao 22 grada od kojih su u Krbavskoj županiji bili Komić, Udvina (Udbina) i Podlapčec. Prema tom ugovoru svi Karlovićevi gradovi pripali bi Nikoli i Jeleni Zrinskoj ako bi Ivan umro bez muškog nasljednika.
Turci su zauzeli grad Podlapčec 1527. i njime vladali do 1689. Nakon odlaska Turaka došlo je novo, današnje, stanovništvo. Većina se doselila s područja Brinja. Kada je 1. siječnja 1872. u Podlapcu osnovana upravna općina, selo se zvalo još i Podlapača. To je vjerojatno bilo zbog nezgoda s poštom jer su pisma i paketi često odlazili u Donji Lapac. Nezadovoljni mještan zatražili su od glavne skupštine Ličko-krbavske županije da mu se vrati staro ime, a ova je molbu proslijedila hrvatskoj vladi. Vlada je promjenu imena dopustila 11. siječnja 1904. i selo se opet službeno zvalo Podlapac.
Za vrijeme NDH također je ostalo ime Podlapac, da bi se neposredno nakon Drugog svjetskog rata opet počelo zvati Podlapača. Ime Podlapača postalo je i službeno pa ga se pod tim imenom može naći na zemljopisnim i na autokartama. 1943. u Podlapači je strijeljan don Ivan Tičić s još 12 Pažana domobrana od strane partizana.[4][5]
U drugom svjetskom ratu preživjela je velikosrpski ubilački i razarački pohod iz susjednih sela te je ostala gotovo jedino hrvatsko naselje na Krbavi etnički očišćenoj od Hrvata,[3] Krbavi gdje je samo Udbina od prijeratne dvije tisuće Hrvata 1945. ostala gotovo bez svih Hrvata. Ako Hrvati nisu bili pobijeni, raspršeni su.[6] Udbinska župa je zbog velikosrpskih i jugokomunističkih nedjela u Drugome svjetskom ratu i još više poslije rata gotovo uništena.[7]
U velikosrpskoj pobuni i velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku ovo je bilo jedino preostalo hrvatsko selo na Krbavi. Tijekom velikosrpske pobune i agresije na Hrvatsku, preostali Hrvati s Krbave bili su prisiljeni otići. Od rulje velikosrpskih nasilnika spasio ju je češki bataljun UNPROFOR-a.[3]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
- 2001. – 102
- 1991. – 205 (Hrvati - 199, Srbi - 4, ostali - 2)
- 1981. – 252 (Hrvati - 245, Srbi - 5, Jugoslaveni - 1, ostali - 1)
- 1971. – 385 (Hrvati - 356, Srbi - 20, Jugoslaveni - 6, ostali - 3)
Izvor[uredi | uredi kôd]
- CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ a b c Ive Sertić: Hrvati su prognani prije 60 godina. Hrvati u Udbini (2), Rubrika: Jeka. Hrvatsko slovo, 17. siječnja 2003., str. 29.
- ↑ Jure Karakaš: "Podlapac", monografija, Stajer graf, Zagreb, 2001.
- ↑ Znameniti pažani Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. studenoga 2015. (Wayback Machine), pag.hr, pristupljeno 17. listopada 2015.
- ↑ Mato Moguš: Potpuno nevin, mučen je i strijeljan zbog "masovnog pokolja srpskog stanovništva", a pokolja uopće nije bilo Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2017. (Wayback Machine), Arhiv Riječke nadbiskupije, 23. ožujka 2010. Pristupljeno 14. lipnja 2017.
- ↑ Lički pop Alojzije Kukec: Ratni vihor u Gospiću i okolici, ur. i predgovor Goran Moravček, Issuu.com, Nakladnik Inicijativa za zaštitu baštine Kastav, 2013., ISBN 978-953-56683-3-6, str. 16
| broj stanovnika | 1126 | 1831 | 1478 | 964 | 1053 | 929 | 868 | 836 | 398 | 473 | 466 | 385 | 252 | 205 | 102 | 74 | 55 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- gospic.hbk.hr: Podlapača Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2007. (Wayback Machine)
| |||||