Pokret žutih prsluka

Izvor: Wikipedija
Pokret žutih prsluka

Prosvjenici u francuskom gradu Vesoulu
Vrijeme 17. studenoga 2018. – danas
Lokacija Francuska
Ishod prosvjedi u tijeku
(stanje: 18. siječnja 2019.)[1]
Casus belli porezi na dizel i benzin, smanjenje životnog standarda, politika rezova,[2] neoliberalizam,[3] globalizacija[4]
Sukobljeni
Prosvjednici (otpr.: 287.710 prosvjednika; stanje: 20. studenoga 2018.)[5] Francuska vlada
Emmanuel Macron[6]
Posljedice
10 mrtvih (u Francuskoj)[7]
+2.841 ranjenih[8]
1.600 uhićenih[9]

Pokret žutih prsluka (fra. Mouvement des gilets jaunes, eng. Yellow vests movement), prosvjedni pokret izrastao iz organiziranog otpora politici francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji se vremenom proširio i na Italiju, Belgiju i Nizozemsku krajem 2018. godine. Pokret je u Francuskoj izrastao iz otpora poskupljenju životnih uvjeta, novom oporezivanju i smanjenju životnog standarda, što se ponajviše odnosi na poreze koje je Macronova vlada uvela na dizel i benzin, s ciljem poticanja građana na kupnju električnih automobila.

Uzroci i okolnosti nastanka pokreta[uredi | uredi kôd]

»Žuti prsluk«, simbol pokreta
Žuti prsluk obješen na krovu kuće u Belgiji kao znak potpore prosvjedima.

Gospodarski uzroci[uredi | uredi kôd]

Pripadnici pokreta većinom su Francuzi srednjeg i radničkog sloja koji su postupnom gentrifikacijom izbačeni iz iz središta velikih gradova, ali i potisnuti iz predgrađa većih gradova koja su nastanili afrički i arapski migranti pristigli tijekom migracijske krize prethodnih godina, o čemu su pisali Georges Bensoussan u djelu Izgubljeni teritoriji Republike ↓nap i Renaud Camus u djelu Velika zamjena ↓nap2 Na sličnom tragu, novinar David Goodhart opisao je ovu pojavu ističući podjelu i suprotnosti između pripadnika bloka »Somewhere«-a (urbano-građansko situirani i povlašteni) i drugih slojeva koji, marginizirani, ne pripadaju nikamo (»Anywhere«) iz periferije.

Pokret je nastao spontano, prvotno neorganiziranim okupljanjem protivnika novog oporezivanja, ali i cjelokupne Macronove politike i pisanjem mrežnih predstavka (e-peticija) u kojima su se potpisnici izjasnili protiv navedenih reformi. Prema podatcima Francuske saveza naftnih prerađivača, cijena litre dizela narasla je u razdoblju između listopada 2017. i listopada 2018. za prosječno između 14% i 22%, pri čemu je jedna trećina tog porasta izravno uzrokovana novoizglasanim reformama (koje su uključile i blago povećanje opće stope PDV-a), dok je ostatak od dvije trećine posljedica rasta cijene barela nafte na svjetskom tržištu.[10]

Pokret se razvio u okolnostima loših gospodarskih rezultata Macronove vlade: nezaposlenost je narasla na rekordnih 9%,[11] broj francuskih građana koji su živjeli ispod granice siromaštva narastao na 8,8 milijuna (14% stanovništva),[12] pad prosječne francuske plaće zbog kojeg je 5 milijuna Francuza u tom trenutku živjelo s osobnim mjesečnim prihodima manjim od 855 eura.[13] Po preuzimanju mandata Macronove vlade, ukupni državni prihodi od oporezivanja dosegli su 45% udjela u BDP-u, najvišu vrijednost od svih visokorazvijenih zemalja.[14] Macron je uvođenjem osam[15] novoizglasanih poreza povećao udio prihoda u BDP-u na rekordnih 57%, 16% više od prosjeka članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.[16]

Sigurnosni uzroci[uredi | uredi kôd]

Uz prisutne gospodarske probleme, revolt građana djelomično je uzrokovalo i opće stanje nesigurnosti u zemlji,[17] očitovano u postojanju tzv. »no-go zona«, područja bezvlašća i izostanka policijskog nadzora, uopće i prisutnosti državno-pravnih sigurnosnih tijela tj. izostanak predstavnika francuskog zakona i države.[18] Rastuće »no-go zone« pretvorile su enklave, etnički očišćene od Francuza, a na predgrađima većih gradova prerasli su u slamove. Tako je primjerice, samo u pokrajini Ile-de-France krajem 2018. postojalo 100 divljih migrantskih naselja u kojima nije djelovala francuska policija tj. nije ih držala pod svojom jurisdikcijom.[19]

Sam Macron priznao je u svibnju 2018. kako je Francuska "izgubila borbu protiv krijumčarenja droge u predgrađima svojih gradova".[20] SLiče izjave u više navrata davao je i ministar unutarnjih poslova Gérard Collomb, koji je zbog okolnosti i sigurnosne situacije u zemlji dao ostavku u listopadu 2018. Prilikom ostavke izjavio je kako su "islamski radikali i švereceri droge preuzeli Republiku".[21] Osobno je i potvrdio navode koje je autor Éric Zemmour iznio u svojoj knjizi Samoubojstvo Francuske (fr. Le Suicide Français), opisujući sigurnosno stanje u Francuskoj i narušavanje njezinog ustavno-pravnog poretka na njezinom vlastitom teritoriju.[22]

Narušena sigurnosna situacija dovela je do učestalih prosvjeda i društvenih nemira diljem francuskog teritorija, a ponajviše u gradovima čija su predgrađa bila pogođena rastom nasilja i »klijanju« »no-go zona«, područja bez kontrole i zaštite Republike Francuske, što ogorčenog francuskog građanstva, što migranata nezadovoljnih francuskom socijalnom politikom i socijalnim davanjima.[23] Nemire su dodatno razbuktavale i povremeni usmeni ispadi francuskom predsjednika, poput izjave o "onim [francuskim građanima] koji su uspjeli i onima koji nisu",[24] ali i izjave iz 2014. o "nepismenim" zaposlenicama bankrotiranih poduzeća, izrečene još za vrijeme njegova mandata u Ministarstvu gospodarstva.[25] Također, izazvao je revolt u francuskoj javnosti svojom porukom nezaposlenim građanima, koji uvijek mogu "prijeći cestu" i otići u Dansku, koja nudi bolje mogućnosti zaposlenja.[26] Osim neprimjerenih izjava u vidu svoje gospodarske politike, Macron je razljutio dio građanstva izjavama o uspostavi "islamske Francuske"[27] te o pozitivnim vidovima islamizacije francuskog društva,[28] unatoč jasnom opredijeljenju islamskog religijskog vodstva protiv demokratskog uređenja kao prihvatljivoga.[29][30][31][32]

Prosvjedi[uredi | uredi kôd]

Pariške Elizejske poljane nakon prosvjeda

Spontano okupljanje potaknulo je opću mobilizaciju građana diljem Francuske, koji su u prvim tjednima postavili pregrade (barikade) na 2000 mjesta u cijeloj zemlji uz sudjelovanje između 290 i 300 000 prosvjednika, čiji je broj u narednim tjednima narastao i preko milijun.[33]

15. prosinca 2018. diljem Hrvatske održani su prosvjedi u kojima su prosvjednici nosili žute prsluke. U Zagrebu se okupilo nekoliko stotina prosvjednika,[34] u Splitu, Puli, Rijeci i Čakovcu nekoliko desetaka.[35][36][37] Nije prijavljena nikakva materijalna šteta te nije bilo uhićenih osoba.

Ekonomska šteta[uredi | uredi kôd]

Prema procjenama Francuske udruge trgovaca prosvjedi su do 8. prosinca prouzrokovali oko milijardu eura direktne i indirektne ekonomske štete. Pariške lokalne vlasti objavom su potvrdile ekonomsku štetu u gradu koja se broji u milijunima eura.[38]

Francuski ministar financija Bruno Le Maire izjavio je kako su pojedini ekonomski sektori pretrpjeli smanjenje prihoda od 15-50% (trgovina na malo od 20-40%, hotelska industrija je imala 15-25% manje rezervacija, a restorani (ovisno o lokaciji) 20-50% manje obroka).[39]

Pekarnice u francuskom departmanu Côte-d'Or za vrijeme prosvjeda bilježile su pad od 50% u ukupnim prihodima. Trgovine na Elizejskoj poljani 3. prosinca zabilježile su ukupne gubitke od oko 8 milijuna eura.[40]

Udruga koja oko sebe okuplja prehrambene proizvođače procijenila je da bi ukupni gubitci u agroindustriji trebali biti oko 13 milijardi eura. Kao glavne faktore gubitka naveli su manju potrošnju vikendima te blokade transporta i trgovačkih centara.[41]

Izvan Francuske[uredi | uredi kôd]

Bivša Jugoslavija[uredi | uredi kôd]

Na društvenoj mreži Facebook osnovana je grupa Žuti Prsluci - ex YU koja poziva na “ustajanje protiv terora vlasti” te okuplja korisnike iz država bivše Jugoslavije.[42] Na istoj društvenoj mreži osnovana je i grupa Žuti prsluci Hrvatska koja na dan 10. travnja 2019. broji nešto više od 18 000 članova. Grupu je osnovala i moderira ju politička stranka Slobodna Hrvatska[43][44]

U Crnoj Gori se 9. prosinca 2018. okupilo oko 1000 osoba na prosjvedima koje je organizirao oporbeni Demokratski front zbog uhićenja vlastitih dužnostnika Nebojše Medojevića i Milana Kneževića. Organizatori prosvjeda dijelili su žute prsluke.[45]

Italija[uredi | uredi kôd]

U Italiji pokret je inspirirao osnivanje grupe na društvenoj mreži Facebook koju osniva trgovac iz Torina Alberto Nardozzi. U svojoj izjavi za britanski The Guardian rekao je kako grupa za razliku od Francuza podržava svoju vladu te da se bore protiv intervencionističke politike Europske unije. Grupa početak javnog djelovanja na ulicama planira u siječnju 2019.[46]

Belgija[uredi | uredi kôd]

8. prosinca 2018. na ulicama glavnog grada Belgije, Bruxellesa, održani su prosvjedi inspirirani francuskim Žutim prslucima. Policija je na prosvjednike višekratno ispalila suzavac i rastjeravala ih vodenim topovima, a prosvjednici su policiju gađali kamenjima, vatrometima, signalnim raketama i sl. Okršaji prosvjednika i policije doveli su do oko 400 uhićenih osoba.[47][48]

Nizozemska[uredi | uredi kôd]

Prosvjedi inspirirani Žutim prslucima održani su i u Nizozemskoj. Oko 200 prosvjednika 8. prosinca okupilo se u glavnom gradu Amsterdamu. Prosvjedi su bili mirne naravi, a zabilježena su samo tri uhićene osobe. U Rotterdamu se istog dana okupilo oko 200 osoba, uglavnom starijih osoba nezadovoljnih financijskom situacijom. U Haagu je istog dana prosvjedovalo 100 osoba, okupljanje je bilo spontane naravi.[49]

Egipat[uredi | uredi kôd]

Egipatska vlada krajem 2018. zabranila je prodaju žutih prsluka svima osim pojedinim kompanijama zbog straha od širenja prosvjeda unutar vlastitih državnih granica uoči obljetnice egipatske revolucije iz 2011. Zabrana prodaje prsluka bit će na snazi do kraja siječnja 2019.[50]

Kanada[uredi | uredi kôd]

8. prosinca 2018. u Kanadi su održani prosvjedi protiv migracijskog pakta i poreza na ugljen. Tijekom okupljanja nije prijavljena niti jedna žrtva, kao ni materijalna šteta, a okupljeni su nosili žute prsluke.[51]

Napomene[uredi | uredi kôd]

↑nap  Naslov izvornika: Les Territoires perdus de la République - antisémitisme, racisme et sexisme en milieu scolaire
↑nap2  Naslov izvornika: Le grand remplacement

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Willsher, Kim. 4. prosinca 2018. Gilets Jaunes protests in France to continue despite fuel tax U-turn. The Guardian. Pristupljeno 18. siječnja 2019.
  2. ↑ Alexis Spire. 1. prosinca 2018. Aux sources de la colère contre l'impôt. Le Monde Diplomatique (francuski). Pristupljeno 19. prosinca 2018.
  3. ↑ Rapoza, Kenneth. 7. prosinca 2018. France Shows Austerity Is On Its Last Legs In Europe. Forbes (engleski). Pristupljeno 19. prosinca 2018.. The gilets jaunes—the "yellow vests", so named for the safety jackets they wear to public protests—have effectively transformed a single-issue protest into the French #resistance with a long list of objections against Macron and European neoliberalism. At least for now.
  4. ↑ la mondialisation a enfanté des gilets jaunes. Atlantico.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2019. Pristupljeno 19. prosinca 2018.
  5. ↑ Gilets jaunes – Le ministre de l'Intérieur indique que le pics de manifestants s'est élevé à 282710 manifestants, atteint vers 17 heures. France Info (francuski). Pristupljeno 19. prosinca 2018.
  6. ↑ Francuski predsjednik spreman apsolutno na sve kako bi zaustavio prosvjede Žutih prsluka, a neće se libiti na svoje građane krenuti i kemijskih oružjem  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2018. (Wayback Machine), 100posto.hr, pristupljeno 19. prosinca 2018.
  7. ↑ (engl.) Staff, Our Foreign. 22. prosinca 2018. Driver killed in accident at Yellow Vest roadblock in southern France. The Telegraph. Pristupljeno 18. siječnja 2019.
  8. ↑ (fr.) Gilets jaunes: 2891 blessés depuis le début du mouvement
  9. ↑ Gilets jaunes: quel est le bilan officiel des morts, blessés, et interpellés depuis le début du mouvement?. Libération (francuski). 4. prosinca 2018.
  10. ↑ Chi sono i 'gilet gialli', la versione francese dei Forconi Vice, 17. studenog 2018.
  11. ↑ Le taux de chômage stable en France au 3e trimestre à 9,1% L'Expansion, 20. studenog 2018.
  12. ↑ La France compte 8,8 millions de personnes pauvres, soit 14% de la population  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. prosinca 2018. (Wayback Machine) Liberation, 11. rujna 2018.
  13. ↑ Cinq millions de Français vivent avec moins de 855 euros par mois Le Figaro, 11. listopada 2018.
  14. ↑ Les prélèvements obligatoires ont augmenté en 2017, à 45,4% du PIB (Insee)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. prosinca 2018. (Wayback Machine) Le Entreprise, 26. ožujka 2018.
  15. ↑ Macron a instauré 8 nouveaux impôts depuis son élection selon un cabinet d'audit L' Expansion, 20. siječnja 2018.
  16. ↑ L'État édredon a étouffé l'État régalien L' Express, 21. lipnja 2016.
  17. ↑ Les agressions continuent de flamber en France Le Figaro, 6. rujna 2018.
  18. ↑ France: No-Go Zones Now in Heart of Big Cities Gatestone Institute, 23. svibnja 2017.
  19. ↑ Migrants: "plus de 100 bidonvilles en Île-de-France" (Pécresse) Le FIgaro, 26. rujna 2017.
  20. ↑ France has lost the fight in drug-ridden suburbs, admits Emmanuel Macron The Telegraph, 22. svibnja 2018.
  21. ↑ »Reconquête républicaine«: Gérard Collomb brise le silence Le Figaro, 4. listopada 2018.
  22. ↑ Éric Zemmour prédit une "guerre civile entre communautés" Le Point, 18. prosinca 2014.
  23. ↑ Émeutes en banlieue parisienne : la police craint la contagion Le Figaro, 13. veljače 2017.
  24. ↑ Emmanuel Macron évoque les «gens qui ne sont rien» et suscite les critiques Le Figaro, 3. srpnja 2017.
  25. ↑ Macron, »les illettrées«, le réel et la novlangue Le Figato, 17. rujna 2014.
  26. ↑ Macron : les Français, »Gaulois réfractaires au changement« Le Point, 29. kolovoza 2018.
  27. ↑ Macron prépare son plan pour l'islam de France Le Figaro, 13. svibnja 2018.
  28. ↑ Au dîner du CFCM, Macron expose sa feuille de route sur l'islam en France Liberation, 21. lipnja 2017.
  29. ↑ Is Political Islam Compatible with Democracy? The National Interest, 16. rujna 2016.
  30. ↑ Muslim writer explains why Islam and democracy are incompatible  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. prosinca 2018. (Wayback Machine) Comunities Digital News, 26. kolovoza 2015.
  31. ↑ Islam and Liberal Democracy The Atlantic, veljača 1993.
  32. ↑ Canadian imam: Islam and democracy are “absolutely incompatible” Jihad Watch, 28. prosinca 2016.
  33. ↑ Procjene Sindikata Francuske policije o broju prosvjednika na france-police.org
  34. ↑ Hrvatski Žuti prsluci pokušali upasti na prosvjed nastavnika, pristupljeno 15. prosinca 2018
  35. ↑ ŽUTI PRSLUCI U SPLITU: 'Bit će k'o u Parizu!', pristupljeno 15. prosinca 2018
  36. ↑ "Žuti prsluci Hrvatska" prosvjedovali u Zagrebu, Puli, Rijeci, Čakovcu..., pristupljeno 15. prosinca 2018
  37. ↑ Žuti prsluci u Rijeci nisu željeli šutjeti – kažu prekipjelo im je!, pristupljeno 15. prosinca 2018
  38. ↑ Yellow vest protests 'economic catastrophe' for France, bbc.com, 9. prosinca 2018.
  39. ↑ Bruno Le Maire Economic impact of yellow vest protests 'severe' - French fin min, reuters.com, 9. prosinca 2018.
  40. ↑ "Gilets jaunes" : sept chiffres qui montrent l'impact du mouvement sur l'économie française, pristupljeno 9. prosinca 2018.
  41. ↑ Blocages: 13 milliards de perte pour l'agroalimentaire?, pristupljeno 9. prosinca 2018
  42. ↑ Žuti Prsluci - ex YU - Facebook grupa, pristupljeno 10. prosinca 2018
  43. ↑ Žuti Prsluci Hrvatska - Facebook grupa, pristupljeno 13. prosinca 2018
  44. ↑ HRVATI OBLAČE ŽUTE PRSLUKE! Stigao je i taj trenutak: Nezadovoljni ste? DIJELITE!, pristupljeno 10. prosinca 2018
  45. ↑ Sve bliže Hrvatskoj:'Žuti prsluci' i u Crnoj Gori, pristupljeno 10. prosinca 2018
  46. ↑ Macron: Paris protest 'battle scenes' could hurt France's image, pristupljeno 10. prosinca 2018
  47. ↑ Clashes as yellow vest protests grow in Belgium, Netherlands. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2018. Pristupljeno 10. prosinca 2018., pristupljeno 10. prosinca 2018
  48. ↑ Brussels police arrest hundreds in 'yellow vest' riot, pristupljeno 10. prosinca 2018
  49. ↑ Limited Turnout For 'yellow Vests' Protests In Netherlands; Only Three Arrests, pristupljeno 10. prosinca 2018
  50. ↑ Egypt restricts sales of yellow vests to stop protests, pristupljeno 12. prosinca 2018
  51. ↑ Alberta yellow vest protests lack violence seen in Paris, but anti-immigration anger simmers, pristupljeno 12. prosinca 2018

Literatura[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pokret žutih prsluka
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pokret_žutih_prsluka&oldid=6862410"