Pokolj u Gudovcu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 25. travnja 2023. u 13:34

Pokolj u Gudovcu bio je ubojstvo iz osvete otprilike 190 Srba od ustaša u Gudovcu kraj Bjelovara, 28. travnja 1941., tijekom Drugog svjetskog rata.

Pokolj se odigrao nedugo nakon okupacije Jugoslavije od nacističke Njemačke i uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Hrvati u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci nakon izbijanja Drugoga svjetskoga rata masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana 8. travnja 1941., otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u Velikom Grđevcu i 40. dopunski puk u Severinu, koji su bili u sastavu Slavonske divizije jugoslavenske vojske sa sjedištem u Bjelovaru. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku postaju u Garešnici i stižu u Bjelovar te pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu. U sukobu žandara i vojske, poginula su dva hrvatska pobunjenika, a tri su ranjena. Nakon toga gradska se vlast pridružuje pobuni, te je srušena jugoslavenska kraljevska vlast.

Sljedećih dana žandari i jugoslavenski oficiri su ubili 28 hrvatskih civila u predgrađu Bjelovara, Pokolj u selu Donji Mosti.

Ustaše su za osvetu hrvatskih civila, pokupili veliki broj Srba iz Gudovca i sela Velikog i Malog Korenova, Prgomelja, Tuka, Breze, Stančića, Klokočevca i Bolča.^[1] Većina je uhićena pod izlikom da su pobunjeni Srbi vjerni Kraljevini Jugoslaviji. Odvedeni su do obližnjeg polja te su tamo strijeljani od 70-ak ustaških vojnika. Petero zarobljenika je uspjelo preživjeti pucanje te se puzanjem sklonilo na sigurno.

Ustaše su prisilile Gudovčane da iskopaju masovnu grobnicu, unutra ubace mrtva tijela te ih poliju živim vapnom kako bi brže istrunuli. Idućeg dana, obitelji su obavijestile Njemačku vojsku o tome što se odigralo. Nijemci su naredili djelomičnu ekshumaciju masovne grobnice te je 40 počinitelja uhićeno. Mladen Lorković, visoki ustaški dužnosnik, iskoristio je svoj utjecaj da oslobodi zatvorenike te obećao njemačkom veleposlaniku Kascheu da će pokrenuti vlastitu temeljitu istragu. Nikakva istraga nije provedena.^[2]

Kipar Vojin Bakić iz Bjelovara podignuo je spomen ploču i mauzolej na mjestu pokolja 1955. Tijekom Domovinskoga rata 1991., spomenik i mauzolej su uništeni, kako se dogodilo i s nekim drugim Bakićevim djelima vezanima za Drugi svjetski rat i partizane. Godine 2002. godine mještani su potpisali peticiju da se ponovno podigne spomenik Bjelovarac u Bjelovaru. Obnovljeni spomenik vraćen je 2010. godine.

Marko Attila Hoare smatra da je u Gudovcu stradalo 184 osoba.^[3] Novinar Tim Judah govori o 187 žrtava.^[4] Povjesničari Ivo Goldstein i Mark Biondich spominju 196 smrti.^[5]^[6]

Prema zapisniku Okružne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača od 4. lipnja 1945. godine o saslušanju dr. Franje Rajskog, koji je kao liječnik od strane njemačkih vojnih vlasti i vlasti NDH bio 1941. godine zadužen za ekshumaciju žrtava pokolja, proizlazi da je u jami s pobijenima u Gudovcu bilo pronađeno 1941. godine 177 leševa žrtava pokolja.^[7]

Svake se godine u Gudovcu održava komemorativni skup 28. travnja u sjećanje na žrtve.

Izvori

↑ https://superportal.hr/bjelovar/obiljezena-74-obljetnica-ustaskog-pokolja-u-gudovcu-pokraj-bjelovara/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2018. (Wayback Machine) Preuzeto 6. svibnja 2018.
↑ Goldstein, Slavko (2012). 1941: The Year That Keeps Returning. Translated by Michael Gable (2nd izd.). New York: New York Review Books. ISBN 978-1-59017-673-3.
↑ Hoare, Marko Attila (2006). Genocide and Resistance in Hitler's Bosnia: The Partisans and the Chetniks, 1941–1943. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-726380-8.
↑ Judah, Tim (2000) [1997]. The Serbs: History, Myth and the Destruction of Yugoslavia (2nd izd.). New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-08507-5.
↑ Goldstein, Ivo (2007). "The Independent State of Croatia in 1941: On the Road to Catastrophe". u: Ramet, Sabrina P.. The Independent State of Croatia 1941–45. New York: Routledge. str. 19–30. ISBN 978-1-138-86811-3.
↑ Biondich, Mark (2011). The Balkans: Revolution, War, and Political Violence Since 1878. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-929905-8.
↑ Karaula, Željko. Jedan dokument o zločinu u Gudovcu 28. travnja 1941. za vrijeme NDH. Zbornik Janković, Vol. III No. 3, 2018. Pristupljeno 23. rujna 2019.

Ovaj tekst napisan je komunističkom metodologijom i ta istina razlikuje se od priće Gudovačkih Hrvata koji su nazočili tim ratnim zbivanjima 1941.godine...Naime tih dana Cikuš je pregovorima uspio u Gudovcu razoružati tadašnje srpske oficire i vojnike koji su služili Kraljevini Jugoslaviji.

Gudovac je tada bilo jedno vojno i strateško središte (imao je veliku vojnu ekonomiju na Jelavi (današnji Kopesport, odnosno Bjelovarski sajam) i vojne magacine pune oružja i municije).

Nakon razoružavanja Srpski oficiri i neki vojnici osječali su se osramočeni, poniženi i izdani od svojeg Kralja Petra...Tako su nekako uspjeli stupiti u kontakt s četničkim 2.Konjičkim pukom te ih pozvali da pobiju sve Hrvate u Gudovcu zbog njihove NDH koja je bila proglašena čak dva dana prije u Bjelovaru od službenog proglašenja NDH u Zagrebu.Divljanje četničkog 2. Konjičkog puka "Car Dušan Silni" krvlju su platili stanovnici Slatine, Donjih Mosti i još nekih okolnih sela u tadašnjoj opčini Gudovac,Neki istaknutiji Srbi i četnički jataci prijetili su Hrvatima u Gudovcu i okolo da će im uskoro past glave i svakako da će na razne načine biti klani.

Grof Sedlaček jedini je imao radio u Gudovcu pa je tako čuo da nailazi u opčinu Gudovac 2.Konjički puk "Car Dušan Silni" i da ti četnici ubijaju nesrpsko stanovništvo na najsvirepiji način.Njegova kći na biciklu je odjurila u Bjelovar u Njemačku komandu i ispričala šta je na stvari, Njemci su obavjestili Domobransku bojnu i seosku stražu o dolasku četnika te su im postavili u tajnosti i tišini zasjedu u Gudovcu.

KIada je 2.Konjički puk ujahao u Gudovac domobrani su otvorili oružanu vatru na njih i tako ih desetkovali, ostali su u panici jahali prema šumi Česma i potopili se u tada nabujaloj rijeci Česmi.

Nakon toga Domobrani i Seoska straža krenuli su u Srpske kuće koje su Srbi obilježili da ih četnici zaobiđu u svom krvavom piru nesrpskog stanovništva i hapsili samo muškarce koji su navodno četnički jataci ili vojvode.

Odveli su ih na Branu kraj potoka Plavnice i na toj livadi streljali 187 Srba iako je u tadašnjoj opčini Gudovac bili popisano 3000 Srba.

Poslije ovakvog čina komunističke vlasti su uljepšavale ovu priću i odmah osudile Gudovačke Hrvate kao genocidne ustaše...nakon oslobođenja 1945.godine partizani su iz male vojne bolni9ce (sada Osnovne škole) izveli oko desetak ustaša i domobrana te ih žive zapalili u zgradi opčine Gudovac i onda su partizani išli od kuće do kuće i terali ljude na ulicu da slušaju kako njihova banda cvili...

Tomislav Kos

HRVI i umirovljeni stožerni narednik

[1] ttps://superportal.hr/bjelovar/obiljezena-74-obljetnica-ustaskog-pokolja-u-gudovcu-pokraj-bjelovara/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2018. (Wayback Machine) Preuzeto 6. svibnja 2018.

[2] Goldstein, Slavko (2012). 1941: The Year That Keeps Returning. Translated by Michael Gable (2nd izd.). New York: New York Review Books. ISBN 978-1-59017-673-3.

[3] Hoare, Marko Attila (2006). Genocide and Resistance in Hitler's Bosnia: The Partisans and the Chetniks, 1941–1943. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-726380-8.

[4] Judah, Tim (2000) [1997]. The Serbs: History, Myth and the Destruction of Yugoslavia (2nd izd.). New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-08507-5.

[5] Goldstein, Ivo (2007). "The Independent State of Croatia in 1941: On the Road to Catastrophe". u: Ramet, Sabrina P.. The Independent State of Croatia 1941–45. New York: Routledge. str. 19–30. ISBN 978-1-138-86811-3.

[6] Biondich, Mark (2011). The Balkans: Revolution, War, and Political Violence Since 1878. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-929905-8.

[7] Karaula, Željko. Jedan dokument o zločinu u Gudovcu 28. travnja 1941. za vrijeme NDH. Zbornik Janković, Vol. III No. 3, 2018. Pristupljeno 23. rujna 2019.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]