Žanr-scena: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 20. srpnja 2009. u 10:31

Žanr-scena ili genre (francuski za "rod, vrsta, način" preko latinskog genus) je likovni motiv; tema iz svakidašnjeg života, najčešće likovi u interijeru. Najčešći su prikazi tržnica, intimnost domaćinstava, interijera, zabava i uličnih događaja. Oni su najčešće realistični, ali i imaginarni i često romantizirani.

Dakle, tema žanr-scena je čovjek u spontanim i nenamještenim životnim manifestacijama koje daju umjetni dah istinite i prisne slike života. U širem smislu genre obuhvaća i sve ono što sačinjava dio čovjekove okoline, a s obzirom na tematiku razlikujemo: seoski, gradski, dvorski, a mitološki i religijski svrstavamo u vjerske motive.

U pojedinim razdobljima razvijaju se osobiti tipovi žanr-scena, tako je u holandskom slikarstvu 16. stoljeća čest seoski motiv, u 17. stoljeću tip vojničkog genrea, u 18. st. prevladava galantni genre, a u 19. se uz mnoge ostale javlja i tip enigmatskoga genrea.

Karakteristična "običnost" prizora ipak redovito sadrži diskretnu poantu u smislu dramatike, satire, didaktike, romatičnom ili sentimentalnom. Radovi J. Steena, H. Daumiera i Th. Rowladson pretežno su satirični, W. Hogartha moralizatorski, a J.-H. Fragonarda i J.-F. Milleta sentimentalni ili romantični.

Povijest i razvoj

Pojava žanr-scena, ali opadanje interesa za žanr-scene, ovise o općim društveno-psihološkim faktorima koji određuju karakter određenog umjetničkog razdoblja. U onima u kojim prevladavaju idealizacija oblika i sloboda mašte (antika, Bizant, gotika, renesansa), genre je obično smatran manje vrijednom umjetničkom vrstom. Dok se u onim razdobljima u povijesti umjetnosti, koja su težila realističkom oblikovanju (Egipat, Helenizam, gotički rukopisi, barok, itd.) javlja težnja čistog žanr-slikarstva.

Prve žanr-scene se javljaju u svezi s ostvarenjima koja nemaju reprezentativni karakter. Takve su npr. zidne slike u egipatskim, etruščanskim ili kretskim grobnicama koje prikazuju poljske radove, lov, ribbolov, ples, gradnju, toalete i dr., ili srednjovjekovni iluminirani rukopisi). Tu umjetnik nije bio obvezatan poštivati stroga ikonografska pravila, što je sikama davalo svježinu i draž neposrednog opažanja života.

Najbrojniji primjeri žanr-scena u helenističko-rimskoj umjetnosti su sačuvani u pompejanskim freskama i mozaicima (pa čak i mitološki događaji prikazani kao zbivanja iz realnoga života). U ranoj renesansi kršćanski prizori su često smješteni u pejzaž s vedutom grada u pozadini, dok visoka renesansa njeguje religiozni genre s preciznim opsom scenarija i kostima svoga vremena, a često i portretima suvremenika koji prisustvuju događaju (B. Gonzzoli, Domenico Ghirlandaio, Vitorre Carpaccio, Paolo Veronese). Njzačajniji predstavnici žanr-scena u Njemačkoj je Albrecht Dürer, a u Francuskoj Jean Fouquet.

U Holandiji i Flandriji se u 16. i 17. stoljeću žanr-slikarstvo javlja kao dominantna vrsta koja doseže visoku umjetničku razinu. Predstavnici su: Pieter Brueghel stariji, J. Jordaens, Jan Vermeer, Peter de Hooch, Peter Aertsen, Rembrandt i Jacob Steen.

Kraj žanr slikarstva u ovom smislu označit će pojava impresionizma, prvog modernog pravca u likovnoj umjetnosti.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Žanr-scena

@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 U pojedinim razdobljima razvijaju se osobiti tipovi žanr-scena, tako je u [[Holandska umjetnost|holandskom slikarstvu]] 16. stoljeća čest seoski motiv, u 17. stoljeću tip vojničkog genrea, u 18. st. prevladava galantni genre, a u 19. se uz mnoge ostale javlja i tip [[enigma]]tskoga genrea.
-Karakteristična "običnost" prizora ipak redovito sadrži diskretnu poantu u smislu [[Drama|dramatike]], [[satirasatire]], [[didaktika|didaktike]], romatičnom ili sentimentalnom. Radovi J. Steena, [[Honore Daumier|H. Daumiera]] i Th. Rowladson pretežno su satirični, [[William Hogarth|W. Hogartha]] moralizatorski, a [[Fragonard|J.-H. Fragonarda]] i [[Jean Fracois Millet|J.-F. Milleta]] sentimentalni ili romantični.
+Karakteristična "običnost" prizora ipak redovito sadrži diskretnu poantu u smislu [[Drama|dramatike]], [[satira|satire]], [[didaktika|didaktike]], romatičnom ili sentimentalnom. Radovi [[Jacob Steen|J. Steena]], [[Honore Daumier|H. Daumiera]] i Th. Rowladson pretežno su satirični, [[William Hogarth|W. Hogartha]] moralizatorski, a [[Fragonard|J.-H. Fragonarda]] i [[Jean Fracois Millet|J.-F. Milleta]] sentimentalni ili romantični.
 ==Povijest i razvoj==
-Pojava žanr-scena, ali opadanje interesa za žanr-scene, ovise o općim društveno-psihološkim faktorima koji određuju karakter određenog umjetničkog razdoblja. U onima u kojim prevladavaju idealizacija oblika i sloboda mašte (antika, Bizant, gotika, renesansa), genre je obično smatran manje vrijednom umjetničkom vrstom. Dok se u onim razdobljima u povijesti umjetnosti, koja su težila realističkom oblikovanju (Egipat, Helenizam, gotički rukopisi, barok, itd.) javlja težnja čistog žanr-slikarstva.
+Pojava žanr-scena, ali opadanje interesa za žanr-scene, ovise o općim društveno-[[psihologija|psihološkim]] faktorima koji određuju karakter određenog [[zapadna umjetnost|umjetničkog razdoblja]]. U onima u kojim prevladavaju [[idealizacija]] oblika i sloboda mašte ([[antika]], [[Bizant]], [[gotika]], [[renesansa]]), genre je obično smatran manje vrijednom umjetničkom vrstom. Dok se u onim razdobljima u [[povijest umjetnosti|povijesti umjetnosti]], koja su težila [[realizam|realističkom]] oblikovanju ([[Egipat]], [[Helenizam]], [[iluminirani rukopisi|gotički rukopisi]], [[barok]], itd.) javlja težnja čistog žanr-slikarstva.
-Prve žanr-scene se javljaju u svezi s ostvarenjima koja nemaju reprezentativni karakter. Takve su npr. zidne slike u egipatskim, etruščanskim ili kretskim grobnicama koje prikazuju poljske radove, lov, ribbolov, ples, gradnju, toalete i dr., ili srednjovjekovni iluminirani rukopisi). Tu umjetnik nije bio obvezatan poštivati stroga ikonografska pravila, što je sikama davalo svježinu i draž neposrednog opažanja života.
+Prve žanr-scene se javljaju u svezi s ostvarenjima koja nemaju reprezentativni karakter. Takve su npr. zidne slike u egipatskim, [[Etruščanska umjetnost|etruščanskim]] ili [[minojska kultura|kretskim]] grobnicama koje prikazuju poljske radove, lov, ribbolov, ples, gradnju, toalete i dr., ili [[srednji vijek|srednjovjekovni]] [[iluminirani rukopisi]]). Tu umjetnik nije bio obvezatan poštivati stroga [[ikonografija|ikonografska]] pravila, što je sikama davalo svježinu i draž neposrednog opažanja života.
-Najbrojniji primjeri žanr-scena u helenističko-rimskoj umjetnosti su sačuvani u Pompejipompejanskim freskama i mozaicima (pa čak i mitološki događaji prikazani kao zbivanja iz realnoga života).
+Najbrojniji primjeri žanr-scena u [[umjetnost stare Grčke|helenističko]]-[[umjetnost starog Rima|rimskoj umjetnosti]] su sačuvani u [[Pompeji|pompejanskim]] [[freska]]ma i [[mozaik|mozaicima]] (pa čak i mitološki događaji prikazani kao zbivanja iz realnoga života).
-U ranoj renesansi kršćanski prizori su često smješteni u pejzaž s vedutom grada u pozadini, dok visoka renesansa njeguje religiozni genre s preciznim opsom scenarija i kostima svoga vremena, a često i portretima suvremenika koji prisustvuju događaju (B. Gonzzoli, Domenico Ghirlandaio, Vitorre carpaccio, Paolo Veronese). Njzačajniji predstavnici žanr-scena u Njemačkoj je Albrecht Dürer, a u Francuskoj Jean Fouquet.
+U [[rana renesansa|ranoj renesansi]] kršćanski prizori su često smješteni u [[pejzaž]] s [[veduta|vedutom]] grada u pozadini, dok [[visoka renesansa]] njeguje religiozni genre s preciznim opsom scenarija i kostima svoga vremena, a često i [[portret]]ima suvremenika koji prisustvuju događaju (B. Gonzzoli, [[Domenico Ghirlandaio]], [[Vitorre Carpaccio]], [[Paolo Veronese]]). Njzačajniji predstavnici žanr-scena u [[Njemačka|Njemačkoj]] je [[Albrecht Dürer]], a u [[Francuska|Francuskoj]] [[Jean Fouquet]].
-U Holaniji i Flandriji se u 16. i 17. stoljeću žanr-slikarstvo javlja kao dominantna vrsta koja doseže visoku umjetničku razinu. Predstavnici su: Peter Brueghel, J. Jordaens, Jan Vermeer, Peter de Hooch, Peter Aertsen, Rembrandt i J. Steen.
+U [[Holandija|Holandiji]] i [[Flandrija|Flandriji]] se u 16. i 17. stoljeću žanr-slikarstvo javlja kao dominantna vrsta koja doseže visoku umjetničku razinu. Predstavnici su: [[Pieter Brueghel stariji]], [[J. Jordaens]], [[Jan Vermeer]], [[Peter de Hooch]], [[Peter Aertsen]], [[Rembrandt]] i [[Jacob Steen]].
-Kraj žanr slikarstva u ovom smislu označit će pojava impresionizma, prvog modernog pravca u likovnoj umjetnosti.
+Kraj žanr slikarstva u ovom smislu označit će pojava [[impresionizam|impresionizma]], prvog modernog pravca u likovnoj umjetnosti.
 ==Vanjske poveznice==