FC Bayern München: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Thijs!bot (razgovor | doprinosi)
55.073 edits
m robot Mijenja: et:Müncheni Bayern
Muro Bot (razgovor | doprinosi)
1.622 edits
m robot Dodaje: eu:FC Bayern Munich
Redak 378: Redak 378:
[[es:FC Bayern de Múnich]]
[[es:FC Bayern de Múnich]]
[[et:Müncheni Bayern]]
[[et:Müncheni Bayern]]
[[eu:FC Bayern Munich]]
[[fa:باشگاه فوتبال بایرن مونیخ]]
[[fa:باشگاه فوتبال بایرن مونیخ]]
[[fi:FC Bayern München]]
[[fi:FC Bayern München]]

Inačica od 27. veljače 2010. u 21:11

»Bayern« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Bayern (razdvojba).
Bayern München
Puno ime Fußball-Club Bayern München e.V.
Nadimak Der FCB
Die Bayern (Bavarci)
Die Roten (Crveni)
FC Hollywood
Osnovan 27. veljače 1900.
Igralište Allianz Arena, München
Prijašnji:
Olympiastadion (1972.-2005.)
Grünwalder Stadion (1925.-1972.)
Kapacitet 69.901 (za međunarodne 66.000)
Trener Nepoznata kratica »N« Louis van Gaal
Liga 1. Bundesliga
2008./09. 2. mjesto
Domaći dres
Gostujući dres

FC Bayern München (njemački: Fußball-Club Bayern München) njemački je nogometni klub iz bavarskog Münchena. Natječe se u 1. njemačkoj Bundesligi, koju je osvojio 21 put, najviše od svih klubova, dok je 14 puta osvojio njemački kup.

Klub je 1900. godine osnovalo jedanaest nogometaša vođenih Franzom Johnom.[1] Iako je Bayern osvojio prvo njemačko nogometno prvenstvo u 1932. godini,[2] momčad nije igrala Bundesligu od njezinog početka, 1963. godine.[3] Sredinom 1970-ih, klub je imao razdoblje sjajnih uspjeha, kada je poznata momčad predvođena Franzom Beckenbauerom osvojila Kup prvaka tri puta zaredom (od 1974. do 1976.). U godinama koje su slijedile, Bayern je postao najtrofejnija njemačka nogometna momčad, sa sedam naslova u zadnjih 11 prvenstava. Posljednji njihov međunarodni naslov bio je 2001., kada su osvojili Interkontinentalni kup.

Od početka sezone 2005./06., Bayern domaće utakmice igra na Allianz Areni. Prije toga, klub je 33 godine igrao na Olimpijskom stadionu. Glavne su boje momčadi crvena i bijela, a logo kluba prikazuje boje pokrajine Bavarske.[4]

Danas Bayern ima više od 147.000 članova.[5] Također, u Bavarskoj se nalazi 2.400 službeno registriranih fan klubova s oko 177.000 članova.[5] Klub također ima momčadi iz različitih sportova, kao što su šah, rukomet, košarka, gimnastika, kuglanje, stolni tenis te ostale nogometne momčadi (žene, rezerve, juniori) s više od 1.100 aktivnih članova.[6]

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest FC Bayern Münchena

1900.–1965.: Rane godine

FC Bayern München osnovali su članovi minhenskog gimnastičkog kluba (MTV 1879). Kad je saziv članova MTV-a 1879, 27. veljače 1900., odlučio da se članovi kluba ne mogu priključiti Njemačkom nogometnom savezu (DFB), jedanaest članova su napustili klub i na kraju osnovali FC Bayern München. U nekoliko je mjeseci Bayern München ostvario visoke pobjede protiv lokalnih protivnika i dosegao polufinale prvenstva Južne Njemačke 1900./01..[1] Sljedećih je godina klub osvojio neke lokalne pehare, a u sezoni 1910./11. pridružio se tada osnovanoj "Kreisligi", prvoj regionalnoj bavarskoj ligi. U toj su ligi osvojili prvu sezonu, ali nisu imali daljnjih uspjeha do početka Prvog svjetskog rata 1914. godine, koji je prekinuo sve nogometne aktivnosti u Njemačkoj.[2][7]

Zgrade i trening-igrališta u vlasništvu kluba

U godinama nakon rata FC Bayern München osvojio je nekoliko regionalnih natjecanja, a 1926. godine su po prvi put osvojili prvenstvo Južne Njemačke, što su ponovili i dvije godine kasnije.[2][8] Prvi naslov prvaka države Bavarci su osvojili 1932. godine, vođeni trenerom Richardom "Little Dombi" Kohnom. U finalu su rezultatom 2:0 pobijedili Eintracht Frankfurt.[2]

Dolaskom Hitlerovog režima, nastao je i nagli pad u Bayernovom razvoju. Predsjednik Landauer i trener Dombi, obojica židovskog podrijetla, napustili su zemlju, a otišli su još neki članovi kluba. Bayern je bio izrugivan i nazivan "židovskim klubom", a kao polu-profesionalni klub, oštećen je pravilom da se u prvenstvima mogu natjecati samo amateri. Sljedećih je godina Bayern bio na sredini ljestvice u regionalnoj ligi.[9]

Nakon Drugog svjetskog rata, Bayern je nastupao u Oberligi Süd, južnoj ligi Njemačke prve divizije, koja je tada bila podijeljena na pet liga. Klub i dalje nije postizao značajnije rezultate, čemu u prilog ide i činjenica da je zaposlio i otpustio 13 trenera od 1945. od 1963. godine. Godine 1955. Bavarci su ispali u Oberligu, ali su po prvi put osvojili DFB-Pokal (njemački kup), pobijedivši u finalu Fortunu iz Düsseldorfa rezultatom 1:0.[10][11] Klub je bio je na rubu bankrota krajem 1950-ih, sve dok poduzetnik Roland Endler nije donirao potrebne novce, čime je postao Bayernov čelni čovjek.[12]

Godine 1963. sve su njemačke Oberlige spojene u jednu nacionalnu ligu, zvanu Bundesliga. Pet momčadi iz Oberlige - Jug su se također pridružile Bundesligi. Bayern je te godine završio treći, no još jedna momčad iz Münchena, 1860 München, osvojila je ligu. Kako DFB nije dopuštao da dvije momčadi iz jednog grada nastupaju, Bayern nije nastupio u Bundesligi.[3] U nju su ušli tek dvije godine kasnije, s jakom mladom momčadi predvođenom Franzom Beckenbauerom, Gerdom Müllerom i Seppom Maierom — kasnije zvani osovine.[11] Za trenera je 1963. došao Zlatko Čajkovski i zadržao se na tom mjestu punih pet sezona.

1965.–1979.: Zlatne godine

Svoju prvu Bundesligašku sezonu, Bayern je završio kao trećeplasirani, ali je osvojio kup, čime se kvalificirao za Kup pobjednika kupova, koji je momčad sljedeće godine osvojila u dramatičnom finalu protiv Rangersa, kada je Franz Roth zabio odlučujući pogodak za 1:0 u produžetcima.[11] Godine 1967. Bayern je ponovo postao pobjednikom kupa. Unatoč tim uspjesima, u klubu su bili nezadovoljni Čajkovskim, te su nakon njegovog odlaska u Hannover 96 za trenera doveli još jednog Hrvata, Branka Zebeca. Zebec je promijenio Bayernov napadački stil igre u malo disciplinarniji stil, koji je dao rezultate, jer je Bayern osvojio i ligu i kup, čime je postao prvim njemačkim klubom nakon Schalkea 1937. godine kojem je to uspjelo. Uspjeh još više dobiva na značenju kad se uzme u obzir da je Zebec koristio samo 13 igrača tijekom sezone 1968./69.[13]

Olimpijski stadion u Münchenu, Bayernovo domaće igralište od 1972.–2005. godine

Udo Lattek je 1970. godine preuzeo trenersku poziciju. Nakon osvajanja DFB-Pokala 1970./71. u svojoj prvoj sezoni, Lattek je odveo Bayern i do trećeg naslova prvaka Njemačke. Odlučujuća utakmica te sezone bila je ona sa Schalkeom 04, prva utakmica odigrana na tada novom Olympiastadionu, a uz to i prva utakmica Bundeslige s TV-prijenosom uživo. Bayern je pobijedio rezultatom 5:1 i osigurao naslov prvaka, te postavio nekoliko rekorda, uključujući i onaj za najviše bodova i golova u sezoni.[14] Uz to, Bayern je osvojio sljedeća dva prvenstva, ali je vrhunac te generacije bila pobjeda u finalu Kupa prvaka 1974. u susretu s madridskim Atléticom. Prva je utakmica, odigrana 15. svibnja 1974. na Heyselu u Bruxellesu, nakon produžetaka završila 1:1, na način da je Hans-Georg Schwarzenbeck zabio izjednačujući pogodak s 30 metara u 119. minuti, što je uvelike pridonijelo rastućem mitu da se njemački nogometni klubovi ne predaju do posljednjeg sučevog zvižduka. Prema tadašnjim pravilima, nije bilo izvođenja jedanaesteraca te se dva dana kasnije igrala ponovljena utakmica. Bayern je demoralizirane Španjolce pobijedio s čak 4:0 i time po prvi put postao prvakom Europe.[15]

Tijekom sljedećih godina, Bayern je bio neuspješan u Njemačkoj, ali je zato obranio naslov prvaka Europe pobjedivši Leeds United u finalu 1975., kada su svojim pogotcima Roth i Müller osigurali 2:0 pobjedu. Godinu dana kasnije u finalu Kupa prvaka 1976. u Glasgowu, Bayern je pobijedio AS Saint-Étienne s 1:0 (ponovo golom Franza Rotha), čime je postao treći nogometni klub u povijesti koji je osvojio Kup/UEFA Ligu prvaka tri puta zaredom. Zadnji Bayernov osvojeni trofej u ovom razdoblju bio je pehar Interkontinentalnog kupa, kojeg su osvojili pobijedivši brazilski Cruzeiro u dvije utakmice.[16] Ostatak 1970-ih bilo je razdoblje smjene generacija i trofejne suše. Godine 1977. Franz Beckenbauer je otišao u New York Cosmos, a 1979. su se umirovili Sepp Maier i Uli Hoeneß, dok je Gerd Müller otišao igrati za Fort Lauderdale Strikers.[17]

1979.–1998.: Od FC Breitniggea do FC Hollywooda

Osamdesete su godine bile razdoblje nemira za Bayern, s mnogo promjena i osobnih te financijskih problema. Na terenu, Paul Breitner i Karl-Heinz Rummenigge, zvani FC Breitnigge, vodili su momčad do osvajanja Bundesliga u sezonama 1979./80. i 1980./81.. Uslijedile su dvije relativno neuspješne sezone (osim osvajanja DFB-Pokala 1982. godine), nakon što se Breitner umirovio, a bivši trener Udo Lattek vratio. Nakon toga, Bayern je 1984. godine ponovno osvojio kup, a zatim pet prvenstava u šest sezona, uz još jedno osvajanje kupa 1986. godine. Međutim, europski su uspjesi 1980-ih bili rijetki; najveća su im dostignuća bila finala Kupa prvaka 1982. i 1987. godine.[18]

Jupp Heynckes je 1987. godine postao novi trener Bayerna, ali nakon prvenstava 1988./89. i 1989./90. godine, Bayernovi su uspjesi jenjali. Nakon drugog mjesta u Bundesligi 1990./91., momčad je sljedeće sezone završila na samo pet bodova iznad ispadanja iz lige. Uspjeh se vratio s Franzom Beckenbauerom, koji je, s reputacijom trenera s titulom prvaka svijeta, klub preuzeo u drugoj polovici sezone 1993./94., osvojivši prvenstvo nakon četverogodišnje stanke. Nakon toga, Beckenbaueru je dodijeljeno mjesto predsjednika kluba.[19]

Oba Beckenbauerova nasljednika, Giovanni Trapattoni i Otto Rehhagel, završili su sezone bez trofeja, bez ispunjenja očekivanja kluba.[20] Tijekom tog vremena, Bayernovi su se igrači više pojavljivali u trač- nego u sportskim časopisima, pa su dobili pogrdan naziv FC Hollywood. Franz Beckenbauer se nakratko vratio kao trener krajem sezone 1995./96. te je pod njegovim vodstvom klub osvojio Kup UEFA 1995./96., pobijedivši Bordeaux u finalu. Za sezonu 1996./97., Giovanni Trapattoni se vratio na mjesto trenera. No, sljedeće sezone, Bayern nije uspio osvojiti Bundesligu, prvoplasirani je bio novopridošli 1. FC Kaiserslautern te je Trapattoni po drugi put otišao.[21]

1998.–danas: Ponovni međunarodni uspjeh

Allianz Arena, Bayernovo domaće igralište od 2005. godine

Od 1998. do 2004. godine, Bayern je trenirao Ottmar Hitzfeld. U Hitzfeldovoj je prvoj sezoni klub osvojio Bundesligu i umalo postao prvak Europe, izgubivši 2:1 od Manchester Uniteda u dramatičnom finalu Lige prvaka 1999., primivši oba gola u sudačkoj nadoknadi. Sezona 1999./00. rezultirala je novom dvostrukom krunom u Njemačkoj. Nekoliko dana kasnije, Bayern je osvojio Ligu prvaka po četvrti put u svojoj povijesti i prvi put nakon stanke od 25 godina. U finalu je pobijedio španjolsku Valenciju boljim izvođenjem jedanaesteraca. Junak tog finala bio je vratar Oliver Kahn.

Treći uzastopni naslov prvaka Bayern je osvojio u sezoni 2000./01., prestigavši u posljednjem kolu Bayer Leverkusen. Sezona 2001./02. započela je osvajanjem Interkontinentalnog kupa pobjedom na Boca Juniorsima, ali nije bilo daljnjih domaćih ni europskih trofeja. Sljedeće sezone, Bayern je osvojio i ligu i kup, po četvrti put, što ih čini njemačkim rekorderima.[22] Hitzfeldova era je završila 2004. godine, slabijim Bayernovim rezultatima, uključujući i poraz u finalu kupa od drugoligaša Alemannie Aachen.

Felix Magath je naredne sezone preuzeo vodstvo momčadi te je dva puta osvojio ligu i kup. Na početku sezone 2005./06., Bayern je Olimpijski stadion zamijenio novim stadionom, Allianz Arenom, koji dijeli sa 1860 Münchenom. Arena je jedno od najmodernijih sportskih borilišta u svijetu.

Bayernovi su ligaški nastupi u sezoni 2006./07. bili prosječni, te je slijedom toga Magath dobio otkaz kratko nakon zimske stanke.[23] Unatoč Hitzfeldovom povratku na kormilo u siječnju 2007., Bayern je završio četvrti u prvenstvu i nije se kvalificirao za Ligu prvaka prvi put nakon više od desetljeća, a u kupu je ponovno poražen od Alemannie Aachen.

Utakmica: Bayern - São Paulo (2007.)

Za sezonu 2007./08. klub je napravio velike promjene u momčadi da bi se izgradila nova i bolja ekipa. Ukupno je osam igrača potpisalo za klub, dok su osmorica prodana ili poslana na posudbu. Najzvučnije su ugovore potpisali Luca Toni iz Fiorentine, Miroslav Klose iz Werder Bremena, a rekordnim je postao ugovor francuskog reprezentativca Francka Ribéryja, koji je došao iz Marseillea.[24] Nova pojačanja su se isplatila, jer je Bayern odmah osvojio DFB-Pokal 2008. i Bundesligu, na čijem je vrhu bio od početka do kraja prvenstva.[25]

Dana 11. siječnja 2008. godine, bivši je njemački izbornik sa SP-a 2006. Jürgen Klinsmann najavljen kao Hitzfeldov nasljednik. Klinsmann je vodstvo momčadi preuzeo 1. srpnja iste godine, potpisavši dvogodišnji ugovor.[26] Prvu je polovicu sezone 2008./09. Bayern započeo loše, sa samo dvije pobjede u šest utakmica, ali je kasnije stizao razliku. U kupu je eliminiran od Bayera iz Leverkusena u četvrtfinalu, dok je u Ligi prvaka također ispao u četvrtfinalu, izgubivši od budućeg osvajača Barcelone. Prije toga je u Ligi prvaka momčad osvojila prvo mjesto u skupini F te je u osmini finala deklasirala portugalski Sporting CP ukupnim rezultatom 12:1. Dana 27. travnja 2009., dva dana nakon poraza od Schalkea kod kuće, što je Bayern "spustilo" na treće mjesto, Klinsmann je otpušten. Otkaz je uslijedio i zbog velikog ukupnog poraza od kasnijeg europskog prvaka Barcelone (5:1), kao i zbog poraza od 5:1 od VfL Wolfsburga, također kasnijeg prvaka Bundeslige. Bivši trener Jupp Heynckes imenovan je trenerom do kraja sezone.[27] Bayern je ligu završio kao drugoplasirani, čime se izravno kvalificirao za UEFA Ligu prvaka 2009./10..

Dana 1. srpnja 2009. novim je trenerom postao Nizozemac Louis van Gaal, koji je u sezoni 2008./09. osvojio Eredivisie s AZ Alkmaarom.[28]

Boje kluba

Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
Bayernov glavni dres za sezonu 2009./10.

Kod osnutka kluba navedene su glavne boje Bayerna, crvena i plava, ali se igralo u bijelim dresovima i crnim hlačama do 1905. godine, kad se Bayern pridružio MSC-u. MSC je odredio da se igra u crvenim hlačama. Također, mladi igrači Bayerna (juniori) su često pogrdno zvani "crveni-šorcevi" (roten Hosen).[1] Bayern je većinom igrao u crveno-bijeloj kombinaciji od svog postojanja, ali ponekad i u plavoj kombinaciji. U sezoni 1969./70., dres Bayerna bio je plavo-bijel, a hlače i čarape također plave. Sličan stil dresa pojavio se i 1995. godine, kada je po prvi put plava bila dominantna boja. Od 1998. godine, momčad nosi svoje izvorne boje.[4]

Zamjenski (gostujući) dres Bayerna bio je u raznim bojama tijekom godina, uključujući bijelu, crnu, plavu i zlatno-zelenu. Bayern također ima i treći dres, namijenjen za međunarodne utakmice. Od 2008. do 2009. godine, domaći dres je crven s bijelim prugama, a od 2009., dres je potpuno crven, s bijelim ovratnikom. Zamjenski je dres od 2008. plave boje, dok je treći dres bijel.[29]

Osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća Bayern je koristio poseban zamjenski dres dok je igrao sa 1. FC Kaiserslauternom, predstavljajući brazilske boje, žutu i zelenu.[30]

Grb

Bayernov grb

Grb FC Bayerna mijenjao se tijekom godina nekoliko puta. Prvotni se grb sastojao od stiliziranih slova F, C, B i M, utkanih u određeni simbol, a taj je grb bio plave boje. Boje Bavarske su 1954. godine po prvi put uvrštene u grb.[4]

Suvremena je inačica grba nastala 1954. godine.[4] Dok se kroz povijest grb sastojao većinom od jedne boje, najčešće crvene ili plave, trenutni je grb plav, crven i bijel, a u sredini sadrži i boje Bavarske, dok bijelim slovima na crvenom prstenu oko bavarskih boja piše FC Bayern München.

Stadioni

Grünwalder Stadion, Bayernov stadion od 1925. do 1972. godine

Bayern je svoje prve treninge imao na Schyrenplatzu, u ulici Schyrenstraße u centru Münchena. Prve službene utakmice igrao je na Theresienwieseu. Godine 1901. Bayern se premjestio na svoje igralište, koje se nalazilo na Schwabingu u ulici Clemensstraße. Nakon pridruživanja Münchner Sport-Clubu (MSC-u) 1906., Bayern se u svibnju 1907. premjestio na MSC-ovo igralište u ulici Leopoldstraße.[31] Kako se broj Bayernovih navijača počeo uvećavati 1920-ih, Bayern se selio po raznim minhenskim stadionima. [32]

Od 1925. godine, Bayern je počeo dijeliti Grünwalder Stadion sa 1860 Münchenom.[33] Do Drugog svjetskog rata, stadion je bio u vlasništvu 1860 Münchena, pa je i danas zvan Sechz'ger Stadion ("stadion Sechzigera"). Tijekom rata je uništen, no napornim je radom nakon rata obnovljen. Bayernova rekordna posjećenost na Grünwalder Stadionu bila je sezone 1961./62. u utakmici protiv 1. FC Nürnberga, kada je bilo nazočno oko 50.000 gledatelja.[34] Od početka Bundeslige, stadion je imao maksimalni kapacitet od 44.000 koji je popunjen nekoliko puta, ali je kapacitet kasnije smanjen na samo 21.272 sjedala. Danas, stadion koriste rezervne momčadi Bayerna i 1860 Münchena.[35][36]

Olympiastadion, Bayernov stadion od 1972. do 2005. godine

Za Olimpijske igre 1972., grad München sagradio je Olimpijski stadion. Stadion, poznat po svojoj arhitekturi,[37] predstavljen je u zadnjoj Bundesligaškoj utakmici 1971./72. sezone. Imao je kapacitet od 79.000 sjedala, a bio je popunjen više puta. Stadion je u ranim danima bio smatran jednim od najboljih u svijetu te je ugostio mnoge važne susrete, poput finala SP-a 1974..[38] Sljedećih je godina stadion doživio nekoliko promjena, poput povećanja sjedećih mjesta sa 50% na oko 66%. Kasnije je Olimpijski stadion imao kapacitet od 63.000 sjedala za reprezentativne utakmice, a 59.000 za međunarodne susrete, poput Kupa prvaka. Međutim, mnogo ljudi je počelo osjećati da je na stadionu jako hladno zimi, što je po mnogima bilo zbog slabog pokrova. Druga zamjerka je bila velika daljina između tribina i terena, zbog atletske staze. Modifikacija je postala nemogućom nakon što je arhitekt Günther Behnisch zabranio veće promjene na stadionu.[39]

Allianz Arena, novi stadion, crven za Bayernove potrebe

Nakon mnoštva rasprava, godine 2000. savezna država Bavarska, FC Bayern i TSV 1860 zajedno su odlučili sagraditi novi stadion, koji bi se koristio za potrebe Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. u Njemačkoj, jer Olympiastadion više nije zadovoljavao FIFA-ine kriterije. Novi je stadion, prema glavnom pokrovitelju nazvan Allianz Arena, smješten na sjeveru Münchena, u blizini autoceste. Koristi se od početka sezone 2005./06.[39] Prvobitni kapacitet Arene od 66.000 sjedala povećan je za reprezentativne utakmice na 69.901 sjedala.[40] Najistaknutiji je dio stadiona njegov vanjski izgled, koji mijenja boje u zavisnosti od toga tko na stadionu nastupa: Arena je crvena kad igra Bayern, plava je kad na njoj nastupa TSV 1860, dok je bijela za reprezentativne utakmice.[41]

Navijači

Bayern se smatra najjačim nacionalnim klubom.[42] Ima više od 147.000 članova i 2.437 fan-klubova, što ga čini klubom s najvećim članstvom u Njemačkoj.[5] Bayern ima članove diljem zemlje,[43] a većina je gostujućih utakmica rasprodana.[44] Ipak, najviše navijača Bayerna je iz Bavarske. Iako njegovi neki navijači moraju putovati i više od 200 km,[45] gotovo sve utakmice u Allianz Areni budu rasprodane.[44][46]

Bayern München također je poznat po svojim dobro organiziranim ultras skupinama. Najistakniutije skupine su Schickeria München, Red Munichs '89, Südkurve '73, Munichmaniacs 1996, Service Crew Munich, Red Angels, Tavernen Crew München i Red Sharks. "Stern des Südens" je pjesma koju naviječi uvijek pjevaju na utakmicama Bayerna kod kuće, a 1990-ih su koristili i pjesmu "FC Bayern, 4ever Number One".[47]

Ostali odjeli

FC Bayern II

Podrobniji članak o temi: FC Bayern München II

Rezervna momčad Bayerna najviše služi kao zadnji korak za mlade nade FC Bayern Münchena prije prelaska u prvu momčad. Bayern II treniraju nekadašnje zvijezde kluba Mehmet Scholl i Gerd Müller.[48] Od osnutka Regionallige 1994. godine, momčad je igrala u Regionalligi Süd, nakon igranja u Oberligi od 1978. U sezoni 2007./08., kvalificirali su se za novoosnovanu 3. Ligu. Od 1978. godine, momčad igra u najvišoj ligi koju DFB dopušta za rezervne momčadi.[25]

Juniorski nogomet

Podrobniji članak o temi: FC Bayern München (juniori)

Juniorska škola Bayerna "proizvela" je neke od najvećih europskih nogometaša. Od suvremenih se ističu Owen Hargreaves, Thomas Hitzlsperger, Philipp Lahm i Bastian Schweinsteiger. Osnovana je 1902. godine, a trenutno ju vode Werner Kern i Björn Andersson. Sastoji se od jedanaest momčadi s više od 170 nogometaša, od kojih najmlađi još nemaju 10 godina.[49]

Ženski nogomet

Podrobniji članak o temi: FC Bayern München (žene)

Ženska nogometna momčad Bayerna, koju vodi Günther Wörle, sadrži nekoliko članova njemačke ženske mlade nogometne reprezentacije. U Njemačkoj nogometnoj Bundesligi za žene, 2008./09. sezone, momčad je završila na drugom mjestu. Momčad je osnovana 1970. godine i sastoji se od tri ekipe sa 90 nogometašica. Njihov je najveći uspjeh pobjeda u prvenstvu 1976. godine.[50]

Ostali sportovi

U sastavu kluba je još nekoliko momčadi iz različitih sportova:[6]

Naslovi i nagrade

Prvaci

Bundesliga (21x):

  • 1932., 1968./69., 1971./72., 1972./73., 1973./74., 1979./80., 1980./81., 1984./85., 1985./86., 1986./87., 1988./89., 1989./90., 1993./94., 1996./97., 1998./99., 1999./00., 2000./01., 2002./03., 2004./05., 2005./06., 2007./08.

Njemački kup (14x):

  • 1957., 1966./67., 1967./68., 1968./69., 1970./71., 1981./82., 1983./84., 1985./86., 1997./98., 1999./00., 2002./03., 2004./05., 2005./06., 2007./08.

Prvenstvo i kup u istoj sezoni:

  • 1968/69., 1985/86., 1999/2000., 2002/03., 2004/05., 2005/06., 2007/08.

Njemački liga-kup (6x):

  • 1997., 1998., 1999., 2000., 2004., 2008.

Njemački superkup:

  • 1982/83. (neslužbeno), 1986/87., 1989/90.

Kup/Liga prvaka (4x):

Kup pobjednika kupova:

  • 1966./67.

Kup UEFA:

  • 1995./96.

Interkontinentalni kup:

  • 1976., 2001.

Doprvaci

Igračke nagrade

Trojica su Bayernovih igrača bila proglašena europskim igračem godine, Gerd Müller 1970., Franz Beckenbauer 1972. i 1976. te Karl-Heinz Rummenigge 1980. i 1981. godine. Šesnaest je Bayernovih igrača bilo proglašeno njemačkim nogometašem godine, a 12 puta Bayernov je igrač bio najboljim strijelcem njemačkog prvenstva, dok je Gerd Müller dvaput osvojio Zlatnu kopačku za najboljeg europskog strijelca.[51]

Momčad sezone 2009./10.

Ime i prezime Dres Nacionalnost
Vratari
Michael Rensing 1 Nepoznata kratica »N«
Hans-Jörg Butt 22 Nepoznata kratica »N«
Thomas Kraft 33 Nepoznata kratica »N«
Braniči
Edson Braafheid 4 Nepoznata kratica »N«
Daniel Van Buyten 5 Nepoznata kratica »B«
Martín Demichelis 6 Nepoznata kratica »A«
Philipp Lahm 21 Nepoznata kratica »N«
Christian Lell 30 Nepoznata kratica »N«
Andreas Görlitz 13 Nepoznata kratica »N«
Breno 15 Nepoznata kratica »B«
Holger Badstuber 28 Nepoznata kratica »N«
Vezni igrači
Franck Ribéry 7 Nepoznata kratica »F«
Danijel Pranjić 23 Nepoznata kratica »H«
Hamit Altıntop 8 Nepoznata kratica »T«
Andreas Ottl 16 Nepoznata kratica »N«
Mark van Bommel 17 Nepoznata kratica »N«
Alexander Baumjohann 19 Nepoznata kratica »N«
Arjen Robben 20 Nepoznata kratica »N«
Bastian Schweinsteiger 31 Nepoznata kratica »N«
Anatolij Timoščuk 44 Nepoznata kratica »U«
Napadači
Luca Toni 9 Nepoznata kratica »I«
Ivica Olić 11 Nepoznata kratica »H«
Miroslav Klose 18 Nepoznata kratica »N«
Thomas Müller 25 Nepoznata kratica »N«

Stručni stožer

Poznati igrači kluba

Franz Beckenbauer, jedan od najboljih igrača Bayerna ikad (1990.)

Detaljnije o ovoj temi u kategoriji: Igrači FC Bayern Münchena

Hrvati igrači kluba

Za klub su nastupali Robert Kovač, Niko Kovač i Zlatko Škorić. Od 1. srpnja 2009., članovi kluba su hrvatski nogometni reprezentativci Ivica Olić i Danijel Pranjić.

Treneri

Detaljnije o ovoj temi u kategoriji: Treneri FC Bayern Münchena

Izvori

  1. ↑ a b c Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 17–33. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemački ([[:Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik njemački|link]])[[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik njemački]]
  2. ↑ a b c d Uspjeh na početku. Službena stranica FC Bayern Münchena. 2003. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  3. ↑ a b Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 134. ISBN 389533426X
  4. ↑ a b c d Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 581. ISBN 389533426X
  5. ↑ a b c Jahresabschluss der FC Bayern München AG (PDF) (njemački). FC Bayern München. 7. studenog 2008. Pristupljeno 9. studenog 2008. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemački ([[:Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik njemački|link]])[[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik njemački]]
  6. ↑ a b Ostali sportovi. FC Bayern München - službena stranica. 2007. Pristupljeno 3. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  7. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 30–40. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  8. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 51–63. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  9. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 101–2. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  10. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 105–120. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  11. ↑ a b c Razdoblje rekonstrukcije. Službena stranica FC Bayern Münchena. 2003. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  12. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 120–126. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  13. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 155–158. ISBN 389533426X
  14. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 165–171. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  15. ↑ Zlatne godine. Službena stranica FC Bayern Münchena. 2003. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  16. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 190–198. ISBN 389533426X
  17. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 214–226. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  18. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 226–267. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  19. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 273–299. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  20. ↑ Forward into the next Millenium. Službena stranica FC Bayern Münchena. 2003. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  21. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 307–345. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  22. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 351–433. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  23. ↑ Bayern part company with Felix Magath. Službena stranica FC Bayern Münchena. 31. siječnja 2007. Pristupljeno 15. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  24. ↑ Bayern Magazin: 1/59, pages: 16-21, 11. kolovoza 2007. (njemački)
  25. ↑ a b Fussballdaten - Zahlen, Texte, Bilder (njemački). fussballdaten.de. 17. svibnja 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  26. ↑ Jürgen Klinsmann nasljeđuje Hitzfelda u Bayernu. Službena stranica FC Bayern Münchena. 11. siječnja 2008. Pristupljeno 11. siječnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  27. ↑ Bayern otpustio Jürgena Klinsmanna. part. 27. travnja 2009. Pristupljeno 27. travnja 2009. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  28. ↑ Van Gaal wird Bayern-Coach
  29. ↑ Kits / Adidas Collection. FC Bayern Fan-Shop. kolovoz 2008. Pristupljeno 13. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  30. ↑ 1. FC Kaiserslautern vs. FC Bayern München - sve utakmice od 1963. Weltfussball.de, preuzeto: 15. svibnja 2009.
  31. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 451–452. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  32. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 55. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  33. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njmački). Die Werkstatt. str. 453–455. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njmački (link)
  34. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 122. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  35. ↑ Das Grünwalder Stadion (njemački). FC Bayern Munich Official Website. 2005. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  36. ↑ Sportliche Höhepunkte in der Geschichte des Sechz'gers (njemački). Freunde des Sechz'ger Stadions e.V. 2007. Pristupljeno 14. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  37. ↑ Manfred Brocks .... 1985.. Monumente der Welt (njemački). Harenberg. str. 286–287. ISBN 3-88379-035-4 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  38. ↑ Olimpijski stadion - događaji. Olympiapark München GmbH. 31. prosinca 2007. Pristupljeno 12. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  39. ↑ a b Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 463–469. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  40. ↑ Osnovne informacije o Allianz Areni. Allianz Arena München Stadion GmbH. 2007. Pristupljeno 12. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  41. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 465–469. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  42. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njemački). Die Werkstatt. str. 446. ISBN 389533426X
  43. ↑ Fan Clubs. Službena stranica FC Bayern Münchena. 2007. Pristupljeno 9. studenog 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  44. ↑ a b Bundesliga Attendance. weltfussball.de. 2008. Pristupljeno 7. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  45. ↑ Schulze-Marmeling, Dietrich. 2003.. Die Bayern. Die Geschichte des deutschen Rekordmeisters (njmčki). Die Werkstatt. str. 445, 502. ISBN 389533426X Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njmčki (link)
  46. ↑ The Allianz Arena". Službena stranica FC Bayern Münchena. kolovoz 2008. Pristupljeno 14. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  47. ↑ Fanlieder (njemački). Berliner Bajuwaren (Bayernov Fan-klub). 2008. Pristupljeno 17. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  48. ↑ FC Bayern München II (njemački). Službena stranica FC Bayern Münchena. lipanj 2008. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  49. ↑ Juniorska ekipa (njemački). Službena stranica FC Bayern Münchena. 2008. Pristupljeno 11. kolovoza 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)
  50. ↑ Ženska ekipa. Službena stranica FC Bayern Münchena. 2005. Pristupljeno 7. srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
  51. ↑ stanje nakon sezone 2008./09.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi FC Bayern München
v • u
Fußball-Club Bayern München
Informacije
Stadioni
Ostale ekipe
Povezani članci
v • u
Njemačka nogometna Bundesliga 2023./24.
v • u
Članovi osnivači Europskog udruženja klubova

Predložak:Link FA

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=FC_Bayern_München&oldid=2305067"