Promjene

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
bez sažetka
Radio je kasnije kao lektor filozofije u Dunaföldvaru, u Baji kao profesor crkvenog prava i povijesti i kasnije kao [[gvardijan]] franjevačkog samostana. Potom prelazi u svjetovne svećenike. Od 1899. je kapelan u [[Pečuška biskupija|Pečuškoj biskupiji]], u Baranji, u mjestu [[Egerág]]u. Ondje je od župnika naučio [[francuski jezik|francuski]].
 
Poslije odlazi u Slavoniju, gdje je kapelan u [[Valpovo|Valpovu]], župnik u [[Veliškovci]]ma i [[Harkanovci]]ma. Tada se rodila misao o osnivanju Kluba književnika i umjetnika u [[Osijek]]u, što se dogodiloostvarilo [[3. listopada]] [[1909.]].
 
Od 1912. je župnik u Valpovu. Trebao je ondje postati i [[opat]]om, što je osujećeno. Smatra se da je to zbog [[slavenofob]]nih stavova grofa Zichija, ondašnjeg tajnika pečuškog biskupa, kasnije [[kaločka nadbiskupija|kaločkog nadbiskupa]].
U književnosti se javlja 1884. za bogoslovskih dana. Spisateljskim radom se bavio do same smrti.
 
Objavio je zbirke pjesama "''Sretni i nujni časi''" (Harkanovci, 1908.), a tu svoju prvu zbirku je posvetio "''Hrvatskoj velikašici, dobrotvorki hrvatskoga naroda, presvijetloj gospođi grofici JulijaniJuliani Normann–EheenfelškojNormann–Ehenfelškoj''" <ref>[http://web.archive.org/web/20041103210853/www.tippnet.co.yu/Media/Miroljub/4.13/Mir01.html Miroljub br.13/2001.] Umisto uvodnika - Hrvatski pjesnik Ante Evetović Miroljub </ref>.
 
Poslije njegove smrti objavljene su mu knjige "''Iz pjesama Ante Miroljuba Evetovića''" (u Osijeku, 1931.) i "''Spomen izdanje Ante Evetovića Miroljuba''" (u Subotici, 1931.).
Anonimni suradnik

Navigacijski izbornik