Administrativna podjela Crne Gore: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 27. kolovoza 2010. u 03:58

Upravna podjela Crne Gore je upravno-prostorna razdioba države Crne Gore, kako je postojala tijekom stoljeća.

Crna Gora je ustrojena po općinama, (crnog.) opština, bez hijerarhijski viših prostornih jedinica. Danas opstoji 21 općina:

Andrijevica	Bar	Berane
Bijelo Polje	Budva	Cetinje
Danilovgrad	Herceg-Novi	Kolašin
Kotor	Mojkovac	Nikšić
Plav	Plužine	Pljevlja
Podgorica	Rožaje	Šavnik
Tivat	Ulcinj	Žabljak

Najmlađa općina je Andrijevica, ponovo ustrojena 1991. godine (nakon što je bila ukinuta 15. travnja 1960.).

Kotarevi

U Narodnoj Republici Crnoj Gori opstojali su kotarevi, (crnog.) srez.

Imali su sjedišta na Cetinju, Ivangradu (danas Berane), u Nikšiću, Pljevljima i Titogradu (danas Podgorica).

Kotarevi su ukinuti Zakonom o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Crne Gore od 22. srpnja 1957., i prestali postojati 1. siječnja 1958. godine.

Povijest ustroja

Podrobniji članak o temi: Upravna podjela Kraljevine Crne Gore

Za Kraljevstva Crne Gore je opstojalo 10 oblasti i 56 kapetanija (1910.).

Do 1921. opstojali su i okruzi, kao niži dijelovi razdiobe.

Početkom Drugoga svjetskog rata na područjima pod nadzorom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke i partizana opstojalo je i oko 20 seoskih te 15 općinskih narodnooslobodilačkih odbora (NOO), koji su radili u tajnosti. Građanske sporove rješavali su u prvome stupnju seoski NOO-i, a njihova je odluka bila izvršna ako vrijednost spora nije prjelazila 3000 talijanskih lira. Izvršna tijela NOO-a su bila pretežno sačinjena od članova Komunističke partije Jugoslavije, koja se u to doba zalagala za uspostavu Crne Gore kao suverene federalne države u sklopu „nove“ Demokratske Federativne Jugoslavije.

U Beranama je 21. srpnja 1941. osnovan prvi narodnooslobodilački odbor u Novoj Jugoslaviji i Crnoj Gori. Prvi predsjednik odbora je bio protojerej Aleksandar Bojović.^[1]

Početkom travnja 1944. u Crnoj Gori opstoje 11 kotarskih, 50 općinskih i nekoliko stotina seoskih NOO, a opstojalo je još i nekoliko kotarskih te općinskih NOO koji su u ilegali djelovali na zaposjednutomu području.

Nakon rata opstojali su mjesni, općinski i kotarski NOO-i. Broj općinskih i kotarskih NOO-a se temeljem Zakona o područjima srezova i opština u NR Crnoj Gori (»Službeni list NR Crne Gore«, br. 16 od 9. srpnja 1955.) smanjivao do prestanka rada kotareva (1. siječnja 1958.), dok se mjesni NOO-i preoblikuju u mjesne zajednice i njihov se broj povećava.

Literatura

Lejlić, Šemsudin. Društveno-ekonomski položaj opštine u političkom sistemu Jugoslavije : doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka „Veljko Vlahović“, Sarajevo, 1977., (COBISS.BH), (COBISS.CG)
Šećković, Damjan. Opština – samoupravna i osnovna društveno-politička zajednica, Centar za marksističko obrazovanje Opštinske konferencije Saveza komunista, Titograd, 1982., (COBISS.CG)
Zakon o uređenju varoškijeh opština : sa Pravilnikom varoškijeh opština, 2. izd., Kr. cr. državna štamparija, Cetinje, 1914., (COBISS.CG)
Đorđević, Vesna (prir.) Pregled promena administrativno-teritorijalne podele kod opština : 1991-2002, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 2002., ISBN 86-7479-050-X, (COBISS.CG)

Pogledajte i

Sudbena vlast u Crnoj Gori

↑ Petešić, Ćiril; Bilandžić, Dušan (predgovor) Katoličko svećenstvo u NOB-u : 1941-1945., Vjesnikova press agencija – VPA & ČGP Delo, OOUR Globus, Zagreb, 1982., str. 25.
»Spomenuo sam osnivanje prvog narodnooslobodilačkog odbora na području Jugoslavije, u Beranama 21. srpnja 1941.«
(Petešić, 1982., 25.)

[1] Petešić, Ćiril; Bilandžić, Dušan (predgovor) Katoličko svećenstvo u NOB-u : 1941-1945., Vjesnikova press agencija – VPA & ČGP Delo, OOUR Globus, Zagreb, 1982., str. 25.
»Spomenuo sam osnivanje prvog narodnooslobodilačkog odbora na području Jugoslavije, u Beranama 21. srpnja 1941.«
(Petešić, 1982., 25.)

[1]

@@ Redak 53: / Redak 53: @@
 Početkom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugoga svjetskog rata]] na područjima pod nadzorom [[CASNO|Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] i [[Partizani u Jugoslaviji|partizana]] opstojalo je i oko 20 [[selo|seoskih]] te 15 općinskih [[Narodnooslobodilački odbor|narodnooslobodilačkih odbora]] (NOO), koji su radili u tajnosti. [[Građansko pravo|Građanske]] sporove rješavali su u prvome stupnju seoski NOO-i, a njihova je odluka bila izvršna ako vrijednost spora nije prjelazila 3000 [[Talijanska lira|talijanskih lira]]. Izvršna tijela NOO-a su bila pretežno sačinjena od članova [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]], koja se u to doba zalagala za uspostavu Crne Gore kao suverene federalne [[Država|države]] u sklopu [[Druga Jugoslavija|„nove“]] [[DFJ|Demokratske Federativne Jugoslavije]].
+U Beranama je [[21. srpnja]] [[1941.]] osnovan prvi [[narodnooslobodilački odbor]] u ''[[DFJ|Novoj Jugoslaviji]]'' i [[SR Crna Gora|Crnoj Gori]]. Prvi predsjednik odbora je bio protojerej Aleksandar Bojović.<ref>Petešić, Ćiril; Bilandžić, Dušan <small>(predgovor)</small> ''Katoličko svećenstvo u NOB-u : 1941-1945.'', Vjesnikova press agencija – VPA & ČGP Delo, OOUR Globus, Zagreb, 1982., [http://books.google.hr/books?id=ulFuAAAAIAAJ&q=Beranama str. 25.] {{Citat|Spomenuo sam osnivanje prvog narodnooslobodilačkog odbora na području Jugoslavije, u Beranama 21. srpnja 1941.|Petešić, 1982., 25.}}</ref>
 Početkom [[travanj|travnja]] [[1944.]] u Crnoj Gori opstoje 11 kotarskih, 50 općinskih i nekoliko stotina seoskih NOO, a opstojalo je još i nekoliko kotarskih te općinskih NOO koji su ''u ilegali'' djelovali na zaposjednutomu području.