Geza Kikić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Geza Kikić''' ([[Subotica]], [[15. rujna]] [[1925.]] - [[Dubrovnik]], [[22. ožujka]] [[2002.]]) je bio bački [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književna kritika|književni kritičar]], književni povjesničar i [[antologija|antologičar]] iz [[Vojvodina|Vojvodine]], [[Republika Srbija]]. |
'''Geza Kikić''' ([[Subotica]], [[15. rujna]] [[1925.]] - [[Dubrovnik]], [[22. ožujka]] [[2002.]]) je bio bački [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književna kritika|književni kritičar]], [[književni povjesničar]] i [[antologija|antologičar]] iz [[Vojvodina|Vojvodine]], [[Republika Srbija]]. |
||
Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. |
Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. |
||
Redak 32: | Redak 32: | ||
[[Kategorija:Biografije, Subotica]] |
[[Kategorija:Biografije, Subotica]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]] |
|||
[[Kategorija:vojvođanski Hrvati]] |
[[Kategorija:vojvođanski Hrvati]] |
||
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]] |
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]] |
Inačica od 27. veljače 2011. u 07:41
Geza Kikić (Subotica, 15. rujna 1925. - Dubrovnik, 22. ožujka 2002.) je bio bački hrvatski književni kritičar, književni povjesničar i antologičar iz Vojvodine, Republika Srbija.
Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Krajem II. svjetskog rata je uhićen, zatim je borac Osme vojvođanske udarne brigade, a pedesetih godina je zatočenik na Golom otoku.
Kao profesor radio je u Bačkoj Topoli, u Prijedoru i Gornjem Vakufu, zatim u Tavankutu i Đurđinu, te u Otoku i Bosanskoj Krupi.
U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu Rukovet, ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.
Početkom sedamdesetih godina u Matici hrvatskoj tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih hrvatskih proljećaša, kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti budući da su navodno «isticali» vlastitu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu i kulturi. Nakon političko-policijskog progona, uslijedila je i zabrana objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!
Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u Popovićima, pa u Konavlima, a na koncu u Hodilju na Pelješcu.
Višedecenijsko bavljenje Geze Kikića književnopovijesnom problematikom pisaca koji pripadaju skupini podunavskih Hrvata u Bačkoj, odnosno u ugarskom Podunavlju kao djelima iz jedinstvenog duhovnog i kulturnog prostora sa Slavonijom, Bosnom i Dalmacijom, bilo je s neskrivenom nakanom - pokazati i dokumentirati da su oni dio hrvatske književnosti i kulture.
Kritičarsko i antologičarsko djelovanje Geze Kikića njegovih objavljenih i radova što su ostali u rukopisu, uz ocjenu njegova prinosa hrvatskoj književnosti, očekuje svoga obrađivača.
Djela
- Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.
- Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.
U rukopisu
- Antologija kritike bačkih Hrvata
- Antologija dramskih tekstova bunjevačkih Hrvata
- Zbornik dokumenata o preporodnom pokretu bunjevačkih Hrvata
Izvori
- J(akov). Basch, Prvi suvremeni antologičar podunavskih Hrvata - Geza Kikić (1925.-2002.), Klasje naših ravni 3.-4., 2002., 75.