Juraj Dobrila: razlika između inačica
slika |
m - file |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Tinjan Dobrila Denkmal 01.jpg|mini| Spomenik '''Jurju Dobrili''' u [[Tinjan]]u]] |
[[Datoteka:Tinjan Dobrila Denkmal 01.jpg|mini| Spomenik '''Jurju Dobrili''' u [[Tinjan]]u]] |
||
[[Datoteka |
[[Datoteka:DrJurajDobrila.jpg|mini| Spomenik '''Jurju Dobrili''' u [[Pula|Pule]]]] |
||
'''Juraj Dobrila''' ([[Ježenj|Veli Ježenj]], [[16. travnja]] [[1812]]. - [[Trst]], [[13. siječnja]] [[1882]].) bio je istaknuti [[:Kategorija:Hrvatski biskupi|biskup]], tiskar i dobročinitelj iz [[Istra|Istre]]. |
'''Juraj Dobrila''' ([[Ježenj|Veli Ježenj]], [[16. travnja]] [[1812]]. - [[Trst]], [[13. siječnja]] [[1882]].) bio je istaknuti [[:Kategorija:Hrvatski biskupi|biskup]], tiskar i dobročinitelj iz [[Istra|Istre]]. |
Inačica od 2. srpnja 2011. u 16:26
Juraj Dobrila (Veli Ježenj, 16. travnja 1812. - Trst, 13. siječnja 1882.) bio je istaknuti biskup, tiskar i dobročinitelj iz Istre.
Dobrila se rodio u selu Veli Ježenj, u području Tinjanštine u središnjoj Istri, koja je tada bila dio Ilirskih provincija, da bi ubrzo prešla u Habsburšku Monarhiju (a danas je u Hrvatskoj). Bio je iznadprosječno inteligentan, pa je prvo pohađao njemačku osnovnu školu u Tinjanu i Pazinu, a zatim gimnaziju u Goriziji i Karlovcu, gdje je išao i u sjemenište.
Zaredio se 1837. godine i službovao od 1837. do 1838. u Munama i Hrušićima. Od 1839. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i diplomirao 1842. Nakon studija je postao kapelan u Trstu i ravnatelj djevojačke škole.
U razdoblju 1857-1875. bio je biskup porečko-pulski, a od 1875. do smrti biskup tršćansko-koparski.
Dobrilin studijski kolega i prijatelj bio je Josip Juraj Strossmayer, najveći hrvatski biskup i dobročinitelj u 19. stoljeću. Dobrila je glasno zastupao prava Hrvata i Slovenaca u Istri.
Za vrijeme Revolucije 1848., Dobrila se učlanio u Slavjansko društvo u Trstu. Zalagao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život, financirao školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije (u Rijeci i Kastvu) te je poticao hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku i da ih ne tlače politički i kulturno snažniji Talijani.
Dobrila je 1854. tiskao molitvenik Oče, budi volja tvoja na hrvatskom i podupirao je izdavanje prvih hrvatskih novina u Istri, Naše sloge 1870. Također je objavio zbirku narodnih bajka i poslovica, Različno cvijeće. Njegov drugi molitvenik, Mladi bogoljub, objavljen je 1889.
Bio je član Regionalnog vijeća Poreča od osnutka vijeća 1861. i njegov predstavnik u bečkom parlamentu do 1867. Također je, po svojoj službi, bio zastupnik u Istarskom saboru. Sudjelovao je u Prvom vatikanskom saboru (1870.), gdje je podupirao Strossmayerove stavove o budućnosti Crkve.
Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna. Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli. Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime.