Aleksa Kokić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
m dodavanje infookvira
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir svećenik
⚫
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[prozni]] i pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, te [[esej]]ist i publicist. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika.Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u [[Travnik]]u, gdje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju. Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta [[slavistika|slavistike]]. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.
| ime_svećenika = Aleksa Kokić
| pravo_ime =
| slika =
| slika_širina =
| slika_opis =
| datum_rođenja = [[14. listopada]] [[1913.]]
| mjesto_rođenja = [[Subotica]], [[Vojvodina]]
| datum_smrti = [[17. srpnja]] [[1940.]] (u 27. godini života)
| mjesto_smrti = [[Cetinje]] (na odsluženju vojnog roka)
| zaređen_za_svećenika = od biskupa [[Lajčo Budanović|Lajče Budanovića]]
| titula =
| djela_u_službi =
| počasti_u_njegovo_ime =
}}
⚫
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[proza|prozni]] i pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, te [[esej]]ist i [[publicist]]. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u [[Travnik]]u, gdje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju. Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta [[slavistika|slavistike]]. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.


U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima [[ravnica|ravnice]], s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. Zbirka ''Srebrno klasje'' je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ''Asiški svetac među siromasima'', ''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima'', ''Da se narodi smire'', ''Isuse, i sam si radnik bio'', ''Orači'', ''Tri susreta s malim beskućnikom'', ''Tuga našeg šora u ljetno veče'', ''Dani prije žetve''.
U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima [[ravnica|ravnice]], s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. Zbirka ''Srebrno klasje'' je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ''Asiški svetac među siromasima'', ''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima'', ''Da se narodi smire'', ''Isuse, i sam si radnik bio'', ''Orači'', ''Tri susreta s malim beskućnikom'', ''Tuga našeg šora u ljetno veče'', ''Dani prije žetve''.


== Djela==
== Djela==
⚫
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih [[Hrvati|Hrvata]] iz 1971., sastavljača [[Geza Kikić|Geze Kikića]], u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].


* ''Klasovi pjevaju'', (1936.)
* ''Klasovi pjevaju'', (1936.)
Redak 11: Redak 27:
* ''Srebrno klasje'', zbirka pjesama, (1962.)
* ''Srebrno klasje'', zbirka pjesama, (1962.)


⚫
Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je i sam pripadao.<ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref> O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «<tt>'''Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti'''</tt>» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.
⚫
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

⚫
Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je sam pripadao <ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref>. O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.


== Izvori i reference ==
== Izvori i reference ==
{{Izvori}}

*[[Geza Kikić]], ''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Geza Kikić]], ''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Inačica od 16. rujna 2012. u 20:24

Aleksa Kokić
Rođen 14. listopada 1913.
Subotica, Vojvodina
Umro 17. srpnja 1940. (u 27. godini života)
Cetinje (na odsluženju vojnog roka)
Zaređen od biskupa Lajče Budanovića
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Aleksa Kokić (Subotica, 14. listopada 1913. - Cetinje 17. srpnja 1940.), hrvatski književnik, pjesnik, prozni i pisac kazališnih komada, te esejist i publicist. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u Travniku, gdje je išao u isusovačku gimnaziju. Studirao je bogoslovlje u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio biskup Lajčo Budanović. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta slavistike. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.

U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema bačkom krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima ravnice, s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. Zbirka Srebrno klasje je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su Asiški svetac među siromasima, Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima, Da se narodi smire, Isuse, i sam si radnik bio, Orači, Tri susreta s malim beskućnikom, Tuga našeg šora u ljetno veče, Dani prije žetve.

Djela

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

  • Klasovi pjevaju, (1936.)
  • Zvona tihe radosti, (1938.)
  • Bunjevci i Šokci, (1939.) (surađujući s Markom Čovićem)
  • Slikovnica kršćanskog nauka (1939.)
  • Srebrno klasje, zbirka pjesama, (1962.)

Bio je žestoki pristaša hrvatstva Bunjevaca, kojima je i sam pripadao.[1] O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.

Izvori i reference

  1. ↑ Radio-Subotica Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007.
  • Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996.
  • Milovan Miković, Život i smrt u gradu, Subotica, 1999.
  • Milovan Miković, Iznad žita nebo, Subotica-Zagreb, 2003.
  • Matija Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata, Subotica, 2010.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Aleksa_Kokić&oldid=3678127"