Marko Čović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Marko Čović
Rođenje Subotica, 17. prosinca 1915.
Smrt Sao Paolo, Brazil, 12. travnja 1983.
Zanimanje slavist, urednik Hrvatske revije
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste roman, novela, memoari, pripovjetke

Marko Čović (Subotica, 17. prosinca 1915. - Sao Paolo, Brazil, 12. travnja 1983.)[1] je bački hrvatski književnik. Pisao je romane, novele, memoarsku prozu i pripovjetke i uređivao časopise. Po struci je bio profesor filozofije.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u velikoj obitelji bunjevačkih Hrvata kao šesnaesto dijete [2]. U Zagrebu je studirao slavistiku na Filozofskom fakultetu. Poslije studija je ostao u Zagrebu. Zaposlio u Ministarstvu bogoštovlja i nastave kao tajnik književniku Mili Budaku. Od 1941. do 1943. je bio urednikom časopisa Matice hrvatske Hrvatske revije. Ravnateljem je dnevnih listova Nova Hrvatska i Hrvatski narod od 1944. Bleiburška tragedija iz svibnja 1945. nije mimoišla ni njega. Ipak, nije završio u skupinama stanovnika koji su bili vraćeni nazad, nego je još dvije godine boravio po izbjegličkim logorima u Austriji i Italiji. Odatle se uspio izvući, odakle je otišao u Rim gdje je boravio do 1947.. U tom talijanskom razdoblju je napisao roman Mala Ljubica. Zbog rastućih pritisaka na Italiju od strane Jugoslavije po pitanju hrvatskih izbjeglica, odlazi u Južnu Ameriku. Prvo mu je odredište bila Argentina, kao i velikom broju hrvatskih izbjeglica, a potom je otišao u Paragvaj. Argentinsko-paragvajsko razdoblje mu je trajalo od 1947. do 1952.. Nakon Paragvaja odlazi u Brazil. Jedno vrijeme je napustio Brazil zbog gospodarskih razloga, jer je bila velika kriza u Brazilu te je otišao u Sjevernu Ameriku, u Kanadu. Iz iste se vratio u Brazil koji je ostao njegovim konačnim i doživotnim boravištem, u kojem je umro 1983. godine. Čovićev roman «Priča o lopti» uistinu je autobiografsko djelo, u kojem je pod drugim imenima opisao sudbine stvarnih osoba. Djelo je o «bogatom životu ispunjenom borbom za ugroženi zavičaj, za Hrvatsku» i sama ta priča o nogometnoj lopti je «priča o životopisnoj lopti». Ista ta lopta prati glavni lik-autora, koji je bio vratarom subotičkog nogometnog kluba Bačke. [3]

Pisao je za časopis Matice hrvatske Klasje naših ravni od njegova prvog broja (1935.), a također surađuje i s Hrvatskom revijom. [4]

Djela[uredi VE | uredi]

Zasebne knjige:[5]

  • Doktor filozofije, roman, 1937.
  • Narodna borba Bunjevaca i Šokaca, 1939. (s Aleksom Kokićem)
  • Lirika hrvatskih sveučilištaraca (antologija), Zagreb 1939.
  • Žito zove, zbirka novela, 1941.
  • Priča o djevojci Višnji (novela), Zagreb 1943.
  • Mala Ljubica, roman, 1946.
  • Nejugoslavenska Jugoslavija i Hrvati, 1975. (objavila Hrvatska revija)
  • Bački Bunjevci i Šokci na hrvatskoj varijanti, Hrvatska revija, 26/1976.
  • Priča o lopti, roman-memoarska proza, reizdanje 2002. (svojevrsna autobiografija)

Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Lazar Merković: Na današnji dan. Radio Subotica na hrvatskom jeziku, 17. prosinca 2011.
  2. HRT Kultura, 31. siječnja 2002.
  3. Vjesnik Roman Marka Čovića, 2. veljače 2002.
  4. Riječ sv.3/2006. Dubravka Luić-Vudrag: Bunjevački časopis Klasje naših ravni u očuvanju hrvatskog identiteta
  5. 5,0 5,1 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 11. studenoga 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Hrvatska riječ Roman u književnosti vojvođanskih Hrvata, 13. veljače 2009.