Kaloča: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 2: | Redak 2: | ||
[[Datoteka:Kalocsa - Archiepiscopal palace.jpg|200px|mini|desno|Nadbiskupska palača u Kalači]] |
[[Datoteka:Kalocsa - Archiepiscopal palace.jpg|200px|mini|desno|Nadbiskupska palača u Kalači]] |
||
'''Kalača'''<ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2012/glasnik2012-5-net.pdf Hrvatski glasnik] Beta: Kotarski sustav poradi učinkovitijeg i racionalnijeg djelovanja državne uprave, 2. veljače 2012.</ref> ili '''Kaloča''' (mađ. ''Kalocsa'', nje. ''Kollotschau'', srp. ''Kalača'', slovački: ''Koloca'') je grad u [[Mađarska|Mađarskoj]]. |
'''Kalača'''<ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2012/glasnik2012-5-net.pdf Hrvatski glasnik] Beta: Kotarski sustav poradi učinkovitijeg i racionalnijeg djelovanja državne uprave, 2. veljače 2012.</ref><ref name="Mandić">[[Živko Mandić]]: [http://hrcak.srce.hr/file/11541 Folia onomastica croatica 14/2005. Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj], Folia onomastica croatica 14/2005.</ref> ili '''Kaloča''' (mađ. ''Kalocsa'', nje. ''Kollotschau'', srp. ''Kalača'', slovački: ''Koloca'') je grad u [[Mađarska|Mađarskoj]]. |
||
== Zemljopisne osobine == |
== Zemljopisne osobine == |
||
Redak 11: | Redak 11: | ||
== Upravna organizacija == |
== Upravna organizacija == |
||
Nalazi se u [[Bačko-kiškunska županija|Bačko-kiškunskoj županiji]]. Upravno je sjedište [[Kalačka mikroregija|Kalačke mikroregije]]. Upravno joj pripada '''Kerkeja''' (mađ. ''Kereki'') koju dijeli s [[Baćino]]m.<ref name="Mandić"> |
Nalazi se u [[Bačko-kiškunska županija|Bačko-kiškunskoj županiji]]. Upravno je sjedište [[Kalačka mikroregija|Kalačke mikroregije]]. Upravno joj pripada '''Kerkeja''' (mađ. ''Kereki'') koju dijeli s [[Baćino]]m.<ref name="Mandić"/> te naseljena pustara [[Malamir]].<ref name="Mandić"/> |
||
Poštanski broj je 6300. |
Poštanski broj je 6300. |
||
Inačica od 10. ožujka 2013. u 00:16
Kalača[1][2] ili Kaloča (mađ. Kalocsa, nje. Kollotschau, srp. Kalača, slovački: Koloca) je grad u Mađarskoj.
Zemljopisne osobine
Površine je 53,18 km četvornih. Nalazi se na 46°32' sjeverne zemljopisne širine i 18°59'8" istočne zemljopisne dužine, nekoliko kilometara istočno od Dunava, u regiji Južni Alföld.
Nekoliko kilometara zapadno od Kalače nalazi se Voktov, prema istoku je Negyvenszállás, 10 km prema sjeveroistoku je Kmara, a 10 km prema sjeverozapadu je Vusad. Pet kilometara južno je Baćino.
Upravna organizacija
Nalazi se u Bačko-kiškunskoj županiji. Upravno je sjedište Kalačke mikroregije. Upravno joj pripada Kerkeja (mađ. Kereki) koju dijeli s Baćinom.[2] te naseljena pustara Malamir.[2] Poštanski broj je 6300.
U Kaloči se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj koju su Hrvati utemeljili nakon inicijative 2006. godine.
Povijest
Grad je poznat kao sjedište Kaločko-bačke biskupije koja je u međuvremenu podignuta na razinu nadbiskupije, a nosi ime Kaločko-kečkemetska nadbiskupija. Rečenu biskupiju je osnovao sveti Stjepan.
Ovaj barokni provincijski gradić u Panonskoj nizini star je koliko je stara i sama država Mađarska. Ugarski kralj Arpad se nakon svojih osvajačkih pohoda skrasio ovdje.
Uskoro je ugarski kralj Stjepan I. uspostavio ostrogonsku i kalačku nadbiskupiju.
Prvi nadbiskup u Kalači bio je sveti Astrik, koji je donio kralju Stjepanu krunu od pape. U prvom desetljeću 11. stoljeća izgrađena je prva crkva.
U srednjovjekovnoj Ugarskoj nalazimo generale među nadbiskupima. Tako je, primjerice, nadbiskup Ugrin Csák (nadbiskup od 1219. do 1241.) bio vođom vojske u bitci kod Mohija protiv Tatara 11. travnja 1241..
Drugi poznati general bio je Pavao Tomori (mađ. Pál Tomori) (nadbiskup od 1523.-1526.) koji je vodio ugarsku vojsku protiv Turaka. Poginuo je u mohačkoj bitci.
Turci su zauzeli Kalaču 15. kolovoza 1529.. Stanovništvo se razbježalo i nitko nije obrađivao zemlju i nadbiskupijski status je izgubio svoj značaj.
Godine 1602. kalvinistički hajduci spalili su Kaloču.
Nakon 148 godina vladanja Kalačom, Turci su 13. listopada 1686. spalili kaločki dvorac i povukli svoju posadu iz njega. Unatoč turskom povlačenju, mir nije došao u ovaj kraj zbog ustanka protiv Habsburga kojeg je predvodio sedmogradski vladar Franjo Rakoci II..
Kalački su nadbiskupi svim silama nastojali povećati brojku stanovnika na području svoje nadležnosti i u svojim su nastojanjima imali zapažen uspjeh. Kardinal Imre Csáki (1710.-1732.) je vratio Kalaču i susjedne krajeve površine 23 tisuće hektara, mahom močvare, vrtove, vinograde.
Kapitalistički razvitak u 19. i 20. stoljeću nije dopro do Kalače. Željeznička prometnica je kasno došla do ovog grada, tek 1882. godine, a uz to 1886. Kalača gubi status grada. Vratila ga je nazad tek 1921..
Kaloča je bila poznata kao "nadbiskupski grad". Dva velika nadbiskupa iz drugog dijela 19. stoljeća, József Kunszt (1851.-1866.) i Lajos Haynald (1867.-1891., utemeljili su škole, što je pomoglo da Kalača zadrži svoju važnost.
Stanovništvo
U Kalači živi 18.297 stanovnika (2001.). Pored nacionalne zajednice Mađara, u Kalači žive i Slovaci, Nijemci, Rumunji, Hrvati i Srbi. Hrvatska zajednica je nekad bila brojnija u ovom gradu, ali je asimilatorska politika vlasti pridonijela znatnom smanjenju njihovog broja [3]. Štoviše, u razdoblju od 16. do 18. stoljeća je bila hrvatskim naseljem. Današnji Hrvati su uglavnom doseljenici iz obližnjih sela Dušnoka i Baćina te još nekih sela iz Bačke [4]. Postoje utemeljene pretpostavke da su se sačuvali izvorni kalački Hrvati, sudeći prema dijelu mjesnih Mađara kod kojih se može razaznati hrvatsko prezime. Prema povijesnim dokumentima, za vrijeme i nakon oslobođenja od turske vlasti Hrvati su se u ove krajeve prvo naselili u Kalaču, a potom u Dušnok i Baćin [4].
Kultura
U Kaloči se mjesni Hrvati redovito okupljaju kako bi proslavili Hrvatski dan i spomen-dan Ivana Antunovića, a manifestacija na hrvatskom jeziku je i Dan paprike. Dan paprike i Hrvatski dan se održavaju u organizaciji hrvatske državne samouprave [5].
Poznate osobe
Srednje škole i studije u Kaloči su pohađali hrvatski književnici, kulturni i politički radnici Miroljub Ante Evetović, Ivan Petreš Čudomil, Pajo Kujundžić, Grgur Cserháti, Ivan Palić, Franjo Pijuković, Blaško Rajić, Lajčo Budanović te slikar Marko Horvacki.
Ivan Antunović, biskup i preporoditelj podunavskih Hrvata, živio je i službovao u Kaloči sve do smrti, a drugi preporoditelj Hrvata u Podunavlju, fra Fabijan Peštalić, boravio je u ovom gradu kad je polagao za učitelja.
U Kaloči se 1636. rodio crkveni i kulturni djelatnik, hrvatski književnik odnosno prvi pisac Hrvata u Bačkoj, fra Mihovil Radnić.
U Kaloči je kao nadbiskup stolovao Adam Patačić, autor rječnika Dictionarium latino−illyricum et germanicum.
Pavao Sučić (1767.-1834.) je bio župnikom u Kaloči prije nego je postao stolnogradskim biskupom.
Izvori
- ↑ Hrvatski glasnik Beta: Kotarski sustav poradi učinkovitijeg i racionalnijeg djelovanja državne uprave, 2. veljače 2012.
- ↑ a b c Živko Mandić: Folia onomastica croatica 14/2005. Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica 14/2005.
- ↑ Hrvatski glasnik br. 28/2008. Pečuško predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca
- ↑ a b Hrvatski glasnik br.16/2006. Intervju: Kaločki Hrvati pripremaju se za izbore
- ↑ Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku
Vanjske poveznice
- (engl.) Gradske stranice
- (engl.) Kalocsa Embroidery with beautiful needlework patterns
- (engl.) Katolička enciklopedija
- (engl.) Zračni snimak