Borci za Hrvatsku: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika El Diablo, vraćeno na posljednju inačicu suradnika Man Usk |
Dodane bitne kvalifikacije iz izvora, izbrisani neki djelovi radnje koji ne postoje na navedenom izvoru |
||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
| imdb_id = |
| imdb_id = |
||
}} |
}} |
||
'''''Borci za Hrvatsku''''' je igrano-dokumentarni film iz [[1944.]] godine |
'''''Borci za Hrvatsku''''' je tipični propagandni igrano-dokumentarni film u okvirima ideologije fašističkog režima iz [[1944.]] godine u [[NDH]]. Slikovni je izvještaj o obuci [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|hrvatskih domobrana]] u [[Stockerau]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]] (danas u [[Austrija|Austriji]]). Scenarijski, dramaturški i redateljski prilično je manjkav u zanatskom smislu a logika priče je vojnička. Montaža glazbe i filma je također puna zanatski grešaka a neke od njih su i greške snimatelja i redatelja koje se nisu kasnije u montaži mogle popraviti. |
||
== Radnja == |
== Radnja == |
||
Film započinje kratkim pregledom hrvatske vojne povijesti te pregledom hrvatske povijesti kroz zemljovide Hrvatske. Sredovječni čovjek u seljačkoj nošnji, Grga Krmpotić, došao je u domobranski stožer. Žali se poručniku jer je čuo da mu je sin ga poslan u [[Njemačka|Njemačku]]. |
Film započinje kratkim pregledom hrvatske vojne povijesti te pregledom hrvatske povijesti kroz zemljovide Hrvatske. Sredovječni čovjek u seljačkoj nošnji, Grga Krmpotić, došao je u domobranski stožer. Žali se poručniku jer je čuo da mu je sin ga poslan u [[Njemačka|Njemačku]]. U ured ulazi potpukovnik. Njega je utjelovio poznati dirigent [[Lovro von Matačić|Lovro plemeniti Matačić]] koji je kasnije završio na robiji u [[Koncentracijski logor Stara Gradiška|Staroj Gradiški]]. Matačić je vodio Zbor i orkestar Zavoda za prinudni rad Stara Gradiška. On upravo odlazi u [[Stockerau]], gdje je Grgin sin na vojnoj obuci, jer će zatim poslije imati koncert u [[Beč]]u, te sa sobom vodi zabrinutog oca. U [[Stockerau]]u, [[Lovro von Matačić|Matačić]] i Grga Krmpotić obilaze vojarnu. Istodobno se odvija i pokazna vježba posade pod zapovjedništvom njemačkog podčasnika. Iz sobe mladih vojaka čuju se hrvatske pjesme. Te nedjelje [[Lovro von Matačić|Matačić]] dirigira izvedbom "Licitarsko srce" [[Krešimir Baranović|Krešimira Baranovića]]. Nakon obuke u [[Stockerau]]u, domobranski se dočasnici vraćaju u [[Zagreb]] te se susreću s rodbinom, a poslije govora zapovijednika odlaze na bojište. Nakon prolaska kroz [[Mostar]], preko [[Stari most|Starog mosta]], na ratištu se vode borbe. Cestom prolazi kolona vojnika iznad [[Dubrovnik]]a, vojnik s puškom u ruci stoji nad gradom [[Dubrovnik]]om. Završni natpis je naslov [[Antun Gustav Matoš|Matoševa]] stiha: I dok je srdca biti će i Hrvatske.<ref name="Završni natpis">[http://snimanje.adu.hr/stivo/matacic09.html Prebiranje po filmovima Hrvatskog slikopisa i »Borci za Hrvatsku«] (pristupljeno 22. ožujka 2014.)</ref> |
||
== Ostalo == |
== Ostalo == |
||
* Za vrijeme snimanja filma na obuci u [[Stockerau]]u je bio i Velimir Pavelić, sin |
* Za vrijeme snimanja filma na obuci u [[Stockerau]]u je bio i Velimir Pavelić, sin poglavnika [[Ante Pavelić]]a. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 24. travnja 2014. u 22:39
| Borci za Hrvatsku | |
|---|---|
| Glavne uloge | Lovro von Matačić |
| Glazba | Krešimir Baranović, Lovro von Matačić |
| Snimatelj | Oktavijan Miletić |
| Distributer | Hrvatski slikopis |
| Godina izdanja | 1944. |
| Trajanje | 19 min. |
| Država |  NDH |
| Jezik | hrvatski |
| Žanr | igrani ratni dokumentarni |
 Portal o filmu | |
Borci za Hrvatsku je tipični propagandni igrano-dokumentarni film u okvirima ideologije fašističkog režima iz 1944. godine u NDH. Slikovni je izvještaj o obuci hrvatskih domobrana u Stockerauu u Njemačkoj (danas u Austriji). Scenarijski, dramaturški i redateljski prilično je manjkav u zanatskom smislu a logika priče je vojnička. Montaža glazbe i filma je također puna zanatski grešaka a neke od njih su i greške snimatelja i redatelja koje se nisu kasnije u montaži mogle popraviti.
Radnja
Film započinje kratkim pregledom hrvatske vojne povijesti te pregledom hrvatske povijesti kroz zemljovide Hrvatske. Sredovječni čovjek u seljačkoj nošnji, Grga Krmpotić, došao je u domobranski stožer. Žali se poručniku jer je čuo da mu je sin ga poslan u Njemačku. U ured ulazi potpukovnik. Njega je utjelovio poznati dirigent Lovro plemeniti Matačić koji je kasnije završio na robiji u Staroj Gradiški. Matačić je vodio Zbor i orkestar Zavoda za prinudni rad Stara Gradiška. On upravo odlazi u Stockerau, gdje je Grgin sin na vojnoj obuci, jer će zatim poslije imati koncert u Beču, te sa sobom vodi zabrinutog oca. U Stockerauu, Matačić i Grga Krmpotić obilaze vojarnu. Istodobno se odvija i pokazna vježba posade pod zapovjedništvom njemačkog podčasnika. Iz sobe mladih vojaka čuju se hrvatske pjesme. Te nedjelje Matačić dirigira izvedbom "Licitarsko srce" Krešimira Baranovića. Nakon obuke u Stockerauu, domobranski se dočasnici vraćaju u Zagreb te se susreću s rodbinom, a poslije govora zapovijednika odlaze na bojište. Nakon prolaska kroz Mostar, preko Starog mosta, na ratištu se vode borbe. Cestom prolazi kolona vojnika iznad Dubrovnika, vojnik s puškom u ruci stoji nad gradom Dubrovnikom. Završni natpis je naslov Matoševa stiha: I dok je srdca biti će i Hrvatske.[1]
Ostalo
- Za vrijeme snimanja filma na obuci u Stockerauu je bio i Velimir Pavelić, sin poglavnika Ante Pavelića.
Izvori
- ↑ Prebiranje po filmovima Hrvatskog slikopisa i »Borci za Hrvatsku« (pristupljeno 22. ožujka 2014.)