Željko Jozić: razlika između inačica

	Željko Jozić
	;
Rođenje	21. svibnja 1970.
Nacionalnost	Hrvat
Zanimanje	jezikoslovac
	Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 5. studenoga 2014. u 08:14

Željko Jozić (Vinkovci, 21. svibnja 1970.), hrvatski jezikoslovac.

Životopis

Rodio se je 21. svibnja 1970.^[1] godine u Vinkovcima; odrastao i osnovno obrazovanje stekao u Županji. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu i Đakovu, a studij jugoslavistike na osječkom Pedagoškom fakultetu (danas Filozofski fakultet) upisao je 1990. godine. Od 1991. godine prelazi u Zagreb, gdje na Filozofskom fakultetu nastavlja studij kroatistike. Studij latinskog jezika upisao je 1992. godine. Od 1993. godine radi kao honorarni suradnik na Hrvatskoj televiziji u Službi za jezik i govor sve do 2003. godine, i to ponajprije kao lektor i jezični savjetnik, ali i kao novinar za potrebe jezičnih emisija. Kao lektor radio je i u Jutarnjemu listu.^[2] Godine 1996. diplomirao je s temom o jeziku proznih djela Ivana Kozarca (povjerenstvo: prof. dr. Marko Samardžija, mentor, prof. dr. Josip Silić, prof. dr. Ivo Pranjković). U svibnju 1997. upisuje poslijediplomski studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1997. godine zaposlen je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao znanstveni novak na projektu Hrvatski dijalektološki atlas. Godine 2001. magistrirao je s temom Fonologija govorâ brodskoga Posavlja (povjerenstvo: dr. sc. Mira Menac-Mihalić, mentorica, dr. sc. Vida Barac-Grum, dr. sc. Mijo Lončarić).

Od 2003. godine prelazi na institutski projekt Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, sa zadaćom digitalizacije istoimena rječnika. U dvogodišnjem razdoblju digitalizirao je šest svezaka Rječnika te preostala četiri računalno ujednačio (sveukupno 10 svezaka).

Godine 2005. obranio je doktorsku disertaciju Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja (povjerenstvo: akademik Milan Moguš, predsjednik, dr. sc. Mira Menac-Mihalić, mentorica, prof. dr. Ljiljana Kolenić). Od svibnja iste godine radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje na projektu Hrvatska jezična mrežna riznica, a uz to je i suradnik na regionalnom međujadranskom projektu Interadria, Interreg IIA – Transfrontaliero Adriatico: Digitalizacija rukopisnoga rječnika Ivana Tanzlinghera Zanottija, što je rezultiralo mrežnim izdanjem navedenoga rječnika. Zajedno s ostalim suradnicima iz Hrvatske i Italije u nepune tri godine digitalizirao je Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi italiano, illirico, e latino koji obaseže 1316 stranica rukom pisanoga teksta velikoga formata.

Od 2007. godine voditelj je znanstvenoga projekta Digitalna obradba hrvatske narječne građe, a od 2009. voditelj je Odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Od iste godine predsjednik je Etičkoga povjerenstva Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (do 2012. godine), kojemu je član od 2006. godine. Od 2004. godine član Odbora za dijalektologiju Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a od 2009. član hrvatskog odbora Europskoga lingvističkog atlasa (ALE).

Godine 2009. postaje suradnikom te koordinatorom za područje Republike Hrvatske na projektu Finske akademije Updating the Sociology of Language in the Balkans, voditelja prof. dr. Jouka Lindstedta, Sveučilište u Helsinkiju, a od 2010. do 2012. godine poslijedoktorski je istraživač na istome projektu. Kao član projektnog tima osmislio je sociolingvističko istraživanje jezičnoga stanja u Bosni i Hercegovini koje je samostalno organizirao i proveo u razdoblju 2010.–2011. obišavši šest sveučilišnih centara u BiH (Bihać, Banja Luka, Tuzla, Sarajevo, Mostar – oba sveučilišta). Na Helsinškom sveučilištu, Odsjeku za suvremene jezike, studij West and South Slavonic Languages and Cultures, u ljetnom semestru akademske godine 2010./2011. držao je kolegij na dodiplomskom studiju New Methods and Principles in Dialectology. U ljetnom semestru akademske godine 2011./2012. držao je kolegij Uvod u dijalektologiju srednjojužnoslavenskih jezika, također na dodiplomskome studiju West and South Slavonic Languages and Cultures.

Od 2003. do 2006. sudjelovao u radu Povjerenstva za odobravanje udžbenika hrvatskoga jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, a pri istom ministarstvu od ožujka 2010. do ožujka 2012. bio je član Stručnoga povjerenstva za znanstveno izdavaštvo. U razdoblju od 2005. do 2007. recenzent je nekoliko osnovnoškolskih udžbenika hrvatskoga jezika za Školsku knjigu. Bio je jezični savjetnik i lektor medijskih ili izdavačkih kuća i ustanova: Hrvatska radiotelevizija, EPH, CARNet, Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa, Masmedia, Continuum, Millenium promocija, Nova arka, Disput i brojnih drugih.

Od 2011. godine član je Izvršnog uredništva, a izvršni je urednik Rasprava Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za broj 37. (sv. 1 i 2). Od 2012. godine glavni je urednik Rasprava: Časopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Od 15. svibnja 2012. godine ravnatelj je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

U lipnju 2012. godine pokrenuo je izradbu Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Kao autori izabrani su isključivo institutski znanstvenici, a radna inačica postavljena je na mrežne stranice Instituta uz poziv na javnu raspravu koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja. Konačna inačica predstavljena je javnosti 27. lipnja 2013. godine i od toga je dana trajno javno dostupna na mrežnoj adresi pravopis.hr.

Od 2013. godine predavač je grupe kolegija hrvatskoga jezika na prvoj Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays u Zagrebu.

Od 2013. godine član je Upravnoga vijeća Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Od 2013. godine član je Stalnog odbora za humanističke znanosti Hrvatske zaklade za znanost ^[3].

Idejni je začetnik te glavni i odgovorni urednik časopisa Hrvatski jezik, znanstveno-popularnoga časopisa o hrvatskome jeziku.

U lipnju 2014. godine nakon provedenoga postupka izbora imenovan je docentom južnoslavenskih jezika Sveučilišta u Helsinkiju.

Zajedno sa svim suautorima kao idejni začetnik i glavni urednik Hrvatskoga pravopisa dobitnik je najvišeg državnog priznanja u području odgoja i obrazovanja Nagrade Ivan Filipović za znanstveni i stručni rad za 2013. godinu.

Djela

Prinosi hrvatskoj dijalektologiji (u suautorstvu), Split − Zagreb, 2010.
Hrvatski pravopis, mrežno izdanje (u suautorstvu) − Zagreb, 2013.
Hrvatski pravopis (u suautorstvu), Zagreb, 2013.
Govori slavonske i bosanske Posavine − Štitar i Donja Mahala, u tisku
Bibliografija na Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji

Izvori

↑ http://ihjj.hr/profile/zeljko-jozic/27/ (pristupljeno 21. svibnja 2013.)
↑ Tomislav Čadež, Povijesni projekt Instituta za hrvatski jezik: Počinjemo raditi novi pravopis!, Jutarnji list, Europa digital d. o. o., Zagreb, 28. lipnja 2012. − pristupljeno: 18. listopada 2014.
↑ http://www.hrzz.hr/default.aspx?id=85 Hrvatska zaklada za znanost - stalni odbori područja

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://www.ihjj.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Željko Jozić

Mrežna sjedišta

www.tkojetko.irb.hr; Željko Jozić

[1] ttp://ihjj.hr/profile/zeljko-jozic/27/ (pristupljeno 21. svibnja 2013.)

[JL-2] Tomislav Čadež, Povijesni projekt Instituta za hrvatski jezik: Počinjemo raditi novi pravopis!, Jutarnji list, Europa digital d. o. o., Zagreb, 28. lipnja 2012. − pristupljeno: 18. listopada 2014.

[3] ttp://www.hrzz.hr/default.aspx?id=85 Hrvatska zaklada za znanost - stalni odbori područja

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 17: / Redak 17: @@
 Rodio se je 21. svibnja 1970.<ref>http://ihjj.hr/profile/zeljko-jozic/27/ (pristupljeno 21. svibnja 2013.)</ref> godine u Vinkovcima; odrastao i osnovno obrazovanje stekao u Županji. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu i Đakovu, a studij jugoslavistike na osječkom Pedagoškom fakultetu (danas Filozofski fakultet) upisao je 1990. godine. Od 1991. godine prelazi u [[Zagreb]], gdje na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] nastavlja studij [[Kroatistika|kroatistike]]. Studij [[Latinski jezik|latinskog jezika]] upisao je 1992. godine. Od 1993. godine radi kao honorarni suradnik na [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatskoj televiziji]] u Službi za jezik i govor sve do 2003. godine, i to ponajprije kao [[lektor]] i jezični savjetnik, ali i kao [[novinar]] za potrebe jezičnih emisija. Kao lektor radio je i u [[Jutarnji list|''Jutarnjemu listu'']].<ref name="JL">Tomislav Čadež, <span class="plainlinks">[http://www.jutarnji.hr/institut-za-jezik-krece-u-rjesavanje-20-godisnjeg-kaosa--pocinjemo-raditi-novi-pravopis-/1037732/ ''Povijesni projekt Instituta za hrvatski jezik: Počinjemo raditi novi pravopis!'']</span>, Jutarnji list, Europa digital d.&nbsp;o.&nbsp;o., Zagreb, 28. lipnja 2012. {{--}} pristupljeno: 18. listopada 2014.</ref> Godine 1996. diplomirao je s temom o jeziku proznih djela [[Ivan Kozarac|Ivana Kozarca]] (povjerenstvo: prof. dr. [[Marko Samardžija]], mentor, prof. dr. [[Josip Silić]], prof. dr. [[Ivo Pranjković]]). U svibnju 1997. upisuje poslijediplomski studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
-Od 1997. godine zaposlen je u [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje]] kao znanstveni novak na projektu Hrvatski dijalektološki atlas. Godine 2001. magistrirao je s temom ''Fonologija govorâ brodskoga Posavlja'' (povjerenstvo: dr. sc. [[Mira Menac-Mihalić]], mentorica, dr. sc. [[Vida Barac-Grum]], dr. sc. [[Mijo Lončarić]]).
+Od 1997. godine zaposlen je u [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje]] kao znanstveni novak na projektu Hrvatski dijalektološki atlas. Godine 2001. magistrirao je s temom ''Fonologija govorâ brodskoga Posavlja'' (povjerenstvo: dr. sc. Mira Menac-Mihalić, mentorica, dr. sc. Vida Barac-Grum, dr. sc. [[Mijo Lončarić]]).
 Od 2003. godine prelazi na institutski projekt Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, sa zadaćom digitalizacije istoimena rječnika. U dvogodišnjem razdoblju digitalizirao je šest svezaka Rječnika te preostala četiri računalno ujednačio (sveukupno 10 svezaka).
-Godine 2005. obranio je doktorsku disertaciju ''Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja'' (povjerenstvo: akademik [[Milan Moguš]], predsjednik, dr. sc. Mira Menac-Mihalić, mentorica, prof. dr. [[Ljiljana Kolenić]]). Od svibnja iste godine radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje na projektu Hrvatska jezična mrežna riznica, a uz to je i suradnik na regionalnom međujadranskom projektu ''Interadria, Interreg IIA – Transfrontaliero Adriatico'': Digitalizacija rukopisnoga rječnika [[Ivan Tanzlingher Zanotti|Ivana Tanzlinghera Zanottija]], što je rezultiralo mrežnim izdanjem navedenoga rječnika. Zajedno s ostalim suradnicima iz Hrvatske i [[Italija|Italije]] u nepune tri godine digitalizirao je ''Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi italiano, illirico, e latino'' koji obaseže 1316 stranica rukom pisanoga teksta velikoga formata.
+Godine 2005. obranio je doktorsku disertaciju ''Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja'' (povjerenstvo: akademik [[Milan Moguš]], predsjednik, dr. sc. Mira Menac-Mihalić, mentorica, prof. dr. Ljiljana Kolenić). Od svibnja iste godine radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje na projektu Hrvatska jezična mrežna riznica, a uz to je i suradnik na regionalnom međujadranskom projektu ''Interadria, Interreg IIA – Transfrontaliero Adriatico'': Digitalizacija rukopisnoga rječnika [[Ivan Tanzlingher Zanotti|Ivana Tanzlinghera Zanottija]], što je rezultiralo mrežnim izdanjem navedenoga rječnika. Zajedno s ostalim suradnicima iz Hrvatske i [[Italija|Italije]] u nepune tri godine digitalizirao je ''Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi italiano, illirico, e latino'' koji obaseže 1316 stranica rukom pisanoga teksta velikoga formata.
 Od 2007. godine voditelj je znanstvenoga projekta Digitalna obradba hrvatske narječne građe, a od 2009. voditelj je Odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Od iste godine predsjednik je Etičkoga povjerenstva Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (do 2012. godine), kojemu je član od 2006. godine. Od 2004. godine član Odbora za dijalektologiju Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a od 2009. član hrvatskog odbora Europskoga lingvističkog atlasa (ALE).
@@ Redak 29: / Redak 29: @@
 Od 2003. do 2006. sudjelovao u radu Povjerenstva za odobravanje udžbenika hrvatskoga jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, a pri istom ministarstvu od ožujka 2010. do ožujka 2012. bio je član Stručnoga povjerenstva za znanstveno izdavaštvo. U razdoblju od 2005. do 2007. recenzent je nekoliko osnovnoškolskih udžbenika hrvatskoga jezika za [[Školska knjiga|Školsku knjigu]]. Bio je jezični savjetnik i lektor medijskih ili izdavačkih kuća i ustanova: Hrvatska radiotelevizija, [[Europapress Holding|EPH]], [[Hrvatska akademska i istraživačka mreža|CARNet]], [[Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa|Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa]], Masmedia, Continuum, Millenium promocija, Nova arka, Disput i brojnih drugih.
-Od 2011. godine član je Izvršnog uredništva, a izvršni je urednik ''Rasprava Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje'' za broj 37. (sv. 1 i 2). Od 2012. godine glavnim je urednikom ''Rasprava: časopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje''.
+Od 2011. godine član je Izvršnog uredništva, a izvršni je urednik ''Rasprava Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje'' za broj 37. (sv. 1 i 2). Od 2012. godine glavni je urednik ''Rasprava: Časopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje''.
 Od 15. svibnja 2012. godine ravnatelj je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
@@ Redak 35: / Redak 35: @@
 U lipnju 2012. godine pokrenuo je izradbu [[Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje|''Hrvatskoga pravopisa'' Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]. Kao autori izabrani su isključivo institutski znanstvenici, a radna inačica postavljena je na mrežne stranice Instituta uz poziv na javnu raspravu koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja. Konačna inačica predstavljena je javnosti 27. lipnja 2013. godine i od toga je dana trajno javno dostupna na mrežnoj adresi '''<tt>pravopis.hr</tt>.
-Od jeseni 2013. godine predavač je grupe kolegija hrvatskoga jezika na prvoj Visokoj školi za komunikacijski menadžment ''Edward Bernays'' u Zagrebu.
+Od 2013. godine predavač je grupe kolegija hrvatskoga jezika na prvoj Visokoj školi za komunikacijski menadžment ''Edward Bernays'' u Zagrebu.
-Od studenoga 2013. godine član je Upravnoga vijeća [[Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja|Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja]].
+Od 2013. godine član je Upravnoga vijeća [[Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja|Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja]].
+Od 2013. godine član je Stalnog odbora za humanističke znanosti Hrvatske zaklade za znanost <ref>http://www.hrzz.hr/default.aspx?id=85 Hrvatska zaklada za znanost - stalni odbori područja</ref>.
-Idejni je začetnik te glavni i odgovorni urednik časopisa [[Hrvatski jezik (časopis)]], jedinoga znanstveno-popularnoga časopisa o hrvatskome jeziku.
+Idejni je začetnik te glavni i odgovorni urednik časopisa [[Hrvatski jezik (časopis)|''Hrvatski jezik'']], znanstveno-popularnoga časopisa o hrvatskome jeziku.
 U lipnju 2014. godine nakon provedenoga postupka izbora imenovan je docentom južnoslavenskih jezika Sveučilišta u Helsinkiju.
-Zajedno sa svim suautorima kao idejni začetnik i glavni urednik ''Hrvatskoga pravopisa ''dobitnik je najvišeg državnog priznanja u području odgoja i obrazovanja [[Nagrada Ivan Filipović|Nagrade ''Ivan Filipović'']] za znanstveni i stručni rad za 2013. godinu.
+Zajedno sa svim suautorima kao idejni začetnik i glavni urednik ''Hrvatskoga pravopisa'' dobitnik je najvišeg državnog priznanja u području odgoja i obrazovanja [[Nagrada Ivan Filipović|Nagrade Ivan Filipović]] za znanstveni i stručni rad za 2013. godinu.
 == Djela ==