Slavonija & Baranja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 21. studenoga 2006. u 13:01

Slavonija & Baranja, reprezentativna monografija na 272 stranice velikog formata Marina Topića (fotografije u boji) i Zvonka Makovića (tekst), s usporednim tekstom na hrvatskom i engleskom jeziku, koju je 2005. godine objavio osječki izdavač MIT d.o.o. U prvom poglavlju ("Rijeke, putovi, šume, granice") Maković piše o prostoru Slavonije i Baranje; u drugom ("Povijesni pregled") o životu u Slavoniji i Baranji od najstarijih vremena do danas; u trećem ("Tragovi vremena") o gradovima, utvrdama, selima, crkvama i samostanima, o katedrali u Đakovu, o slikarstvu i skulpturi te o književnosti. Četvrto poglavlje posvećeno je slavonsko-baranjskim gradovima (i nekim manjim mjestima) i njihovoj okolini : Iloku, Vukovaru, Belom Manastiru, Valpovu, Donjem Miholjcu, Slatini, Vitovitici, Pakracu, Lipiku - Daruvaru, Jankovcu, Požegi, Orahovici, Novoj Gradiški - Cerniku, Našicama , Đakovu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Otoku i Županji.

Prikaz Baranje

U monografiji se ističe da je središte hrvatskoga dijela Baranje Beli Manastir te da "od kulturno-povijesnih znamenitosti toga grada treba istaknuti dvije crkve - pravoslavnu (1759.) i katoličku (1777.)". Grad je dobio na značenju u novije vrijeme, dok je ranije osobitu važnost imalo vlastelinstvo Belje, "veliki posjed" što ga je "dobio pobjednik nad Turcima, princ Eugen Savojski, koji je u selu Bilju sagradio mali lovački dvorac (1705.-1712.)". Na kraju teksta o Baranji kaže se da obilje vode koja natapa Baranju iz Drave i Dunava i njihovih brojnih rukavaca i močvara pogoduje bujanju biljnoga i životinjskog svijeta. Uz dvije manje fotografije Belog Manastira (stara pošta i Ljepotica) i Banskog brda, Baranja je predstavljena velikim fotografijama (preko dvije stranice) Kopačkog rita, lovačkog dvorca u Tikvešu (podignutog oko 1895.), vinskih podruma u Zmajevcu i lovačkog dvorca Eugena Savojskog u Bilju (s početka 18. st.). Monografija završava "Post scriptumom" i kraćim biografijama autora Marina Topića i Zvonka Makovića.

Izvor:

J(ovan) Nedić: "Slavonija & Baranja"< "Baranjski leksikon". Baranjski dom, I, 43, 5 - Beli Manastir, 10-11. VII. 2006.

@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 ==Prikaz Baranje==
-U monografiji se ističe da je središte hrvatskoga dijela [[Baranja|Baranje]] Beli Manastir te da "od kulturno-povijesnih znamenitosti toga grada treba istaknuti dvije crkve - [[Crkva sv. arhangela Mihaila|pravoslavnu]] (1759.) i [[Crkva sv. Martina| katoličku]] (1777.)". Grad je dobio na značenju u novije vrijeme, dok je ranije osobitu važnost imalo vlastelinstvo [[Belje]], "veliki posjed" što ga je "dobio pobjednik nad [[Turci]]ma, princ [[Eugen Savojski]], koji je u selu [[Bilje|Bilju]] sagradio mali lovački [[Dvorac Eugena Savojskog|dvorac]] (1705.-1712.)". Na kraju teksta o Baranji kaže se da obilje vode koja natapa Baranju iz [[Drava|Drave]] i [[Dunav]]a i njihovih brojnih rukavaca i močvara pogoduje bujanju biljnoga i životinjskog svijeta. Uz dvije manje fotografije Belog Manastira (stara pošta i Ljepotica) i [[bansko brdo|Banskog brda]], Baranja je predstavljena velikim fotografijama (preko dvije stranice) [[Kopački rit|Kopačkog rita]], lovačkog dvorca u [[Tikveš]]u (podignutog oko 1895.), vinskih podruma u [[Zmajevac|Zmajevcu]] i lovačkog dvorca Eugena Savojskog u Bilju (s početka 18. st.). Monografija završava "Post scriptumom" i kraćim biografijama autora Marina Topića i Zvonka Makovića.
+U monografiji se ističe da je središte hrvatskoga dijela [[Baranja|Baranje]] Beli Manastir te da "od kulturno-povijesnih znamenitosti toga grada treba istaknuti dvije crkve - [[Crkva sv. arhangela Mihaila|pravoslavnu]] (1759.) i [[Crkva sv. Martina| katoličku]] (1777.)". Grad je dobio na značenju u novije vrijeme, dok je ranije osobitu važnost imalo vlastelinstvo [[Belje]], "veliki posjed" što ga je "dobio pobjednik nad [[Turci]]ma, princ [[Eugen Savojski]], koji je u selu [[Bilje|Bilju]] sagradio mali lovački [[Dvorac Eugena Savojskog|dvorac]] (1705.-1712.)". Na kraju teksta o Baranji kaže se da obilje vode koja natapa Baranju iz [[Drava|Drave]] i [[Dunav]]a i njihovih brojnih rukavaca i močvara pogoduje bujanju biljnoga i životinjskog svijeta. Uz dvije manje fotografije Belog Manastira (stara pošta i Ljepotica) i [[bansko brdo|Banskog brda]], Baranja je predstavljena velikim fotografijama (preko dvije stranice) [[Kopački rit|Kopačkog rita]], lovačkog dvorca u [[Tikveš (Baranja)|Tikveš]]u (podignutog oko 1895.), vinskih podruma u [[Zmajevac|Zmajevcu]] i lovačkog dvorca Eugena Savojskog u Bilju (s početka 18. st.). Monografija završava "Post scriptumom" i kraćim biografijama autora Marina Topića i Zvonka Makovića.
 ----