Dušan Bilandžić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 5. ožujka 2015. u 04:11

Dušan Bilandžić (Maljkovo kod Sinja, 20. srpnja 1924.^[1] - Zagreb, 4. ožujka 2015.), bio je hrvatski povjesničar, akademik i političar.

Životopis

Dušan Bilandžić rodio se u Maljkovu kod Sinja, 1924. godine. Niže razrede franjevačke gimnazije završio je u Sinju, a više razrede u gimnaziji u Osijeku. Još prije rata stupio je u SKOJ (komunističku omladinu), a od 1942. godine sudjeluje u ratu kao borac i politički komesar u slavonskim partizanskim postrojbama. Također, te je godine stupio u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ). 1955. godine završio je Pravni fakultet u Beogradu, a od 1945. do 1960. godine djelovao je kao predavač povijesti na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon izlaska iz JNA, Bilandžić počinje novinarsku karijeru, no ubrzo je dobio posao u sindikatima, pa 1965. godine biva izabran u Predsjedništvo sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Istodobno sa sindikalno-samoupravljačkim eksperimentima i praksom, Bilandžić se dalje školuje, te 1965. godine stječe doktorat znanosti na Zagrebačkom sveučilištu iz područja ekonomije. Godine 1967., nakon Franje Tuđmana, postaje ravnateljom "Instituta za historiju radničkoga pokreta" u Zagrebu. U sljedećim godinama obnašao je više političkih dužnosti, a bio je i jednim od ključnih ljudi koji su sudjelovali u izradbi posljednjeg jugoslavenskoga ustava iz 1974. godine. Na Fakultetu političkih znanosti postaje predavač i dekan koncem 1970-ih i početkom 1980-ih godina. Za člana suradnika JAZU/HAZU izabran je 1980. godine, a za redovitoga člana 1991. godine.

Stručni rad

Dušan Bilandžić je možda najbolji hrvatski znalac i sintetski povjesnik razdoblja poslijeratne Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Već od početka osamdesetih našao se na udaru unitarističko-centralističkih snaga zbog svoga protivljenja politici unitarnoga jugoslavenstva koja se zahuktala poslije smrti Josipa Broza Tita. Budući je javno osporavao valjanost kategorije "Jugoslaven" kao nacionalne odrednice u popisu stanovništva 1981. godine, Bilandžić je sredinom 1980-ih doslovno razapet od beogradskih medija kao skriveni separatist i "ustaša", u najmanju ruku neobična kvalifikacija za jednoga komunističkoga sindikalca.

Kako se približavalo doba raspada SFRJ, Bilandžić se neuspješno reaktivirao na listi SDP-a, i brzo propao na prvim višestranačkim izborima. No, stare su veze i prijateljstva proradili, pa ga je predsjednik Tuđman angažirao kao predstavnika u Beogradu u razdoblju nakon 1991. godine. U zadnjih više od 40 godina Bilandžić je zadržao čudan odnos simultanoga prijateljstva i netrpeljivosti s predsjednikom Tuđmanom. Predsjednik Tuđman je opet zaposlio Bilandžića. Dušan Bilandžić je bio čest gost novinskih kolumni i televizijskih emisija.

Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa ostaje komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i Hrvata u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza lakših feljtona u novinama, autorova glavna djela ostaju "Historija SFRJ" (1978.) i "Hrvatska moderna povijest" (1999.). Dok je prvo djelo, unatoč mnoštvu vrijednih dijelova, ipak zastarjelo zbog neslobode u ozračju u kojem je pisano i objavljeno (SFRJ), Bilandžić je u Hrvatskoj modernoj povijesti inkorporirao obilje materijala iz prijašnjega djela, no u drugačijem pogledu i slobodnom načinu i stilu izlaganja.

Javne dužnosti i priznanja

Bio je član Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika,^[2] član Komisije Predsjedništva SR Hrvatske za pomilovanja^[3] i član Predsjedništva SR Hrvatske.^[4] Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti,^[5] dobitnik je i godišnje Državne nagrade za znanost, koju je primio za istaknuto znanstveno djelo »Hrvatska moderna povijest« (Zagreb, 1999),^[6] bio je i članom Državnoga povjerenstva za povijesne i ratne žrtve.^[7]

2009. godine odlikovan je Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.^[8]

Nepotpun popis djela

"Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" 1 1978., 2 1979., 3 1985.
"Teorija i praksa delegatskog sistema" 1979.
"Jugoslavija poslije Tita" 1985.
"Hrvatska između rata i samostalnosti" 1991.
"Hrvatska moderna povijest" 1999.
"Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" 1999.
"Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske" 2001.
"Povijest izbliza" 2006.

Vanjska poveznica

Akademik Dušan Bilandžić

Izvori

↑ Maletić, Franjo (gl. ur.), Tko je tko u Hrvatskoj, Golden marketing, Zagreb, 1993., str. 57., ISBN 953-6168-00-6
↑ Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika, Klasa: 080-02/91-01/09 od 16. siječnja 1991., objavljeno u »Narodne novine« br. 3/91. od 29. siječnja 1991. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28
↑ Odluka o imenovanju predsjednika i članova Komisije Predsjedništva SR Hrvatske za pomilovanja, Klasa: 020-03/90-03/01, Urbroj: 71-90-1 od 20. lipnja 1990., objavljena u »Narodne novine« br. 29/90. od 20. srpnja 1990. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28
↑ Odluka o izboru članova Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, Broj: 080-02/90-03/11 od 30. svibnja 1990., objavljena u »Narodne novine« br. 25/90. od 1. lipnja 1990. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28
↑ Odluka kojom se odlikuju Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Klasa: 060-03/07-13/05, Urbroj: 71-05-04/2-07-1 od 30. svibnja 2007., objavljena u »Narodne novine« br. 68/07. od 2. srpnja 2007. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28
↑ Odluka o dodjeli državnih nagrada za znanost, Klasa: 061-03/01-2/13, Urbroj: 533-02-01-1 od 30. svibnja 2001., objavljena u »Narodne novine« br. 52/01. od 8. lipnja 2001. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28
↑ Odluka o osnivanju Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve, Broj: 01-98-952/1 od 23. travnja 1998., objavljena u »Narodne novine« br. 65/98. od 4. svibnja 1998. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28
↑ [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_122_3007.html Narodne novine br.122/12. listopada 2009.

[1] Maletić, Franjo (gl. ur.), Tko je tko u Hrvatskoj, Golden marketing, Zagreb, 1993., str. 57., ISBN 953-6168-00-6

[2] Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika, Klasa: 080-02/91-01/09 od 16. siječnja 1991., objavljeno u »Narodne novine« br. 3/91. od 29. siječnja 1991. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28

[3] Odluka o imenovanju predsjednika i članova Komisije Predsjedništva SR Hrvatske za pomilovanja, Klasa: 020-03/90-03/01, Urbroj: 71-90-1 od 20. lipnja 1990., objavljena u »Narodne novine« br. 29/90. od 20. srpnja 1990. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28

[4] Odluka o izboru članova Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, Broj: 080-02/90-03/11 od 30. svibnja 1990., objavljena u »Narodne novine« br. 25/90. od 1. lipnja 1990. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28

[5] Odluka kojom se odlikuju Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Klasa: 060-03/07-13/05, Urbroj: 71-05-04/2-07-1 od 30. svibnja 2007., objavljena u »Narodne novine« br. 68/07. od 2. srpnja 2007. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28

[6] Odluka o dodjeli državnih nagrada za znanost, Klasa: 061-03/01-2/13, Urbroj: 533-02-01-1 od 30. svibnja 2001., objavljena u »Narodne novine« br. 52/01. od 8. lipnja 2001. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28

[7] Odluka o osnivanju Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve, Broj: 01-98-952/1 od 23. travnja 1998., objavljena u »Narodne novine« br. 65/98. od 4. svibnja 1998. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28

[8] [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_122_3007.html Narodne novine br.122/12. listopada 2009.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Dušan Bilandžić''' ([[Maljkovo]] kod [[Sinj]]a, [[20. srpnja]] [[1924.]] - [[Zagreb]], [[4. ožujka]] [[2015.]]   ),<ref>Maletić, Franjo <small>(gl. ur.)</small>, ''Tko je tko u Hrvatskoj'', Golden marketing, Zagreb, 1993., str. 57., ISBN 953-6168-00-6</ref> hrvatski [[povjesničar]], [[HAZU|akademik]] i [[političar]].
+'''Dušan Bilandžić''' ([[Maljkovo]] kod [[Sinj]]a, [[20. srpnja]] [[1924.]]<ref>Maletić, Franjo <small>(gl. ur.)</small>, ''Tko je tko u Hrvatskoj'', Golden marketing, Zagreb, 1993., str. 57., ISBN 953-6168-00-6</ref> - [[Zagreb]], [[4. ožujka]] [[2015.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[povjesničar]], [[HAZU|akademik]] i [[političar]].
 == Životopis ==
+Dušan Bilandžić rodio se u Maljkovu kod Sinja, 1924. godine. Niže razrede [[Franjevci|franjevačke]] gimnazije završio je u Sinju, a više razrede u gimnaziji u [[Osijek]]u. Još prije rata stupio je u [[SKOJ]] (komunističku omladinu), a od 1942. godine sudjeluje u [[NOR|ratu]] kao borac i politički komesar u slavonskim [[Partizani|partizanskim]] postrojbama. Također, te je godine stupio u [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističku partiju Jugoslavije]] (KPJ). [[1955.]] godine završio je  [[Pravni fakultet Sveučilišta u Beogradu|Pravni fakultet u Beogradu]], a od [[1945.]] do [[1960.]] godine djelovao je kao predavač povijesti na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon izlaska iz [[JNA]], Bilandžić počinje [[novinar]]sku karijeru, no ubrzo je dobio posao u [[sindikat]]ima, pa 1965. godine biva izabran u Predsjedništvo sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Istodobno sa sindikalno-samoupravljačkim eksperimentima i praksom, Bilandžić se dalje školuje, te 1965. godine stječe doktorat znanosti na [[Zagrebačko sveučilište|Zagrebačkom sveučilištu]] iz područja [[Ekonomija|ekonomije]]. Godine 1967., nakon [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]], postaje ravnateljom "Instituta za historiju radničkoga pokreta" u [[Zagreb]]u. U sljedećim godinama obnašao je više političkih dužnosti, a bio je i jednim od ključnih ljudi koji su sudjelovali u izradbi posljednjeg [[Ustav druge Jugoslavije|jugoslavenskoga ustava]] iz 1974. godine. Na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti]] postaje predavač i dekan koncem [[1970-ih]] i početkom [[1980-ih]] godina. Za člana suradnika [[JAZU]]/[[HAZU]] izabran je 1980. godine, a za redovitoga člana 1991. godine.
-Niže razrede [[Franjevci|franjevačke]] gimnazije završio u Sinju, a više razrede u gimnaziji u [[Osijek]]u. Još prije rata stupio je u [[SKOJ]] (komunističku omladinu), a od 1942. godine sudjeluje u [[NOR|ratu]] kao borac i politički komesar u slavonskim [[Partizani|partizanskim]] postrojbama. Također, te je godine stupio u [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističku partiju Jugoslavije]] (KPJ). [[1955]]. g. je završio [[Pravni fakultet Sveučilišta u Beogradu|Pravni fakultet u Beogradu]], a od [[1945]]. g. do [[1960]]. g. djelovao je kao predavač povijesti na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon izlaska iz [[JNA]], Bilandžić počinje [[novinar]]sku karijeru, no ubrzo je dobio posao u [[sindikat]]ima, pa 1965. godine biva izabran u Predsjedništvo sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Istodobno sa sindikalno-samoupravljačkim eksperimentima i praksom, Bilandžić se dalje školuje, te 1965. g. stječe doktorat znanosti na [[Zagrebačko sveučilište|Zagrebačkom sveučilištu]] iz područja [[Ekonomija|ekonomije]]. Godine 1967., nakon [[Franjo Tuđman|Tuđmanovog]] političkoga kraha, postaje direktorom "Instituta za historiju radničkoga pokreta" u [[Zagreb]]u. U sljedećim godinama obnašao je više političkih funkcija, a bio je i jednim od ključnih ljudi koji su sudjelovali u izradbi posljednjeg [[Ustav druge Jugoslavije|jugoslavenskoga ustava]] iz 1974. godine. Na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti]] postaje predavač i dekan koncem [[1970-ih]] i početkom [[1980-ih]] godina. Za člana suradnika [[JAZU]]/[[HAZU]] izabran je 1980. godine, a za redovitoga člana 1991. g.
 == Stručni rad ==
+{{izvor}}
+Dušan Bilandžić je možda najbolji [[Hrvatska|hrvatski]] znalac i sintetski povjesnik razdoblja poslijeratne Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Već od početka osamdesetih našao se na udaru unitarističko-centralističkih snaga zbog svoga protivljenja politici [[jugounitarizam|unitarnoga jugoslavenstva]] koja se zahuktala poslije smrti [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. Budući je javno osporavao valjanost kategorije "[[Jugoslaveni|Jugoslaven]]" kao nacionalne odrednice u popisu stanovništva 1981. godine, Bilandžić je sredinom 1980-ih doslovno razapet od beogradskih medija kao skriveni separatist i "[[ustaša]]", u najmanju ruku neobična kvalifikacija za jednoga komunističkoga sindikalca.
+Kako se približavalo doba raspada SFRJ, Bilandžić se neuspješno reaktivirao na listi [[SDP]]-a, i brzo propao na prvim višestranačkim izborima. No, stare su veze i prijateljstva proradili, pa ga je predsjednik [[Franjo Tuđman|Tuđman]] angažirao kao predstavnika u Beogradu u razdoblju nakon 1991. godine. U zadnjih više od 40 godina Bilandžić je zadržao čudan odnos simultanoga prijateljstva i netrpeljivosti s predsjednikom Tuđmanom. Predsjednik Tuđman je opet zaposlio Bilandžića. Dušan Bilandžić je bio čest gost novinskih kolumni i televizijskih emisija.
-Dušan Bilandžić je možda najbolji [[Hrvatska|hrvatski]] znalac i sintetski povjesnik razdoblja poslijeratne Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Već od početka osamdesetih našao se na udaru unitarističko-centralističkih snaga zbog svoga protivljenja politici [[jugounitarizam|unitarnoga jugoslavenstva]] koja se zahuktala poslije [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti. Budući da je javno osporavao validnost kategorije [[Jugoslaveni|Jugoslaven]]" kao nacionalne odrednice u popisu stanovništva 1981. g., Bilandžić je sredinom 80ih doslovno razapet od beogradskih medija kao skriveni separatist i "[[ustaša]]", u najmanju ruku neobična kvalifikacija za jednoga komunističkoga sindikalca.
-Kako se približavalo doba raspada SFRJ, Bilandžić se neuspješno reaktivirao na listi [[SDP]]-a, i brzo propao na prvim višestranačkim izborima. No, stare su veze i prijateljstva proradili, pa ga je predsjednik [[Franjo Tuđman|Tuđman]] angažirao kao predstavnika u Beogradu u razdoblju poslije 1991. godine. U zadnjih preko 40 godina Bilandžić je zadržao čudan odnos simultanoga prijateljstva i netrpeljivosti s predsjednikom Tuđmanom. Predsjednik Tuđman je opet zaposlio Bilandžića. Dušan Bilandžić je čest gost novinskih kolumni i televizijskih emisija.
-Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa ostaje komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i [[Hrvati|Hrvata]] u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza lakših feljtona u novinama, autorova glavna djela ostaju "Historija SFRJ", 1978. g. i "Hrvatska moderna povijest", 1999. g. Dok je prvo djelo, unatoč mnoštvu vrijednih dijelova, ipak zastarjelo zbog neslobode u ozračju u kojem je pisano i objavljeno (SFRJ), Bilandžić je u ''Hrvatskoj modernoj povijesti'' inkorporirao obilje materijala iz prijašnjega djela, no u drugačijoj vizuri i slobodnom diskursu.
+Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa ostaje komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i [[Hrvati|Hrvata]] u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza lakših feljtona u novinama, autorova glavna djela ostaju "Historija SFRJ" (1978.) i "Hrvatska moderna povijest" (1999.). Dok je prvo djelo, unatoč mnoštvu vrijednih dijelova, ipak zastarjelo zbog neslobode u ozračju u kojem je pisano i objavljeno (SFRJ), Bilandžić je u ''Hrvatskoj modernoj povijesti'' inkorporirao obilje materijala iz prijašnjega djela, no u drugačijem pogledu i slobodnom načinu i stilu izlaganja.
 == Javne dužnosti i priznanja ==
 Bio je član Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika,<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1991_01_3_82.html Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika], Klasa: 080-02/91-01/09 od 16. siječnja 1991., objavljeno u »Narodne novine« br. 3/91. od 29. siječnja 1991. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28</ref> član Komisije Predsjedništva SR Hrvatske za pomilovanja<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_07_29_585.html Odluka o imenovanju predsjednika i članova Komisije Predsjedništva SR Hrvatske za pomilovanja], Klasa: 020-03/90-03/01, Urbroj: 71-90-1 od 20. lipnja 1990., objavljena u »Narodne novine« br. 29/90. od 20. srpnja 1990. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28</ref> i član [[Predsjedništvo SR Hrvatske|Predsjedništva SR Hrvatske]].<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_06_25_478.html Odluka o izboru članova Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske], Broj: 080-02/90-03/11 od 30. svibnja 1990., objavljena u »Narodne novine« br. 25/90. od 1. lipnja 1990. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28</ref> Odlikovan je [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti,<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_07_68_2077.html Odluka kojom se odlikuju Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića], Klasa: 060-03/07-13/05, Urbroj: 71-05-04/2-07-1 od 30. svibnja 2007., objavljena u »Narodne novine« br. 68/07. od 2. srpnja 2007. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28</ref> dobitnik je i godišnje Državne nagrade za znanost, koju je primio za istaknuto znanstveno djelo »Hrvatska moderna povijest« (Zagreb, 1999),<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_06_52_835.html Odluka o dodjeli državnih nagrada za znanost], Klasa: 061-03/01-2/13, Urbroj: 533-02-01-1 od 30. svibnja 2001., objavljena u »Narodne novine« br. 52/01. od 8. lipnja 2001. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28</ref> bio je i članom Državnoga povjerenstva za povijesne i ratne žrtve.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_05_65_785.html Odluka o osnivanju Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve], Broj: 01-98-952/1 od 23. travnja 1998., objavljena u »Narodne novine« br. 65/98. od 4. svibnja 1998. godine, zadnji put pregledano 2009-09-28</ref>
-. odlikovan je [[Red hrvatskog pletera|Redom hrvatskog pletera]]  za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_122_3007.html Narodne novine br.122/12. listopada 2009.</ref>
+. godine odlikovan je [[Red hrvatskog pletera|Redom hrvatskog pletera]] za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_122_3007.html Narodne novine br.122/12. listopada 2009.</ref>
 == Nepotpun popis djela ==