Stefan Nemanja: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
prvo je bio katolik |
||
| Redak 51: | Redak 51: | ||
| potpis = Potpisi_Stefana_i_Miroslava.gif |
| potpis = Potpisi_Stefana_i_Miroslava.gif |
||
| zanimanje = |
| zanimanje = |
||
| vjera = [[ |
| vjera = [[katoličanstvo]], pa [[pravoslavlje]] |
||
}} |
}} |
||
| Redak 57: | Redak 57: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Stefan Nemanja rođen je [[1113.]] godine u Ribnici ([[Podgorica]]), današnja [[Crna Gora]]. Kao [[župan]] upravljao je oblastima oko Toplice, donje doline [[Ibar|Ibra]], Rasine, Reke i Dubočice. Bio vjenčan s [[Ana Anastazija|Anom, crkvenoga imena sveta Anastasija]]. Prihvatio je [[vazal]]ski odnos prema [[Bizant]]u, s kojim je često ratovao do smrti cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]] [[1180.]] godine, kada ga je napao najprije s [[Ugarska|Mađarima]], a potom i sam, i uspio proširiti državu priključivši [[Raška|Raškoj]] [[Duklja|dukljansku državu]], [[Trebinje]], [[Hum (država)|Hum]] i Hvosno (današnja Metohija). Poslije neuspješnog pokušaja sklopanja saveza s [[Njemačka|njemačkim]] carom [[Fridrik I. Barbarossa|Friedrichom Barbarossom]] u borbi protu Bizanta, morao je vratiti osvojene teritorije preko Morave Bizantu, ali je zadržao samostalnost Raške. [[1185.]] godine razorio je gradove Danj, Sard, Skadar, Svač i Ulcinj, a osvajanje gradova u Duklji (Zeti) završio je [[1186.]] godine.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57945 Stefan Nemanja], enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2017.</ref> Grad [[Bar (grad)|Bar]] pao je kasnije (oko [[1189.]] godine) i izgleda sačuvao svoju autonomiju.<ref name="he"/> Grad [[Kotor]] je pošteđen razaranja, a veliki župan je u njega prenio i jednu od svojih rezidencija ("dvor").<ref name="he"/> |
Stefan Nemanja rođen je [[1113.]] godine u Ribnici ([[Podgorica]]), današnja [[Crna Gora]]. Kao [[župan]] upravljao je oblastima oko Toplice, donje doline [[Ibar|Ibra]], Rasine, Reke i Dubočice. U doba njegova rođenja Duklja je bila katolička i kršten je po katoličkom obredu.<ref>[https://www.telegraf.rs/vesti/1336304-da-li-znate-da-je-stefan-nemanja-bio-katolik-evo-i-zasto-foto telegraf.rs], “DA LI ZNATE DA JE STEFAN NEMANJA BIO KATOLIK? Evo i zašto! (FOTO)”, objavljeno 3. prosinca 2014., pristupljeno 18. travnja 2020.</ref><ref>[https://arhiva.nedeljnik.rs/nedeljnik/portalnews/godisnjica-smrti-rodonacelnika-nemanjica-kako-bi-izgledala-srbija-da-je-stefan-nemanja-postao-katolik arhiva.nedeljnik.rs], “Godišnjica smrti rodonačelnika Nemanjića: Kako bi izgledala Srbija da je Stefan Nemanja (p)ostao katolik”, objavljeno 13. veljače 2017., pristupljeno 18. travnja 2020.</ref><ref>[https://www.espreso.rs/vesti/drustvo/175335/ovaj-srpski-vladar-je-bio-katolik-po-rodjenju-a-srbi-ga-obozavaju www.espreso.rs], “OVAJ SRPSKI VLADAR JE BIO KATOLIK PO ROĐENJU: A Srbi ga OBOŽAVAJU!”, objavljeno 22. kolovoza 2017., pristupljeno 18. travnja 2020.</ref><ref>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/rtspredstavlja/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%9A%D0%B8%D1%9B%D0%B8/story/2666/radjanje-kraljevine/3112393/kruna-pod-teretom-vere.html www.rtrs.rs], “Kruna pod teretom vere”, objavljeno 20. travnja 2018., pristupljeno 18. travnja 2020.</ref> Bio vjenčan s [[Ana Anastazija|Anom, crkvenoga imena sveta Anastasija]]. Prihvatio je [[vazal]]ski odnos prema [[Bizant]]u, s kojim je često ratovao do smrti cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]] [[1180.]] godine, kada ga je napao najprije s [[Ugarska|Mađarima]], a potom i sam, i uspio proširiti državu priključivši [[Raška|Raškoj]] [[Duklja|dukljansku državu]], [[Trebinje]], [[Hum (država)|Hum]] i Hvosno (današnja Metohija). Poslije neuspješnog pokušaja sklopanja saveza s [[Njemačka|njemačkim]] carom [[Fridrik I. Barbarossa|Friedrichom Barbarossom]] u borbi protu Bizanta, morao je vratiti osvojene teritorije preko Morave Bizantu, ali je zadržao samostalnost Raške. [[1185.]] godine razorio je gradove Danj, Sard, Skadar, Svač i Ulcinj, a osvajanje gradova u Duklji (Zeti) završio je [[1186.]] godine.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57945 Stefan Nemanja], enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2017.</ref> Grad [[Bar (grad)|Bar]] pao je kasnije (oko [[1189.]] godine) i izgleda sačuvao svoju autonomiju.<ref name="he"/> Grad [[Kotor]] je pošteđen razaranja, a veliki župan je u njega prenio i jednu od svojih rezidencija ("dvor").<ref name="he"/> |
||
Ratovao je i s [[Dubrovnik]]om, ali pošto nije uspio osvojiti ga, sklopio je mir [[1186.]] godine (sačuvan je primjerak toga ugovora na [[Latinski jezik|latinskome jeziku]], s potpisom Stefana Nemanje)<ref name="he"/> i dopustio Dubrovčanima slobodno trgovanje po Raškoj te korištenje pašnjaka i šuma. Imao je značajan oslonac u crkvi, što mu je pomoglo u učvrsćivanju vlasti te razvijanju [[Feudalizam|feudalizma]], dajući joj za uzvrat određene povlastice, velike zemljišne posjede, zidajući manastire i crkvene hramove (Studenica, Đurđevi Stupovi, Bogorodičin manastir, Sveti Nikola kraj Kuršumlije).<ref name="he"/> Oštro se suprotstavio širenju [[Bogumili|bogumilskog]] pokreta na srpskim teritorijima. Bogumile je progonio.<ref name="he"/> Nakon što se je Bizant oslobodio pritiska križara, bizantska se vojska sukobila s Nemanjom i potukla ga na rijeci Moravi [[1190.]] godine.<ref name="he"/> |
Ratovao je i s [[Dubrovnik]]om, ali pošto nije uspio osvojiti ga, sklopio je mir [[1186.]] godine (sačuvan je primjerak toga ugovora na [[Latinski jezik|latinskome jeziku]], s potpisom Stefana Nemanje)<ref name="he"/> i dopustio Dubrovčanima slobodno trgovanje po Raškoj te korištenje pašnjaka i šuma. Imao je značajan oslonac u crkvi, što mu je pomoglo u učvrsćivanju vlasti te razvijanju [[Feudalizam|feudalizma]], dajući joj za uzvrat određene povlastice, velike zemljišne posjede, zidajući manastire i crkvene hramove (Studenica, Đurđevi Stupovi, Bogorodičin manastir, Sveti Nikola kraj Kuršumlije).<ref name="he"/> Oštro se suprotstavio širenju [[Bogumili|bogumilskog]] pokreta na srpskim teritorijima. Bogumile je progonio.<ref name="he"/> Nakon što se je Bizant oslobodio pritiska križara, bizantska se vojska sukobila s Nemanjom i potukla ga na rijeci Moravi [[1190.]] godine.<ref name="he"/> |
||
Inačica od 18. travnja 2020. u 11:52
| Stefan Nemanja | |
|---|---|
| |
| Stefan Nemanja | |
| veliki župan raški | |
| Vladavina | 1168. - 1196. |
| Prethodnik | Tihomir Zavidović |
| Nasljednik | Stefan Prvovjenčani |
| Supruga | Ana Anastazija |
| Djeca | Vukan Nemanjić, Stefan Prvovjenčani, Sveti Sava, Jefimija, Elena |
| Dinastija | Nemanjići |
| Otac | Zavida |
| Rođenje | 1113., Ribnica (Podgorica), današnja Crna Gora |
| Smrt | 13. veljače 1199., Hilandar, današnja Grčka |
| Pokop | manastir Studenica |
| Potpis | 
|
| Vjera | katoličanstvo, pa pravoslavlje |
Stefan Nemanja (crkvenoslavenski: Стѣфань, srpski: Стефан Немања), crkveno ime sveti Simeon, Ribnica (Podgorica), današnja Crna Gora, 1113. - Hilandar, današnja Grčka, 13. veljače 1199.), bio je veliki župan raški 1168.-1196., rodonačelnik srpske kraljevske loze Nemanjića.
Životopis
Stefan Nemanja rođen je 1113. godine u Ribnici (Podgorica), današnja Crna Gora. Kao župan upravljao je oblastima oko Toplice, donje doline Ibra, Rasine, Reke i Dubočice. U doba njegova rođenja Duklja je bila katolička i kršten je po katoličkom obredu.[1][2][3][4] Bio vjenčan s Anom, crkvenoga imena sveta Anastasija. Prihvatio je vazalski odnos prema Bizantu, s kojim je često ratovao do smrti cara Manuela Komnena 1180. godine, kada ga je napao najprije s Mađarima, a potom i sam, i uspio proširiti državu priključivši Raškoj dukljansku državu, Trebinje, Hum i Hvosno (današnja Metohija). Poslije neuspješnog pokušaja sklopanja saveza s njemačkim carom Friedrichom Barbarossom u borbi protu Bizanta, morao je vratiti osvojene teritorije preko Morave Bizantu, ali je zadržao samostalnost Raške. 1185. godine razorio je gradove Danj, Sard, Skadar, Svač i Ulcinj, a osvajanje gradova u Duklji (Zeti) završio je 1186. godine.[5] Grad Bar pao je kasnije (oko 1189. godine) i izgleda sačuvao svoju autonomiju.[5] Grad Kotor je pošteđen razaranja, a veliki župan je u njega prenio i jednu od svojih rezidencija ("dvor").[5]
Ratovao je i s Dubrovnikom, ali pošto nije uspio osvojiti ga, sklopio je mir 1186. godine (sačuvan je primjerak toga ugovora na latinskome jeziku, s potpisom Stefana Nemanje)[5] i dopustio Dubrovčanima slobodno trgovanje po Raškoj te korištenje pašnjaka i šuma. Imao je značajan oslonac u crkvi, što mu je pomoglo u učvrsćivanju vlasti te razvijanju feudalizma, dajući joj za uzvrat određene povlastice, velike zemljišne posjede, zidajući manastire i crkvene hramove (Studenica, Đurđevi Stupovi, Bogorodičin manastir, Sveti Nikola kraj Kuršumlije).[5] Oštro se suprotstavio širenju bogumilskog pokreta na srpskim teritorijima. Bogumile je progonio.[5] Nakon što se je Bizant oslobodio pritiska križara, bizantska se vojska sukobila s Nemanjom i potukla ga na rijeci Moravi 1190. godine.[5]
Godine 1196. odrekao se prijestolja u korist srednjega sina Stefana Prvovjenčanog, zamonašio se u Studenici i uzeo ime Simeon, a potom otišao na Svetu Goru, gdje je s najmlađim sinom, svetim Savom, podigao manastir Hilandar načinivši od njega značajno srednjovijekovno književno i duhovno središte. U njegove se zadužbine u Srbiji ubrajaju Bogorodičin manastir i Sveti Nikola kod Kuršumlije, Đurđevi stupovi i Studenica. Umro je u Hilandaru te proglašen za sveca a njegove moći se nalaze u manastiru Studenica.
Galerija
-
portret Stefana Nemanje, freska u Bogorodičinom manastiru, 1568. -
sv. Simeon, freska u crkvi Bogorodica Ljeviška u Prizrenu -
sv, Simeon sa svojim sinom Savom -
Stefan Nemanja Povelja -
pečat Stefana Nemanje -
manastir Sveti Nikola kod Kuršumlije
Vidi još
Izvori
- ↑ telegraf.rs, “DA LI ZNATE DA JE STEFAN NEMANJA BIO KATOLIK? Evo i zašto! (FOTO)”, objavljeno 3. prosinca 2014., pristupljeno 18. travnja 2020.
- ↑ arhiva.nedeljnik.rs, “Godišnjica smrti rodonačelnika Nemanjića: Kako bi izgledala Srbija da je Stefan Nemanja (p)ostao katolik”, objavljeno 13. veljače 2017., pristupljeno 18. travnja 2020.
- ↑ www.espreso.rs, “OVAJ SRPSKI VLADAR JE BIO KATOLIK PO ROĐENJU: A Srbi ga OBOŽAVAJU!”, objavljeno 22. kolovoza 2017., pristupljeno 18. travnja 2020.
- ↑ www.rtrs.rs, “Kruna pod teretom vere”, objavljeno 20. travnja 2018., pristupljeno 18. travnja 2020.
- ↑ a b c d e f g Stefan Nemanja, enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2017.