Koine: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Kubura premjestio je stranicu Koine grčki na Koine |
hr |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Koine''', poznatiji kao [[Aleksandrija|aleksandrijski]] dijalekt, bio je [[Kasna antika|kasnoantički]] [[dijalekt]] [[Starogrčki jezik|starogrčkoga jezika]]. Naziv Koine izveden je od grčkog ἡ κοινὴ διάλεκτος [''he koinè diálektos] -'' u prijevodu ''zajednički dijalekt.'' |
'''Koine''', poznatiji kao [[Aleksandrija|aleksandrijski]] dijalekt, bio je [[Kasna antika|kasnoantički]] [[dijalekt]] [[Starogrčki jezik|starogrčkoga jezika]]. Naziv Koine izveden je od grčkog ἡ κοινὴ διάλεκτος [''he koinè diálektos] -'' u prijevodu ''zajednički dijalekt.'' |
||
Korišten je u govoru i pismu za |
Korišten je u govoru i pismu za vrijeme epoha [[Helenizam|helenizma]], [[Rimsko Carstvo|rimskoga carstva]] te ranog razdoblja [[Bizant|bizantskog]] carstva; koine grčki je također onaj koji je korišten kao [[Biblija|biblijski]] jezik - njime je pisan [[Novi zavjet]], [[Septuaginta]] (grčki prijevod Staroga zavjeta) te mnogi [[Rano kršćanstvo|ranokršćanski zapisi]], sve do [[Srednji vijek|srednjega vijeka]] kada je evolvuirao u [[srednjevjekovni grčki jezik]], a kasnije je iz istoga nastao moderni [[grčki jezik]]. |
||
Svojedobno je grčki koine bio de ''facto'' ''[[lingua franca]]'', a danas se koristi u liturgijskim slavljima [[Grčka pravoslavna Crkva|grčke pravoslavne crkve]]. |
Svojedobno je grčki koine bio de ''facto'' ''[[lingua franca]]'', a danas se koristi u liturgijskim slavljima [[Grčka pravoslavna Crkva|grčke pravoslavne crkve]]. |
||
Inačica od 25. kolovoza 2020. u 16:07
Koine, poznatiji kao aleksandrijski dijalekt, bio je kasnoantički dijalekt starogrčkoga jezika. Naziv Koine izveden je od grčkog ἡ κοινὴ διάλεκτος [he koinè diálektos] - u prijevodu zajednički dijalekt.
Korišten je u govoru i pismu za vrijeme epoha helenizma, rimskoga carstva te ranog razdoblja bizantskog carstva; koine grčki je također onaj koji je korišten kao biblijski jezik - njime je pisan Novi zavjet, Septuaginta (grčki prijevod Staroga zavjeta) te mnogi ranokršćanski zapisi, sve do srednjega vijeka kada je evolvuirao u srednjevjekovni grčki jezik, a kasnije je iz istoga nastao moderni grčki jezik.
Svojedobno je grčki koine bio de facto lingua franca, a danas se koristi u liturgijskim slavljima grčke pravoslavne crkve.