Aleksandar Vučić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 33: Redak 33:


Trenutačno je predsjednik [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]], a prije toga je bio zamjenikom predsjednika Srpske napredne stranke, a još prije, dugogodišnji (1995. - 2009.) glavni tajnik [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]], glavnog suvremenog uporišta [[Velikosrpska ideologija|velikosrpske ideologije]] i [[Načertanije|Načertanija]].
Trenutačno je predsjednik [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]], a prije toga je bio zamjenikom predsjednika Srpske napredne stranke, a još prije, dugogodišnji (1995. - 2009.) glavni tajnik [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]], glavnog suvremenog uporišta [[Velikosrpska ideologija|velikosrpske ideologije]] i [[Načertanije|Načertanija]].

VUČIČU JA IMAM DRPESIJU.

VOLIM TE NAJVIŠE NA SVJETUUU


== Podrijetlo ==
== Podrijetlo ==

Inačica od 30. srpnja 2021. u 15:27

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić

7. Predsjednik Republike Srbije
trenutačno
u službi od
31. svibnja 2017.
Prethodnik Tomislav Nikolić
11. Predsjednik Vlade Republike Srbije
trajanje službe
27. travnja 2014. – 30. svibnja 2017.
Prethodnik  Ivica Dačić
Nasljednik Ana Brnabić
2. Predsjednik SNS-a
trenutačno
u službi od
29. rujna 2012.
Prethodnik  Tomislav Nikolić
Rođenje 5. ožujka 1970., Beograd

Aleksandar Vučić (Beograd, 5. ožujka 1970.) je srbijanski pravnik i političar, 7. predsjednik Republike Srbije.

Trenutačno je predsjednik Srpske napredne stranke, a prije toga je bio zamjenikom predsjednika Srpske napredne stranke, a još prije, dugogodišnji (1995. - 2009.) glavni tajnik Srpske radikalne stranke, glavnog suvremenog uporišta velikosrpske ideologije i Načertanija.

VUČIČU JA IMAM DRPESIJU.

VOLIM TE NAJVIŠE NA SVJETUUU

Podrijetlo

Vučićeva se obitelj nakon Travanjskog rata preobratila na katoličanstvo, što je potvrđeno dokumentom koji je potpisao fra Mijo Filipović, svećenik iz Bugojna gdje je obitelj živjela. Prema tom dokumentu, o kojem je Ljubiša Petković pisao u knjizi "Haške muke", dana 19. rujna 1941. obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su na katoličku vjeru. Dokument je potpisao Vučićev djed Anđelko, glava obitelji. Njegova supruga ubrzo se nakon toga reselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Tom spoznajom srušen je mit o 24 Vučićeva pretka ubijena u Jasenovcu. ↓1

Životopis

Vučić je osnovnu i srednju školu završio u Zemunu, a zatim Pravni fakultet u Beogradu. Postao je član Srpske radikalne stranke 1993. godine, kada je izabran za zastupnika u srbijanskom parlamentu. 1995. godine postao je generalni tajnik SRS. Iste godine u ožujku posjetio je tada okupiranu Glinu gdje je tadašnju hrvatsku vlast nazvao ustaškom i zločinačkim režimom Franje Tuđmana.[1][2]

Predsjednik Aleksandar Vučić i američki državni tajnik Michael Richard Pompeo, 2020.

Vučić je za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini radio od 1992. do 1993. kao novinar za propagandistički televizijski kanal "Channel S" bosanskih Srba u Palama.[3]

U ožujku 1998. godine izabran je za ministra informiranja u novoj srbijanskoj vladi. Pod njegovim mandatom novinari koji su bili protivnici Miloševićevog režima kažnjavani su visokim novčanim kaznama i zabranama.

Na izborima za gradonačelnika Beograda, listopada 2004. godine, Vučić je u drugom krugu izgubio od kandidata Demokratske stranke Nenada Bogdanovića.

15. rujna 2008. godine, nakon sukoba Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, Vučić podnosi ostavku na sve dužnosti u stranci i neko vrijeme je bio odsutan s političke scene. Početkom listopada iste godine, stao je na stranu Tomislava Nikolića. 21. listopada 2008., na osnivačkom kongresu SNS, izabran je za zamjenika predsjednika stranke.

U svibnju 2012. godine, Srpska napredna stranka formirala je novu srbijansku Vladu sa Socijalističkom partijom Srbije i Ujedinjenim Regionima Srbije, i Vučić je 27. srpnja izabran za prvog potpredsjednika Vlade i ministra obrane.

Predsjednik Aleksandar Vučić i Predsjednik Izraela Reuven Rivlin, Beograd, 2018.

Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 16. ožujka 2014. nova Vlada je formirana 27. travnja 2014.[4] od strane koalicije SNS, SPS-PUPS-JS i SVM te je Aleksandar Vučić osvojivši najveći broj glasova na izborima postao novi predsjednik Vlade Republike Srbije.[5]

Citati

"Da vidite kako su to divni helikopteri...Vas Hrvate ću prve provozati" - Vučić hrvatskim novinarima komentira kupovinu jurišnih helikoptera Mi-35 za Vojsku Srbije na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2019.[6]

"Nema teže uvrede nego kad netko kaže da smo 'šaka jada'." - Vučić komentira izjave hrvatskog premijera Zorana Milanovića.[7]

Politički profil

Kako u stranim također i u domaćim medijima često su Vučića uspoređivali s drugim snažnim liderima u europskoj politici poput mađarskog premijera Viktora Orbana te ga optuživali da je autokrata. Mnogi vjeruju da je uspješno preuzeo središte srbijanske politike i tako onemogućio dolazak na vlast kako lijevih tako i radikalno desnih stranaka poput Srpske radikalne stranke ili bliskog SPCu pokreta Dveri. Izgradio je reputaciju tehnokratske učinkovitosti, ideološke fleksibilnosti i političkog pragmatizma, zadržavajući pritom izbornu potporu desnog centra i velikosrpske nacionalističke desnice. Dužnosnici EU-a i mnogi čelnici država članica hvalili su ga kao pouzdanog partnera u regiji.[8] [9]

Kontroverze

Vučić jasno poručuje da "ako mislite u Srbiji ili među Srbima propagirati Alojzija Stepinca kao sveca, ta propaganda neće proći."[10] U svojstvu premijera Republike Srbije, 2016. godine za blaženog Alojzija Stepinca iznosi ocjenu da je riječ o jednom "od ključnih ideologa najgore nacističke vlasti na evropskom tlu"[11] - tj. ustvrdio je da Katolička crkva štuje kao blaženika osobu koja je (prema Vučićevoj prosudbi) nacistički ideolog.

Nakon što je životno i politički stasao u najužem krugu uz Vojislava Šešelja, kao središnje figure suvremenog velikosrpstva, u doba kada je Aleksandar Vučić kao tajnik upravljao poslovanjem Srpske radikalne stranke, objavljene su u izdanju te stranke Šešeljeve knjige Ideologija srpskog nacionalizma i (2002. godine, 1024 stranice) i Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije (2007. godine, 1032 stranice), dakle djela koja predstavljaju glavne tekstove suvremene velikosrpske ideje. Aleksandar Vučić je bio godinama član izdavačkog savjeta časopisa Velika Srbija.[12]

A. Vučić povodom obljetnica Operacije Oluja godinama u Srbiji predvodi državne komemoracije na najvišoj razini, u kojima se ta oslobodilačka akcija hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga proglašava zločinom; te se redovno "uzgred" pokaže pretenzije za pripojenjem dijela Bosne i Hercegovine Republici Srbiji.[13]

Za vrijeme dok je Vučić bio ministar informiranja, te nakon što je zaprijetio uglednom oporbenom novinaru Slavku Ćuruviji, taj je novinar 1999. godine i ubijen od strane ubojica vezanih uz vrh srbijanske državne službe sigurnosti.[14] [15]

Istraga koja je ubojice utvrdila tek nakon 15 godina, nije povezala ubojstvo s Aleksandrom Vučićem.

Državne funkcije

  • ministar informiranja Srbije (ožujak 1998. - listopad 2000.)
  • ministar obrane Srbije (srpanj 2012. - rujan 2013.)
  • prvi potpredsjednik Vlade (rujan 2013. - travanj 2014.)
  • Predsjednik Vlade Republike Srbije (travanj 2014. - svibanj 2017.)
  • Predsjednik Republike Srbije (31. svibnja 2017. – danas)

Bilješke

↑1  O tome govori Ljubiša Petković u knjizi "Haške muke" sljedeće:[16]

»Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvero djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Uz tri sina imao je i kćerku čije ime nisam uspio saznati. Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kafanske tuče u Banja Luci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom…«

Izvori

  1. ↑ Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.
  2. ↑ Iako postoje snimke, Vučić niječe upletenost u zločine
  3. ↑ Munzinger-Archiv GmbH, Ravensburg. Aleksandar Vučić - Munzinger Biographie journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Aleksandar Vučić, biografija Vlada Srbije
  5. ↑ Vijesti, Jutarnji list
  6. ↑ Vučić: Kad stignu helikopteri Mi-35, Hrvate ću prve da "provozam". Pristupljeno 15. studenoga 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ↑ Vučić: Nema teže uvrede od izjave da smo 'šaka jada'. N1. Pristupljeno 7. kolovoza 2020.
  8. ↑ http://rs.n1info.com/Vesti/a457973/comments/Srbija-izgubila-titulu-slobodne-zemlje.html
  9. ↑ https://www.dw.com/hr/vu%C4%8Di%C4%87-i-orban-mladi-lavovi-europskog-populizma/a-36482771
  10. ↑ Tomislav Krasnec, Vučić: Propaganda Stepinca kao sveca u Srbiji neće proći, 24 sata, 23. lipnja 2015.
  11. ↑ Vučić: Ukidanjem presude Stepincu, Hrvatska mnogo govori o sebi! (srpski). Telegraf.rs. 23. srpnja 2016. Pristupljeno 5. listopada 2019.
  12. ↑ Usp. npr. impressume uz brojeve Velike Srbije iz veljače 2002. ili prosinca 2007. godine
  13. ↑ "OLUJA" - ZLOČIN KOJI NE SMEMO ZABORAVITI! Vučić: Niko ne sme da nipodaštava naše žrtve! Srbija je danas JAKA, PONOSNA i čuva svoj NAROD, PISMO I REPUBLIKU SRPSKU! (srpski). Informer. 4. kolovoza 2019. Pristupljeno 5. listopada 2019.
  14. ↑ ЕКСКЛУЗИВНО НА МОНИТОРУ: „УБИЦА" СЛАВКА ЋУРУВИЈЕ ЈЕ „ПРОГОВОРИО". Pristupljeno 4. listopada 2019.
  15. ↑ Slavko Curuvija - Journalists Killed - Committee to Protect Journalists. Pristupljeno 11. rujna 2016.
  16. ↑ Croative News Staff. DOKUMENT KOJEG SE VUČIĆ SRAMI: Evo dokaza da su njegovi preci prešli na katoličanstvo croative.net, objavljeno 5. veljače 2018., pristupljeno 6. veljače 2018.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Aleksandar_Vučić&oldid=5946084"