Povelje dukljanskih vladara

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Povelje i isprave dukljanskih vladara su važni izvori za crnogorsku povijest, ne samo političku, već i za povijest crnogorske književnosti.

Dukljansko kraljevstvo je raški župan Nemanja konačno 1185. godine pokorio, porušivši, osim Kotora, sve druge dukljanske gradove, pa se vjeruje da je tada uništen najveći broj pisanih dukljanskih dokumenata. Samo manji dio je sačuvan, u originalu ili prijepisu, i sada se nalaze u dubrovačkim arhivima.

  • nedatirano, Povelja kralja Radoslava (Mihailovog brata), kojom osniva samostan na Balemu.
  • 1189. godine, Povelja dukljanske knjeginje Desislave, žene kneza Mihaila III., kada se ona izgubivši pred naletom Srba (Stefana Nemanje) vlast u Duklji, povukla i našavši se u Dubrovniku ustupila Dubrovačkoj opštini dva svoja broda.[4] Desislava je možda ujedno i posljednji vladar Duklje iz stare dinastije. Povelja je pisana u Dubrovniku, jer ju je pisao dubrovački pisar. U pratnji Desislave, prispjeloj u Dubrovnik, su bili arhiepiskop Barski Grgur, župan Černeh i Crenik, kaznac Grdomil i drugo dukljansko plemstvo.
  • 1193. godine, Povelja kojom Đuraš, sin Andrijin, vraća crkvi Sv. Martina u Šumetu otetu zemlju, a u kojoj se poziva na nekadašnju dukljansku knjeginju Desislavu, ženu kneza Mihaila.

Izvori[uredi VE | uredi]