Đuro, dukljanski kralj
| Đuro Ђорђе | |
|---|---|
| Dukljanski kralj | |
| Vladavina | 1113. – 1118., 1125. – 1131. |
| kralj | |
| Krunidba | 1113. |
| Nasljednik | Grubeša |
| Vladavina | 1118. - 1125. |
| Nasljednik | Gradihna |
| Vladavina | 1131. – 1142. |
| Dinastija | Vojislavljevići |
| Otac | Bodin |
| Majka | Jakvinta |
| Smrt | 1131. |
| Vjera | katolik |
Đuro[1][2] (na crnogor. ćiril. Ђорђе, Đorđe) iz crnogorske dinastije Vojislavljevića, sin dukljanskoga kralja Bodina, u dva je navrata bio dukljanski kralj, najprije od 1113. do 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine.
Uz potporu svoje majke Jakvinte se Đorđe žestoko obračunavao s probizantskom i srpskih (raškom) strujom u Dukljanskom kraljevstvu, a sve u nakani da povrati slavu velike Bodinove države.
Glavni mu je takmac u takvim nakanama bio Grubeša, koji je zbacio Đuru s prijestolja te vladao Dukljom od 1118. do 1125. godine.
Đorđe se sklonio u Rašku, sklopio savezništvo sa Srbima, napao Grubešu, te ga u jednom takvom boju kod Bara i ubio.
No, Bizant iskoristio je unutarnje borbe, pa je, uz pomoć Srba (koji su sada kao njihovi vazali nastupili protiv kralja Đure) poduzet vojni napad na Duklju u kojem je zauzeta prijestolnica Skadar, uhićen Đuru i odveden u Carigrad gdje je i umro.
O tom po kralja Đorđa kobnom sukobu Ljetopis popa Dukljanina donosi relativno opsežan prikaz u glave XLV (citat koji slijedi na crnogorskom):
»... u Drač je došao drugi vojskovođa, gospodin Aleksije Kontostefan. Međutim, kralj Đorđe sakupi vojsku, dođe i opsjedne Oblik, a Boroš se sa svojima junački branjaše. Kad je to čuo vojskovođa gospodin Aleksije, sakupi sa Gradinjom i njegovim bratom vojsku, pa svi krenu na kralja... I navale na njihov logor, pobiju i izranjave veoma veliki broj ljudi, i naćeraju ih u bijeg. Kralj se tada izvukao i pobjegao u Crmnicu... a s druge strane ćerahu ga Rašani... Zatim kralj, viđevši da ga progone sa svih strana, ne znajući što da radi, uđe u tvrđavu koja se zove Obolon... Međutim vojskovođa dođe u Skadar, i Gradinja mu poruči da što prije stigne kako bi zauzeli tvrđavu i uhvatili kralja. Kad je ovaj došao sa vojskom, opsjednuše tvrđavu. Tada su oni koji su smatrani prijateljima i veoma bliskim kralju, i koji su jeli njegov hljeb, podigli protiv njega pobunu, i jedni spolja, a drugi iznutra predadoše tvrđavu i kralja vojskovođi gospodinu Aleksiju; njega vojskovođa uhvati i povede ga sa sobom u Drač, a odatle okovanog i sa stražarima pošalje ga u Carigrad đe je umro u tamnici.«Nakon svgravanja Đorđa je Gradihna (Gradinja), brat 1125. ubijenog Grubeše, postavljen kao bizantski vazal, bio je novi dukljanski kralj.
Podrobniji članak o temi: Povelje dukljanskih vladaraSačuvane su u dobrovačkim arhivama dvije povelje iz doba kralja Đorđa:
- Povelja sudije Grda (iz 1114. godine), kojom se ponovo dosuđuje crkva Sv. Martina u Šumetu benediktinskom samostanu na Lokrumu.[4]
- Povelja dukljanskog kralja Đorđa (iz 1115. godine), kojom potvrđuje crkvu Sv. Martina u Šumetu benediktinskom samostanu na Lokrumu.[5]
Đorđev pečat, znanstvenoj javnosti prezentiran 1938. godine, potječe iz razdoblja dok on još nije bio vladar.
Na aversu pečata je latinski natpis:
- Geor(gius) regis Bodini fili
u prijevodu
- Knez Đorđe, Bodinov sin.
Na reversu je prikazan Sv. Đorđe s grčkim natpisom:
- 'ό ἅγιος Γεώργι(ο)ς'.
- ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 531
- ↑ Peričić, Eduard. Sclavorum regnum Grgura Barskog: Ljetopis Popa Dukljanina, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991., ISBN 86-397-0066-4
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glava XLV, na crnogorskom jeziku)
- ↑ Rotković, Povelja sudije Grda(na) iz vremena kralja Đorđa, Bodinova sina, na crnogorskom
- ↑ Rotković, Dukljanski kralj Đorđe, sin Bodinov, potvrđuje predaju crkve Sv. Martina benediktincima na Lokrumu, na crnogorskom