Protorealizam

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
August Šenoa

Razdoblje hrvatske književnosti od pedesetih do osamdesetih godina, tj. od 1849. g. kada završava ilirizam, do Šenoine smrti (1881.), naziva se protorealizmom (noviji naziv), a za to razdoblje rabe se još stariji nazivi - od ilirizma prema realizmu ili Šenoino doba.

Društveno - politički okvir[uredi VE | uredi]

Poraz građanske revolucije u Mađarskoj 1848. g. i učvršćivanje Austrije na cijelom području koje je ona u to vrijeme obuhvaćala vodi novim političkim odnosima. Bio je to kraj hrvatskog nacionalnog i kulturnog preporoda (ilirizma) i početak ponovne neprikrivene germanizacije. U Hrvatskoj je uveden Bachov apsolutizam (1850.). Tim činom Hrvatska gubi sva ustavna prava koja je do tada imala. Istodobno, na društvenom području nastaju velike promjene. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi. Stvara se širok birokratski, činovnički aparat, sastavljen uglavnom od plemića koji su ostali bez posjeda, i građana, uglavnom njemačkog podrijetla. Nasuprot tom novom vladajućem sloju stoji seljaštvo, istina oslobođeno, ali posve osiromašeno. Započinje proces raspadanja većih seljačkih zadruga.


Pitanje nacionalne opstojnosti[uredi VE | uredi]

U gotovo bezizlaznoj sitaciji pojavilo se pitanje hrvatske opstojnosti. U vrijeme žestoke mađarizacije vođe ilirizma priklanjaju se Austriji. Nekad gorljivi protivnici Mađara (Ljudevit Vukotinović i Bogović) postaju istaknuti mađaroni, misleći da je to prikladan način borbe protiv germanizacije. Godine 1860. objavljena je Listopadska diploma koja vraća u Hrvatsku parlamentarni život i nacionalno-političku aktivnost. Mjesec dana nakon proglašenja Diplome (24. studenog 1860.) hrvatska mladež je "isfućkala" njemačko kazalište i izbacila njemački jezik s hrvatske pozornice. Na banskoj konferenciji (26. studenog 1860.) iznesen je politički program: ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, uvođenje hrvatskog jezika u javne poslove, ostvarivanje hrvatskog dvorskog ureda u Beču, imenovanje dvorskog kancelara koji će kralju predložiti sedam velikih župana za Hrvatsku. U Hrvatskoj djeluju političke stranke. Nekadađnji ilirci osnivaju Narodnu stranku (Josip Juraj Strossmayer, Ivan Mažuranić, Ivan Kukuljević Sakcinski i dr.). Manjinsku stranku čine unionisti (nekadašnji mađaroni). Na političkoj pozornici pojavljuje se Stranka prava. Ona traži teritorijalnu cjelovitost i potpuni suverenitet hrvatske države. Poziva se na hrvatsko državno pravo. Uz Stranku prava prisao je i velik dio hrvatske mladeži. Njezin vođa bio je Ante Starčević koji zastupa radikalno hrvatstvo, suprostavlja se ilirstvu, jugoslavenstvu i srpstvu. Hrvatski sabor 1861. je donio nekoliko važnih zakona: o upravnom uređenju, o nastavnom programu za osnovnu i srednju školu, o narodnome muzeju, o akademiji znanosti i umjetnosti, kazalištu itd. Posebna pozornost pridana je hrvatskome jeziku, tj. njegovu imeni u uporabi. Ivan Kukuljević je prvi održao govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru 1843. Dotad se govorilo latinskim jezikom. 1868. sklopljena je Ugarsko-hrvatska nagodba, prema kojoj je kraljevina Ugarska i Erdelj, zajedno s kraljevinom Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom, čine istu državnu zajednicu.

Književni život[uredi VE | uredi]

Spomen ploča književnom časopisu Neven u Rijeci

Kad je 1849. g. prestala izlaziti Danica, isto tako i Zora dalmatinska, Hrvatska je ostala bez književnih časopisa. Tek 1852. Mirko Bogović pokreće časopis Neven, koji je u pedesetim godinama jedini književni časopis. Pedesetih godina nastaje smjena književnih naraštaja. Ilirci se povlače iz književnog života, neki od njih su umrli, a neki se uključuju u politički život (Ivan Mažuranić). Novi književni naraštaj objavljuje u Nevenu. Među predstavnicima toga naraštaja ističe se Mirko Bogović, pripovjedač, pjesnik i dramatičar. U dramama Frankopan, Stjepan, posljednji kralj bosanski i Matija Gubec, kralj seljački obrađuje motive iz hrvatske povijesti, tj. njeguje nacionalnu dramu. Novo ime je Janko Jurković, pripovjedač, pjesnik, feljtonist i dramatičar. Osobito je značajan njegov novelistički rad. Građu za svoje novele Pavao Čuturić i dr. uzimao je iz svakidašnjeg života. Jurković je bio pristaša realizma u književnosti. Likove svojih djela stvarao je prema živim modelima. Ante Starčević započeo je kao pjesnik u Danici, kasnije je pisao feljtone, putopise, kritike i drame. Najizrazitiji je kao feljtonist - Pismo magjarolacah. Za razvoj dramske književnosti i hrvatskog kazališta zaslužni su Dimitrija Demeter, Josip Freudenreich, kazališni pisac, glumac i redatelj. Godine 1868. August Šenoa postaje dramaturgom Hrvatskog narodnog kazališta i u repertoar uvrštava slavensku i francusku dramu te zastupa realistički pravac. Za njegova je ravnanja u Kazalištu ustanovljena i stalna opera pod vodstvom Ivana Zajca. Šezdesetih godina je Šenoa ušao u književnost, te je on središnja osoba po čijem se imenu to razdoblje naziva Šenoinim dobom.