Razgovor:Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu

Karte

Iste sadrže prikazanu općinsku strukturu iz 2009 sa "stanjem na terenu" iz određene godine. Tako se olakšava snalaženje na karti (očito je da za vrijeme kralja Tomislava granice općina nisu bile jednake današnjima;). Ukoliko tko ima zamjerki na karte ovo je mjesto da se isto raspravi.--Čeha (razgovor) 09:47, 8. srpnja 2009. (CEST)

Galerija karata je zakomentirana kao nevjerodostojna jer nisu navedeni vjerodostojni izvori za svaku kartu pojedinačno. --Roberta F. 10:55, 14. srpnja 2009. (CEST)

Isprike za komentare, tek sam sada vidio razgovor :) Obično kada nešto počnem pričati s porukama na taj način i završim, a kako me baš nema često na wikipediji, neke stvari mi i promaknu. U svakom slučaju još jednom se ispričavam. Postavio sam pojedinačne izvore za svaku kartu... --Čeha (razgovor) 11:03, 25. srpnja 2009. (CEST)

Te karte su budalaština, karta s današnjim administrativnim granicama i povijesnim granicam. Pa kakva je to karta. Spaja se dupe od konja i glava od krave. --Ex13 (razgovor) 16:48, 25. kolovoza 2009. (CEST)

Naslov

Sabija se dva velika razdoblja u jedno.
Od ovega članka bi se tribalo napravit dva članka.
Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni
i
Bosanskohercegovački Hrvati u Osmanskom Carstvu.
Ostaje i problem tega šta BiH-Hrvati nisu bili "od puta" ušli u Tursko Carstvo, nego na picibokune. Bosna, Rama, ondašnja središnja Hrvatska (koju čak i zemljovidi Velike Srbije nazivaju Hrvatskom; kasnije se naziva kao Turska Hrvatska odnosno Bosanska Krajina). Naposlitku, i Hercegovina. Kubura (razgovor) 20:59, 15. srpnja 2009. (CEST)

Prijatelju, mislim da je jedan članak sasvim dovoljan jer imaš samo dvije glavne godine,

1463. - pad Bosne i 1482. - pad Hercegovine, a onda se dalje opisuju uvjeti života bh. Hrvata-katolika za vrijeme Turaka.

--Mostarac (razgovor) 17:39, 16. srpnja 2009. (CEST)

Bilo bi dobro da se članak razdvoji na Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Bosanskohercegovački Hrvati u Osmanskom Carstvu jer se radi o dva različita razdoblja kojima je jedina poveznica što su slijedili jedno za drugim. Jedini problem je istovremeno egzistiranje Hrvata s današnjeg teritorija BiH i na slobodnom teritoriju i pod okupacijom u Osmanskom Carstvu, ali to zapravo i nije problem koji bi priječio razdvajanje. Isto vrijedi i za druge članke iz iste serije. Drugi problem je zašto se uopće odvaja Povijest b-h Hrvata od zajedničke povijesti Hrvata jer Hrvati su jedan narod koji se tijekom povijesti nalazio u različitim društveno-političkim zajednicama, često jedan dio naroda odvojen od drugoga. To ne znači da se u člancima treba razbijati narod i praviti od njega dva-tri naroda samo iz razloga što je isti bio podijeljen teritorijima različitih država. Kad se piše od državama (npr. o Hrvatskoj) ne piše se o Hrvatima u Istri ili BiH ako u tom razdoblju hrv. države o kojem se piše nisi bili dio hrv. države, ali raditi isto s narodom koji je jedinstven bez obzira na državne granice je besmisleno.

Dakle, moje mišljenje je da bi čitava serija povijesti b-h hrvata trebala biti 'uklonjena' ubacivanjem u sličnu seriju povijesti Hrvata koju bi tek trebalo kreirati i u kojoj bi se našli članci o Hrvatima s današnjeg teritorija BiH zajedno s člancima o Hrvatima u Dalmaciji, Istri, ostaloj Hrvatskoj itd. Članci koji bi bili primarno o povijesti etničke skupine (naroda) Hrvata dok su državne tvorevine 'sporedna' stvar koja definira okolnosti njihove egzistencije na pojedinom području u pojedinom razdoblju. Povijest Hrvata trenutno je čista razdvojbena, a mogla bi se organizirati po principu postojeće serije povijesti b-h Hrvata koja bi u tom slučaju trebala biti rasformirana i uklopljena u seriju povijesti Hrvata (iz svih zemalja, pa i članak o povijesti Hrvata u dijaspori). 89.172.226.247

Dopusnica za prenošenje materijala

Na neki je način moja pogreška što dopusnica nije uvrštena među postojeće. Još 8. prosinca 2008. sam dobila službeni odgovor s portala Herceg Bosna u kojem piše da nema problema s prenošenjem materijala na HR wiki, nakon upita jednog od administratora što je s prenošenjem sadržaja s te stranice. --Roberta F. 04:18, 14. ožujka 2010. (CET)

Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu

Ukazao bih na nekoliko netočnosti u ovom tekstu. Navodi se da je krstjana u ondašnjoj Bosni bilo 10 %. To je u suprotnosti s podatkom iz hrvatske Wikipedije pod naslovom "Crkva bosanska" gdje piše da je krstjana bilo 20 %.

Druga je netočnost da su krstjani "prirodno odumirali". To "prirodno odumiranje" je često značilo prisilno ili dobrovoljno pokatoličenje jer je papa poduzimao križarske pohode protiv krstjana. Isto tako se kaže da su svi "bosanski kraljevi bili katolici", a ne kaže se da su neki od njih prije nego što su postali katolici bili krstjani.

Tako je kralj Tomaš 1445. godine prešao sa krstjanstva na katoličanstvo, što je papa želio u potpunosti iskoristiti. Također, papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve Bosanske, optužujući je za herezu, tako da 1459. godine kralj Tomaš pristaje na papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni. On saziva starješine Crkve Bosanske i nudi im veoma skučen izbor : ili da prihvate katoličanstvo ili će biti protjerani iz Bosne.

Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da pređe na katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko četrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zaštitu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koji je i sam bio krstjanske vjere, o čemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio, tadašnji papa, Pio II, koji kasnije u svojim "Commentarima" piše: "Kralj Bosne, da opere ljagu što je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje kršćanske vjere, ili, kako mnogi drže, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bosanske krstjane), kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivši svoju imovinu, ako neće primiti Kristovo krštenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko četrdeset hiljada ili malo više, koji su se tvrdoglavo držali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vukčiću Kosači), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri."

Dakle, Bošnjani se potpuno oglušuju na poziv kralja Tomaša da pređu s krstjanstva na katoličanstvo mada mnogi bijahu i porobljeni i poslani u Rim, gdje su bili preobraćeni na katoličanstvo.

--89.201.195.102 11:56, 31. siječnja 2012. (CET)kelsos

Srednjovjekovno je netočno na hrvatskome jeziku

Promijenite naslov članka u Bosanskohercegovački Hrvati u srednjevjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu. --5.43.67.141 06:53, 12. srpnja 2020. (CEST)

Slaganje je uz izvođenje najčešći tvorbeni način u hrvatskome jeziku. U slaganju se povezuju dvije osnove s pomoću spojnika -o-. U riječi srednjoeuropski povezuju se osnove srednj- i europski spojnikom -o-. Stoga zbog tvorbene sustavnosti u hrvatskome standardnom jeziku pridjev srednjoeuropski ima prednost pred pridjevom srednjeeuropski. Isto tako i pridjevi srednjovjekovni, srednjoškolski imaju prednost pred pridjevima srednjevjekovni, srednješkolski. [1]

U hrvat­skome je stan­dard­nom jeziku pra­vilno samo sred­njo­vje­kovni Ovaj pri­djev nije nas­tao sve­zom pri­loga i pri­djeva (sred­nje + vje­kovni), nego složeno‑sufiksalnom tvor­bom prema izrazu sred­nji vijek, pri čemu su se dva ele­menta pove­zala spoj­ni­kom o. [2]--Rovoobob Razgovor 11:49, 12. srpnja 2020. (CEST)

To nije točno i navedeni izvori (jezicni-savjetnik.hr i bujicarijeci.com) – nepouzdani su. --77.221.2.16 18:21, 27. rujna 2021. (CEST) [u]

Dragi gospodine pod IP adresom, slobodni ste ponuditi pouzdanije izvore – ako takvih ima. Jezični savjetnik pripada Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pa nije zgorega pretpostaviti da njegovi pisci imaju nekog pojma o jeziku.

Bit ću slobodan navesti i neke druge, barem po mojem mišljenju, mjerodavne izvore.

• srednjovjekovni (Rječnik hrvatskoga jezika. 2000. Ur. Šonje, Jure. Leksikografski zavod Miroslav Krleža – Školska knjiga. Str. 1169.)
• srednjovjekovni (Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. Str. 423.)
• srednjovjekovni (Babić, Stjepan; Moguš, Milan. ²2011. Hrvatski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. Str. 381.)
• srednjovjekovni (Badurina, Lada; Marković, Ivan; Mićanović, Krešimir. ²2008. Hrvatski pravopis. Matica hrvatska. Zagreb. Str. 573.)
• srednjovjekovni (Anić, Vladimir; Silić, Josip. 2001. Pravopis hrvatskoga jezika. Novi liber – Školska knjiga. Zagreb. Str. 785.)
• srednjovjekovni (Babić, Stjepan; Finka, Božidar; Moguš, Milan. 1971. Hrvatski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. Str. 290.)
• mediaeval (medieval) -> srednjovjekovni (Englesko-hrvatski ili srpski rječnik. ¹⁷1990. Ur. Filipović, Rudolf. Školska knjiga – Grafički zavod Hrvatske. Zagreb. Str. 682.)
• medievalan: koji pripada ili se odnosi na srednji vijek; srednjovjekovan (Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo. 2005. Rječnik stranih riječi (sažeto izdanje). Novi liber. Zagreb. Str. 371.)
• srednjovjekovni (Marković, Ivan. 2012. Uvod u jezičnu morfologiju. Disput. Zagreb. Str. 313.)
• srednjovjekovni (Jonke, Ljudevit. ²1965. Književni jezik u teoriji i praksi. Znanje. Zagreb. Str. 288.)
• srednjovjekovni (Jezični priručnik Coca-Cole HBC Hrvatska. 2011. Ur. Ćutuk, Igor. Coca-Cola HBC Hrvatska. Zagreb. Str. 231.)
• "...srednje vjekovni. Kao vezivni vokal o ostaje u većini složenica i iza nepčanih suglasnika ne prelazi u e. Stoga u svim takvim riječima prvi dio treba da glasi: srednjo-." (Jezični savjetnik s gramatikom. 1971. Ur. Pavešić, Slavko. Matica hrvatska. Zagreb. Str. 263.)
• srednjevjekovni -> srednjovjekovni (Opačić, Nives. 2009. Reci mi to kratko i jasno. Novi liber. Zagreb. Str. 197.)
• srednjevjekovni -> srednjovjekovni (Barić, Eugenija i dr. 1999. Hrvatski jezični savjetnik. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Pergamena – Školske novine. Zagreb. Str. 1372.)
• srednjovjekovni -> medi(a)eval (Bujas, Željko. 1999. Veliki hrvatsko-engleski rječnik. Nakladni zavod Globus. Zagreb. Str. 1393.)
• mediaeval -> srednjovjekovan, iz srednjeg vijeka (Bujas, Željko. ⁴2005. Veliki englesko-hrvatski rječnik. Nakladni zavod Globus. Zagreb. Str. 543.)

Nisam navodio gramatike jer mi se nije dalo prepisivati pravila o tvorbi pridjeva, ali se svejedno nadam da je ovo iznad dovoljno. —Neptune 🕉 the Mystic 20:17, 27. rujna 2021. (CEST)