Razgovor:Travnik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Travnik.
Rad na člancima


Stara verzija teksta[uredi]

Kotlina između Vlašića i Vilenice, otvorena knjiga u kojoj je smješten Travnik, ima povoljnu klimu, kako kažu knjige, ali njegovi stanovnici dobro znaju koliko su "povoljni" vjetrovi koji donose dah studeni sa Vlašića i srednju godišnju temperaturu od 9.2°C! Dalje, zapisaše oni koju su mjerili, da rodno mjesto Ive Andrića možete naći na nadmorskoj visini od otprilike 550 metara i na 44°14" sjeverne geografske širine i 17°40" istočne geografske dužine, u dolini Lašve, rijeke u kojoj se nekada ispiralo zlato, a da nije travničkih ribara i savjesnih građana danas bi malo ko i znao da je riječ o rijeci....

Kao sve velike rijeke (poput Nila i Save), i Lašva nastaje od dvije "lašvice", Karaulske i Komarske, koje se spajaju u Turbetu, gdje i počinje priča o "pravoj" Lašvi, koja traje sve do ulijevanja u Bosnu! Zbog važnog geografskog položaja, dolina Lašve je uvijek bila frekventna saobraćajnica, koja prirodno spaja dolinu Bosne na istoku, sa vrbaskom dolinom na Zapadu, a tako je i danas, samo što se kvaliteta današnjih puteva ni u kom slučaju ne podudara sa stepenom važnosti određenih komunikacija!

Pod tim imenom, Travnik je prvi put spomenut 1463.godine, povodom prolaska Sultana Mehmeda Fatiha prema Jajcu, prije toga, Travnik je bio u sastavu župe Lašva, koja se po prvi put pominje daleke 1244. godine u buli kralja Bele IV.

Danas je Travnik, u administrativnom smislu, centar Srednjebosanskog kantona, što ga ni u kom slučaju ne čini prijestolnicom, jer potrebno je dosta volje da bi grad dobio sjaj koji, svojom burnom historijom i velikim ljudima, zaslužuje.

Ovo je stara verzija teksta, koju sam pronašao na Travnik. Tematski ne odgovara naslovu članka u potpunosti, ali je OK za uklopiti u ovaj i razne druge članke:


Grad se nakon turskog osvajanja počeo razvijati uz tvrđavu Kaštel, pa je ubrzo nastala današnja Donja čaršija, a tek je veliki travnički legator i vezir Mehmed-paša Kukavica u osamnaestom vijeku dao konture Gornjoj čaršiji. Iz tog perioda, posebno u mahali Osoje, sačuvan je velik broj bosanskih kuća, skladnog arhitektonskog rješenja, a prvenstveno funkcionalnog za svakodnevni život. Aneksijom Bosne i Hercegovine i dolaskom austrougarske vlasti, Travnik je dobio mnogo objekata u zapadnom stilu, koji opet nimalo ne remete harmoniju travničkih ulica.

Nažalost, danas je situacija drugačija, pa se u građevinarstu najviše pažnje posvećuje ekonomskoj isplativosti, a estetiku i tradiciju arhitektonskog uređenja se ostavlja za neka druga vremena. Tako je popularno nazvanom "divljom gradnjom" i užasnim prepravkama, gotovo uništeno i slobodno možemo kazati osakaćeno područje Donje čaršije koje je davno proglašeno kulturno-historijskom zonom, a kad u današnjoj državi zakone krše i oni koji ih propisuju, nemamo nište kazati nekome drugom. Tako mahala Osoje preživi i katastrofalni požar 1903. godine, ali je polako ubijaju savremeni "urbanisti" i oni koji svojom šutnjom odobravaju takve poteze! Što prije prošetajte Osojem i slikajte se pored starih bosanskih kuća, jer sutra će već biti , možda, kasno...

(autor: Kenan Rosić; preuzeto sa www.travnik.ba)