Tallinn
| Tallinn | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Koordinate: 59°26′N 24°45′E / 59.433°N 24.750°E | |||
| Država |  Estonija
| ||
| Okrug |  Harju
| ||
| Prvi povijesni zapis | 1219. | ||
| Gradska prava | 1248. | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Mihhail Kõlvart (EK) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 159,2 km2 | ||
| Visina | 9-44 m | ||
| Stanovništvo (2019.) | |||
| - Grad | 434.562[1] | ||
| - Gustoća | 2.700 stanovnika/km2 | ||
| - Metropolitansko područje | 505.000 | ||
| Vremenska zona | EET (UTC+2) | ||
| - Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) | ||
| Poštanski broj | 15080 | ||
| Pozivni broj | +372 6 | ||
| BDP (2017.) | 13 milijardi eura | ||
| - po glavi | 29.300 € | ||
| Službena stranica tallinn.ee | |||
| Zemljovid | |||
  Tallinn | |||
Tallinn (prije Reval i Revel) je glavni grad Estonije, smješten u Finskom zaljevu. Tallinn je upravno, znanstveno, kulturno, industrijsko i trgovačko središte Estonije te važna ribarska i putnička luka; ondje se nalaze brodogradilišta, tekstilne i prehrambene tvornice, a razvijena je i strojogradnja, metaloprerađivačka, drvna i prehrambena industrija te industrija strojeva i papira. Ubraja se u red najstarijih i najvećih gradskih središta u sjeveroistočnoj Europi.
Grad je cestovno i željezničko čvorište s aerodromom i lukom.
Stari grad (s Katedralnim brdom) je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1997. godine.
Povijesna imena[uredi | uredi kôd]
God. 1154. almoravidski kartograf Al-Idrisi je zabilježio grad koji je on nazvao Qlwn ili Qalaven, tj. Kalevan ili Kolivan po slavenskom mitskom junaku Kalevu, ali poznat i kao Lindanisa (danski: Lyndanisse), prema Kalevoj ženi Lindi. Nijemci, Danci i Šveđani su ga zvali Reval, što je naziv cijele oblasti, a Estonci su koristili naziv Tallinn(a) (estonski: Taani-linna u značenju "danska grad-utvrda") koji je po neovisnosti 1918. godine postao službenim nazivom.
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Tallinn se nalazi na južnoj obali Finskog zaljeva, u sjevero-zapadnoj Estoniji.
Najveće jezero je Ülemiste (obuhvaća 9,6 km²). To je glavni izvor pitke vode za grad. Jezero Harku je drugo po veličini jezero na području Tallinna s površinom 1,6 km². Za razliku od mnogih drugih velikih gradova, Tallinn ne leži na velikoj rijeci. Jedina značajna rijeka u Tallinnu je Pirita u istoimenoj gradskoj četvrti. Dolina rijeke je zaštićeno područje zbog svoje prirodne ljepote. Mala rijeka Härjapea koja je tekla iz jezera Ülemiste kroz grad u more preusmjerena je u kanalizaciju 1930. godine.
Najviša točka je na 64 metara nadmorske visine u jugo-zapadnom dijelu grada. Dužina obale je 46 km. Sastoji se od triju većih poluotoka: Kopli, Paljassaare i Kakumäe .
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prvi tragovi ljudskih naselja na ovom lokalitetu sežu 5000 godina unatrag. Zvonasti vrčevi, pronađeni tu, datiraju u oko 3000. pr. Kr., a vrpčasta keramika oko 2500. pr. Kr.[2]
God. 1050. Estonci su tu izgradili prvu utvrdu, Toompea,[3] za koju su u 13. stoljeću ratovali Teutonski viteški red i Danci, zbog njenog povoljnog položaja na trgovačkom putu Skandinavija-Rusija.
Od 1219. godine Tallinn je pripadao Dancima, a od 1285. godine postaje najsjevernija članica njemačke Hanze, udruženju trgovačkih gradova-država koje je gospodarilo trgovinom u sjevernim morima. Danci ga prodaju Nijemcima 1346. godine i tada grad ima oko 8.000 stanovnika i ima gradske zidine s 66 tornjeva.
Grad je doživio procvat u 16. stoljeću kada su nastali najvažniji spomenici povijesne jezgre poput gradske vijećnice (1530.) koja se, opkoljena zidinama, uzdiže nad lukom. Grad prelazi na luteranizam, a od 1561. godine priznaje Švedsku vlast.
Tijekom Velikog sjevernog rata, poput drugih švedskih posjeda na Baltiku, Tallinn postaje posjedom Ruskog Carstva 1710. godine, ali u autonomnom vojvodstvu Estoniji. Tijekom konca 19. stoljeća rusifikacija je ojačala, što je prouzrokovalo Menifest o neovisnosti Estonije koji je objavljen u Tallinnu 24. veljače 1918. godine. Potom ga kratko zauzima Njemačka, a nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je rat za neovisnost od Rusije, do 1920. godine kada je priznata neovisnost Estonije, kojoj Tallinn postaje glavnim gradom.
Dana 28. kolovoza 1941. zauzela ga je njemačka vojska, a 22. rujna 1944. Crvena armija. Tallinn je postao glavnim gradom SSR Estonije do demokratskih izbora 1991. godine kada Estonija postaje samostalnom demokratskom republikom.
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
| Povijesno središte Tallinna | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država | Estonija |
| Godina uvrštenja | 1997. (21. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:822 |
Grad se povijesno sastoji od tri dijela, od kojih su prva dva UNESCO-ova svjetska baština:
- Toompea (njemački: Domberg, Reval) ili Katedralno brdo, na strateškom uzvišenom položaju, je bilo sjedištem prvih danskih kapetana, potom komtura teutonskih vitezova, te švedskih i ruskih upravitelja do 1877. godine kada je pretvoren u samostalni grad Dom zu Reval koji je bio plemićka četvrt. Na njemu je koncem 19. stoljeća izgrađena ruska pravoslavna Katedrala Aleksandra Nevskog, i to na mjestu gdje je nekada stajala skulptura Martina Luthera i protestantska katedrala Toomkirik. Stara estonska kraljevska palača je danas estonski parlament i sjedište estonske vlade, a na brdu se nalaze i mnoge veleposlanstva i druge rezidencije.
.jpg)
- Stari hanzeatski srednjovjekovni donji grad ili "građanski grad" uz luku se ujedinio s Katedralnim brdom tek u 19. stoljeću. On je jedan od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih gradova u Europi i danas se opsežno obnavlja. Glavne atrakcije su Trg gradske vijećnice (Raekoja plats), tornjevi gradskih zidina, poput "Debele Margarete" i tornja "Kiek in de Kök".
- Crkva sv. Olafa iz 14. stoljeća je najzanmenitija građevina u starom gradu. God. 1549. dobila je novi gotički toranj visine 159 m, i od tada je sve do 1625. godine bila najvišom crkvom na svijetu. Nakon nekoliko požara danas ima skromnu visinu od 123 m.
- Estonski grad je u obliku polumjeseca južno od starog grada i do 19. stoljeća Estonci su živjeli samo u ovoj četvrti. Tek je u 19. stoljeću estonski zamijenio baltički njemački jezik u Tallinnu.
- Samo 2 km od središta starog grada nalazi se Palača Kadriog, bivša rezidencija Petra I. Velikog, koja je izgrađena netom nakon Velikog sjevernog rata, početkom 18. stoljeća. U njoj je danas smješten Muzej umjentosti Estonije (KUMU, Kunstimuuseum), predsjedništvo i sačuvani vrtovi i parkovi.
- Na rijeci Pirita, 2 km sjeveroistočno od Kadrioga, nalazi se marina izgrađena za jedrenje, olimpijsku disciplinu 1980. godine (XXII. Olimpijske igre – Moskva 1980.).
- Dva kilometra u unutrašnjosti smješteni su botanički vrtovi i Tallinnski televizijski toranj.
- U Rocca al Mare, zapadno od grada, nalazi se "Estonski muzej na otvorenom" (Eesti Vabaõhumuuseum) koji je sačuvao tradicijsku ruralnu estonsku kulturu i arhitekturu.
-
Crkva sv. Olafa -
Katedrala Aleksandra Nevskog (1894. – 1900.) -
Gradska vijećnica -
Donje gradske zidine -
Prolaz sv. Katarine -
Toompea, teutonski dvorac iz 13. st. -
-
Farmerska kuća iz 19. st., Estonski muzej na otvorenom
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
| Nacionalnost | Postotak |
|---|---|
| Estonci | 52,% |
| Rusi | 38,6% |
| Ukrajinci | 3,8% |
| Bjelorusi | 2,1% |
| Finci | 0,6% |
| Ostali | 2,7% |
U novom dijelu grada, koji je niknuo uz obalni pojas, živi brojna ruska zajednica. Grad ima 411.196 stanovnika (2010.) .
| Godina | 1372. | 1772. | 1816. | 1834. | 1851. | 1881. | 1897. | 1925. | 1959. | 1989. | 1996. | 2000. | 2005. | 2010. | 2019. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Populacija | 3.250 | 6.954 | 12.000 | 15.300 | 24.000 | 45.900 | 58.800 | 11.800 | 283.071 | 478.974 | 427.500 | 400.378 | 401.694 | 411.196 | 434.562 |
Gradovi prijatelji[uredi | uredi kôd]
Tallinn je zbratimljen sa sljedećim gradovima:
.svg){kind=small}
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Stanovništvo, 1. siječnja po godinama, županija, spol i dobna skupina, Statistika Estonija (engl.) Pristupljeno 22. srpnja 2019.
- ↑ Askur Alas, "Misterij Tallinnskog glavnog trga" Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. rujna 2010. (Wayback Machine) (est.). Posjećeno 14. listopada 2010.
- ↑ Alan Ertl, "Toward an Understanding of Europe", 2008., Universal-Publishers. str. 381. ISBN 978-1-59942-983-0 (engl.)
- ↑ Statistical Yearbook of Tallinn 2008, Tallinn City Government, Tallinn, 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2011. Pristupljeno 14. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službena stranica (est.) (rus.) (engl.) (njem.) (šved.) (fin.)
- Foto galerija
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tallinn |
| |||||||||||||||||
