Romski jezik
Romski jezik | |
romanes – romani | |
Države | Priznati manjinski u: Austrija Bosna i Hercegovina Crna Gora Danska Finska Kosovo Kolumbija Mađarska Norveška Njemačka Poljska Rumunjska Sjeverna Makedonija Srbija Slovačka Švedska |
Regije | Europa, Sjeverna Amerika |
Etnicitet | Romi |
Govornici | oko 3 milijuna (procjena)[1] |
Razredba | indoeuropski indoiranski indoarijski romski |
Službeni status | |
Služben | Kosovo (regionalno)[2] Šuto Orizari |
Jezični kôd | |
ISO 639-2 | rom |
ISO 639-3 | rom |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Romski jezik, indoeuropski jezik i makrojezik Roma u Europi. Sastoji se od sedam individualnih jezika i brojnih dijalekata,[3] a najsrodniji je jezicima sjevera i središnje Indije.
Kroz povijest nije postojala književna tradicija romskoga jezika, pa tako ni danas nema osobito dalekosežne pisane povijesti izvan raznih lingvističkih zapisa i suvremenih djela. Zbog toga što manjak pisanih izvora povijesnih inačica jezika otežava donošenje zaključaka o podrijetlu, među jezikoslovcima se vrte razne teorije. Po jednoj teoriji,[nedostaje izvor] romski možda nema svoj prajezik kao jedan jezik određene etničke skupine, već je u pitanju jezik kaste radnika (vajšije) u službi nekoliko kraljevina koje je pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojničku kastu. Pokušaj ujedinjenja svih Roma u jedinstvenu etničku skupinu nailazi na znatan otpor kod ostalih, vjerski i etnički različitih skupina.[nedostaje izvor]
Odlukom raznih svjetskih romskih institucija, u 1970-ima je službeno odlučeno da će zajednički etnonim narodâ biti ime Romi, koje potječe od opće imenice u brojnim romskim jezicima, rom (hrv. „čovjek”).[4][5] To bi značilo da „Romi” etimološki znači „ljudi”.
Domari jezik se jednom smatrao sestrinskim jezikom romskoga jezika, od kojeg se odijelio nakon odlaska iz Indijskog potkontinenta, ali novija istraživanja pokazuju da su razlike između njih dovoljno značajne da ih treba tretirati kao dva odvojena jezika u hindustanskoj skupini jezika. Domari i Romi su, dakle, vjerojatno potomci dviju različitih migracijskih valova iz Indije, odvojeni nekoliko stoljeća.[6][7][8]
Tek nedavno su Romi počeli tražiti svoja manjinska prava, zbog čega nema zajedničke, općeprihvaćene književne verzije jezika, već su jezicima stvoreni različiti pravopisi po uzoru na lokalne većinske jezike.[9] Uz druge jezike, romski jezik je priznat kao službeni jezik u Vojvodini i u austrijskom Gradišću, dok u drugim područjima gdje Romi predstavljaju znatan udio u lokalnom stanovništvu još uvijek čeka taj status. Primjerice, jezik hrvatskih Cigana Čuvaša i Roma je toliko različit da se vidljivio radi o dva jezika i dvije tradicije, a jednako tako vrijedi za jezik Manucha u Francuskoj te sintski romski, čiji su govornici i etnički različitog podrijetla.
Godine 2009. autor Veljko Kajtazi objavio je romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik.[10]
- Factsheets on Romani language – Dieter W. Halwachs | Vijeće Europe
- ↑ Romski makrojezik
- ↑ Constitution of Kosovo: [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2017. (Wayback Machine) (PDF; 244 kB), page 8
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Romany | Etymology of Romany by etymonline. www.etymonline.com (engleski). Pristupljeno 26. prosinca 2023.
- ↑ Romi - Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 26. prosinca 2023.
- ↑ What is Domari?. Romani.humanities.manchester.ac.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2010. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ ON ROMANI ORIGINS AND IDENTITY. Radoc.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ Matras, Yaron; Domari, Yaron Matras. Domari. str. 2. CiteSeerX 10.1.1.694.7907
- ↑ Hodge, Nathanael. 2011. Romani Orthographies (PDF). kratylos.org. str. 4. Pristupljeno 26. prosinca 2023.
- ↑ Knjižnice.info Romsko-hrvatski i Hrvatsko-romski rječnik, 2. rujna 2009.