Romski jezik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Romski jezik
Speech balloon.svg

romanes / romani
Države
govorenja:
Razne države diljem svijeta
Regije
govorenja:
-
Broj govornika: prepostavlja se oko 3 milijuna[1]
Rang: -
Razredba: indoeuropski

  indoiranski
  indoarijski
   romski

Jezični kôd
ISO 639-1: nema
ISO 639-2: rom
ISO 639-3: rom
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika

Romski jezik, indoeuropski jezik ili makrojezik Roma u Europi, sastoji se od sedam individualnih jezika i brojnih dijalekata[2].

Ne postoji književna tradicija romskoga jezika, pa tako ni pisana povijest i postoje samo teorije o njihovom podrijetlu. Po jednoj teoriji romski možda nema svoj prajezik kao jedan jezik, i ne radi se o jednoj etničkoj skupini, već o kasti radnika (vajšije) u službi nekoliko kraljevina koje je pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojničku kastu. Nastojanje Roma kako bi ujedinili sve Cigane u jedinstvenu etniju nailazi na znatan otpor kod ostalih, vjerski i etnički različitih skupina. Romski jezik najsrodniji je nekim sjevernoindijskim ili srednjoindijskim jezicima. Sve više prihvaćeno zajedničko ime, zbog podjednako negativnog tretmana svih tih skupina, potječe od opće imenice Rrom = čovjek, tako da Rromi, kao nacionalno ime etimologijski znači, jednostavno - ljudi.

Domari jezik se jednom smatrao "jezikom sestrom" s ​​romskim jezikom, dva jezika koji su podijeljeni nakon odlaska iz indijskog potkontinenta, ali novija istraživanja pokazuju da su razlike između njih dovoljno značajne da ih treba tretirati kao dva odvojena jezika u hindustanskoj skupini jezika. Domari i Romi su, dakle, vjerojatno potomci dviju različitih migracijskih valova iz Indije, odvojeni nekoliko stoljeća.

Tek nedavno su Romi počeli potraživati svoja manjinska prava, te tako i nema zajedničke, općeprihvaćene književne verzije jezika. Uz druge jezike, romski jezik je priznat kao službeni jezik u Vojvodini i u austrijskom Gradišću, dok još uvijek nije u nekim drugim područjima gdje Romi predstavljaju znatan udio u lokalnom stanovništvu (na primjer u Makedoniji). Primjerice, jezik hrvatskih Cigana Čuvaša i Roma je toliko različit da se vidljivio radi o dva jezika i dvije tradicije, a jednako tako vrijedi za jezik Manucha u Francuskoj ili Sinta, koji su i rasno različitog podrijetla.

Godine 2009. je autor Veljko Kajtazi objavio romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik.[3].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Romski makrojezik
  2. Ethnologue (16th)
  3. Knjižnice.info Romsko-hrvatski i Hrvatsko-romski rječnik, 2. rujna 2009.