Sahat-kula u Mostaru

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

43°20′21″N 17°48′58″E / 43.33908°N 17.81608°E / 43.33908; 17.81608Koordinate: 43°20′21″N 17°48′58″E / 43.33908°N 17.81608°E / 43.33908; 17.81608

Sahat kula - panoramio (1).jpg

Sahat-kula u Mostaru je sahat-kula nastala prenamjenom zvonika rimokatoličke crkve sv. Luke. Zvonik su u sahat-kulu prenamijenili osmanski osvajači. Nalazi se kod današnjeg Muzeja Hercegovine, u Bajatovoj ulici, mahali Brankovac.

Karakteristike[uredi VE | uredi]

Građevina je četverokatna i visoka 16 metara[1] i četvrtasta.[2]

Prizmasta je oblika. Građevinu su radili domaći graditelji koji su dolazili u dodir s graditeljima u južnoj Hrvatskoj. Utjecaj se ogleda u gotici, u primjeni četvorinasta oblika građevine i njenim piramidalnim završetkom. Stari zvonik je od lomljenog kamena, zidova debljine oko 75 cm. Uglovni kamen je pritesan. Krov je od četiri strijehe u obliku piramide. Osnovica je četvorina kojemu su stranice 3,45 m i i sužava se malo prema vrhu. Duž cijele fasade objekta na visini od oko 12 m od podnožja objekta pojavljuje se manji kameni istak iznad kojeg se javljaju, na sve četiri strane objekta, po jedan veliki prozor zasvođen prelomljenim lukom. Lukovi su utegnuti čeličnim zategama, a zvono je bilo smješteno u tom prostoru. Četiri manje četverostrane piramide nalaze se u podnožju krova na četiri ugla. Kula nije malterirana te je kamen utonuo u malter. U kuli je unutarnje stubište. Osvjetljuju ga tri uska otvora na južnoj fasadi, istoj gdje je ulaz. Ulaz su jednokrilna drvena vrata fino tesana kamena dovratnika. Dovratnik je kao četiri kamene prizme. Ulaz je pola metra od razine ulice s koje se ulazi. Građevina ima još jedan ulaz na zapadnoj fasadi. Na zapadnom pročelju prislonjena je dvokatna građevina iz Austro-Ugarske. Nekad vjerske namjene (crkveni zvonik), poslije je bio sat-kulom, zatim stambene namjene. Današnja vremena dočekala je u ruševnom stanju.[3]

Povijest[uredi VE | uredi]

Premda Franjevačka pismohrana iz Mostara daje nedvojbene dokaze o katoličkom izvoru objekta, i danas se službeno, kod bošnjačkih izvora prešućuje nedvojbeno katoličko podrijetlo objekta, nego netočna glasina da je kulu dao podići Ibrahim Šarić 1636. godine, točnije njegova supruga Fatima, putem njegove zadužbine. Glasina je zasnovana na zapis o tomu da je Šarić odredio da se daju 'po tri akče dnevno sahaciji koji vodi brigu o satu na sahat-kuli u Mostaru i da se troši dnevno po jedna akča za ulje i drugo što je potrebno za održavanje sata na njoj.'[1] U sahat-kulu prenamijenjen je 1630. godine.[2]

Mostarski vezir Alija Rizvanbegović naručio je od dalmatinskoga namjesnika u Zadru Lilienberga 1838. jedno zvono za tu kulu. Naručeno zvono bilo je teško 468 funta (1 funta = 453,59 grama), za koje je plaćeno 358,20 forinti. Do kraja turske vladavine dobnik je otkucavao ure po alaturka vrjemenu, a od 1878. do 1892. navijan je po alafranka vrjemenu. Općinske vlasti 1892. opet nalažu neka bude navijen po alaturka vrjemenu. Sat je kucao po tome vremenu sve do 1926., kada se pokvario i nikad više nije popravljan.[1] Mjesni trgovac Bajram Bijedić popravio je o svom trošku ovaj sat 1919. godine. Ratne godine 1943. sat je pao na zapadnu susjednu kuću. Poslije rata 1945. zazidana su vrata na kuli čime je kula bila zatvorena.[3]

Zvono sa zvonika sv. Luke okončalo je svoj put 1917. godine, jer su ga zbog potrebe za željezom austro-ugarske okupacijske vlasti skinule i pretopile za ratnu namjenu. Na zvonik je 1978. napravljen konzervacijsko-obnoviteljski zahvat. U prigodi otvaranja Spomen kuće Džemala Bijedića, iz Trebina u Italiji dobavljen je novi dobnik i ugrađen na mjesto ranijega. Nakon Domovinskoga rata, zvonik je, i nadalje kao tzv. sahat-kula, obnovljen 1999. godine. [1]

Konzervatorsko-restauratorski radovi izvršeni su 1978. godine na tornju, ponovna sanacija bila je 1981. godine i tad je ponovo ugrađen sat u nju, 1993. je u ratu oštećena, a oštećenja su sanirana 1998.-1999. godine. Satni mehanizam nije u funkciji. 2004. godine na sjednici održanoj od 4. do 10. svibnja proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Poskok.info Mostarske crkve prije turske okupacije. Mačem širili vjeru, rušenjem gradili bogomolje. PIŠE: Darko Juka , tjednik Republika. 31. srpnja 2009. (pristupljeno 16. kolovoza 2017.)
  2. 2,0 2,1 Grad Mostar Spomenici (pristupljeno 20. kolovoza 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 (boš.) Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Odluka o proglašenju sahat-kule u Mostaru historijskim spomenikom Bosne i Hercegovine. 4. svibnja 2004. (pristupljeno 13. studenoga 2017.)