Simeon
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Simeon I., poznat i kao Simeon I. Veliki (Pliska, oko 864. – Preslav, 27. svibnja 927.), bugarski knez i car (893. – 927.[1]) iz klana Dulo.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Treći je sin bugarskog kneza Borisa I. (852. – 889.) i Marije. Nakon što je njegov otac uklonio najstarijeg sina s vlasti, postao je novim vladar Bugara. Iskoristio je slabljenje Bizanta te je 894. godine započeo rat i osvojio područje Trakije i Makedoniju, izbio do Korintskog zaljeva te 896. godine prisilio Bizant na plaćanje danka.[2] Istovremeno je, uz pomoć Pečenega, odbio napade Mađara i preusmjerio ih u Panonsku nizinu.
Godine 913. za vrijeme drugog rata protiv Bizanta (912. – 924.), opsjedao je Carigrad, nakon čega ga je carigradski patrijarh Nikola I. Mistik okrunio carem. Kada su propali pregovori o braku između Simeonove kćeri i mladoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta, Simeon je ponovno provalio na bizantsko područje i 914. godine osvojio Hadrijanopol. Nakon odlučujuće pobjede nad bizantskom vojskom (917.) kraj Anhijala, u blizini današnjega Burgasa, uzeo je naslov "cara Bugara i Romeja" i opet provalio do Carigrada, no ni ovoga puta nije uspio osvojiti bizantsku prijestolnicu.[2] U međuvremenu, proširio je svoju vlast i na područje Raške (925.). U pokušaju da osvoji Hrvatsku njegova je vojska doživjela strahovit poraz od hrvatskog kralja Tomislava (925. godine).
Ohrabren uspjesima, Simeon je bugarsku arhiepiskopiju uzdigao na rang patrijaršije. Naslijedio ga je sin, Petar I. Bugarski.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Lalkov, Rulers of Bulgaria, str. 23-25.
- ↑ a b Simeon - Hrvatska enciklopedija
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Lalkov, Milčo. 1997. Tsar Simeon the Great (893–927). Rulers of Bulgaria. Kibea. ISBN 954-474-098-8. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2007. Pristupljeno 22. srpnja 2007.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| Prethodnik: | Bugarski knez i car (893. - 927.) | Nasljednik: |
| Vladimir (889. – 893.) | Petar I. Sveti (927. – 969.) |