Kralj Tomislav

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Tomislav)
Jump to navigation Jump to search
Disambig.svg »Tomislav« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Tomislav (razdvojba).
Tomislav
Kralj Tomislav na prijestolju.JPG
Kralj Tomislav na prijestolju, Josip Horvat, veljača 1941.
Kralj Hrvatske
Vladavina 925. - oko 927.
Krunidba Duvanjsko polje, 925.
Nasljednik Trpimir II. ili Krešimir I.
Knez Primorske Hrvatske
Vladavina oko 913. - 925.
Prethodnik Muncimir
Dinastija Trpimirovići
Otac Muncimir
Vjera Kršćanin

Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 913. godine, a smatra se da je proglašen kraljem 924. ili 925. godine i vladao je do oko 927. godine.[1][2] O njemu se pouzdano zna malo, u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima. Iz vladarske je kuće Trpimirovića.

Povijesni izvori[uredi VE | uredi]

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora:[3].

  • U zabilješci ispred teksta zaključaka crkvenog sabora u Split 925. godine stoji:
"...consulatu peragente in prouintia Croatorum et Dalmatiarum finibus Tamisclao rege..."
"...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav"
Na drugom mjestu, doduše ne imenom, ali titulom "kralja Hrvata" (iz 12. kanona):[4]
"Ako bi kralj Hrvata i hrvatski velikaši..."
"Quod si rex et proceres Croatorum..."
"...Tomislavu, kralju Hrvata..."
"...Tamisclao, regi Crouatorum...";
Dio pisma pape Ivana X.: "...dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata..."
"Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre."[6][7]

Zanimljivo je da Tomislava uopće ne spominju, primjerice, sljedeći izvori:

Dolazak na vlast i podrijetlo[uredi VE | uredi]

Prema Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio vlast nad državom od svog brata.[9] Historičari većinom, kao Goldstejn pretpostavljaju da je oca "Muncimira oko 910. naslijedio Tomislav", koji je bio njegov sin.[10][11] Pouzdano počeo je vladati najkasnije 914. i prvi podatak da je vladao je napomena Tome Arhiđakona, koji je napisao: "Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava..."[5][12][13] Prema nekim novijim procenama Tomislav je postao vladar tek oko 913.[14]

Vladanje[uredi VE | uredi]

Hrvatska u doba Tomislava

O vladavini kralja Tomislava zna se nedovoljno. Pisani izvori svjedoče da je Hrvatska u njegovo vrijeme pobjedila Mađare, ali nema saglasnosti historičara da li je kralj Tomislav, ili njegov nasljednik kralj Krešimir I. pobjedio Bugare. Izričito se spominje kao kralj 925. u vrijeme Prvog crkvenog sabora u Splitu, ali nije jasno da li je vladao i u vrijeme Drugog crkvenog sabora u Splitu 928. Bio je kralj, ali nije jasno kada je to postao. Neki historičari pretpostavljaju da se samo proglasio za kralja, ali da od pape nije dobio i krunu za svečano krunisanje.

Ratovi[uredi VE | uredi]

Kako je u doba Tomislavove vladavine cijela Europa bila na nogama zbog mađarskih pljačkaških pohoda, zasigurno se i Tomislav sukobio sa tom novom vojnom silom. Mletački izvori spominju mađarske prodore sve do mora, što bi zasigurno značilo da je u određenom periodu u Hrvatskoj došlo do masovnog sukoba.[15] Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je vodio više uspešnih ratova protiv Mađara.[16] Ne zna se što se i gdje u Slavoniji točno dogodilo, ali evidentno je Tomislav odbio napade Mađara. Zbog opisa da je mađarski vladar pobjegao iz sukoba sa Tomislavom, kao i pisanja Konstantina VII. Porfirogeneta o neobično velikoj vojsci u Hrvatskoj, ali i titule kralja, koju je Tomislav imao 925. smatra se da je Tomislav pripojio Hrvatskoj zemlje do Drave, do 925.[17][18] Ono što je bitno za hrvatsku historiografiju pitanje je o Tomislavovu zauzeću jednoga dijela nekadašnje Panonske Hrvatske. Iako je prodor utjecaja hrvatskog vladara u prostor međurječja Save i Drave vjerojatno započeo još krajem 9. stoljeća, vlast primorskog vladara bila je kako-tako osigurana na sjeveru današnje Hrvatske u doba Tomislavove vladavine. Najsigurniji (i jedini pravi) podatak o tome jest podatak da je Grguru Ninskom bila ponuđena Sisačka biskupija, što je izravan dokaz da je Sisak očito bio pod vlašću hrvatskoga kralja, malo je vjerojatno da bi mu se nudila biskupija na nekom drugom teritoriju.[19]

Pomnim čitanjem spisa splitskih sabora uočeno je da se nigdje ne spominje bizantski strateg, upravitelj bizantske Dalmacije na Prvom crkvenom saboru u Splitu. Neki smatraju da tako Toma Arhiđakon svjedoči o Tomislavovoj vlasti nad dalmatinskim gradovima, to jest da je car Bizantije nagradio svoga vjernoga saveznika Tomislava upravom nad dalmatinskim gradovima.[20][21] Drugi pretpostavljaju da vlast nad Splitom i bizantijskom Dalmacijom nije bila u Tomislavovim rukama.[22] Kako je zahumski knez Mihajlo Višević bio prisutan na saborima, neki historičari pretpostavljaju da je i njegova kneževina bila pod Tomislavovim utjecajem, ali to je malo vjerovatno.[23] Postoji pretpostavka i da je ostrvski dio Paganije bilo pod vlašću Tomislava,[24] ili u nekakvom savezu sa Tomislavovom Hrvatskom.[25]

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet da je za to doba piše[8]

"Hrvatska mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika." Danas, većina historičara pretpostavlja da se radi o preuveličavanju.[26] Pojavila se i pretpostavka da se radi o greškama u kritičkom izdanju DAI i u njegovom prevodu, a da je Konstantin VII. pisao o 3 000 konjanika i 40 000 pješaka.[27]

On navodi i sljedeće podatke:

"Krštena Hrvatska ima ove naseljene gradove: Nin, Biograd, Velicin, Skradin, Hlijevno, Stup, Knin, Kori, Klobuk. Veliku takvu moć i množinu naroda imaše Hrvatska do arhonta Krasimera. Pošto ovaj umre, a sin njegov Miroslav vladaše 4 godine, od ruke bana Pribine pogibe, i u zemlji nasta raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjaništva i pješadije i sagena i kondura, što imahu Hrvati. Danas imade sagena 30, male i velike kondure, i konjaništvo i pješadiju."

U djelu je car Konstantin VII. također zapisao:

"ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije."

Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pobjegao u Hrvatsku.

"Poraz bugarske vojske, tada najjače na Balkanskom poluotoku, najbolje je svjedočanstvo vojne snage Hrvatske ..." [28] Bugarski car Simeon je 926./927. nakon osvajanja Srbije, poslao, ili I vodio, vojsku na Hrvatsku, ali ta bugarska vojska je katastrofalno poražena u bitci negdje na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, ili u blizini Imotskog. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, pokazuje moć hrvatskih vojnih snaga u to doba.[29]

Crkveni sabori[uredi VE | uredi]

Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom crkvenom saboru 925. odlučeno je da pravo na metropolitsku čast ima splitski nadbiskup Ivan. Odlučivano je između ninskog biskupa Grgura, zadarskog biskupa Formina i splitskoga nadbiskupa Ivana. Ninski se biskup nakon prvog crkvenog sabora žalio papi pošto je mislio da on zaslužuje biti poglavar, pa je održan drugi crkveni sabor na kojem je splitski nadbiskup potvrđen kao poglavar, a ninska je biskupija ukinuta i njezino su područje podijelile druge biskupije. Tomislav nije spomenut u spisima sa Drugog crkvenog sabora u Splitu. Na ovim saborima je kako je već navedeno Grguru ponuđena Sisačka biskupija, što se smatra dokazom da je jedan dio današnjeg hrvatskog sjevera bio u Tomislavovoj sferi utjecaja.

Proglašenje kraljem[uredi VE | uredi]

Oton Iveković: Krunidba kralja Tomislava

Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux.[5] Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj.[30] Tomislav je prvi hrvatski vladar koji se javlja sa titulom kralja. Smatra se da je tako značajna promena morala ostaviti još traga u izvorima. U djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) postoji opis krunidbe slavenskog kralja koji se naziva "Svetoplek" na polju "Dalmae". Kralja sa imenom Svetoplek u srednjovijekovnoj historiji Hrvata, ili njihovih susjeda nema.[31] Od pretpostavke Ivana Kukuljevića-Sakcinskog smatra se da je u opisu krunisanja pogrešno upisano ime Svetoplek, a da je opisana krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju.[32]

Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz.[3] Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu Pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.

O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.

Kraj vlasti i nasljednik[uredi VE | uredi]

Tomislav se spominje po imenu u kontekstu crkvenog sabora 925. godine, ali u kontekstu crkvenog sabora 928. spominje se samo "kralj" Hrvatske bez njegovog imena. Nema podataka o Tomislavu ni s kasnijim datumom i nije jasno kada je posle Prvog crkvenog sabora u Splitu kralj Tomislav umro. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme,[8] pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira, koji se takođe spominje u DAI.[33] Postoji i pretpostavka da je Trpimir II. potpuno izmišljen od historičara, to jest da je Konstantin VII Porfirogenet pisao samo o osnivaču vladarske porodice knezu Trpimiru I. a da je njegov sin bio i kralj Krešimir I. (oko 926-949), koji je naslijedio kralja Tomislava oko 926.[34][35]

Popularna predodžba[uredi VE | uredi]

Spomenik u Livnu iz 1926.
Spomenik kralju u Tomislavgradu, ujedno i spomenik braniteljima- rad akademskog kipara iz Zagreba Vinka Bagarića- postavljen 1990-tih

Tomislav je vrlo popularan, kao prvi hrvatski kralj, i kao ujedinitelj Primorske s Panonskom Hrvatskom. U mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice s njegovim imenom, kao i spomenici, od kojih je najznačajniji onaj u Zagrebu i Livnu. Te 1925. godine na mnogim pročeljima crkava diljem Hrvatske niču spomen-ploče sa natpisom:

"Ujedinjeni i slobodni narod kralju Tomislavu 925.-1925."
spomen-ploča na crkvi Pomoćnice kršćana u Orebiću, jedna od brojnih spomen-ploča takvog tipa po crkvama u Hrvatskoj i dijelovima BiH

Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat piše[13] (ali uz ograde primjetne u tekstu):

"Sada je Tomislav bio na vrhuncu svoje slave i moći. On je toli sjajno odbio Simeona, komu nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko! Je li dakle čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji čas, da se banovina proglasi kraljevinom, a Tomislav da dobije kraljevsku čast. Da se to nije dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora splitskoga. U ovim naime spisima papa god. 925. već naziva Tomislava kraljem hrvatskim. — Krunu i druge znakove krunidbene dobio je Tomislav po svoj prilici iz Rima. Ondje je naime vladao papa Ivan X. (god. 913.—928.), koji je nekoliko godina prije toga poslao krunu i Simeonu Velikomu. Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov savremenik — car Konstantin Porfirogenet — u svojim spisima ne priznaje kraljem."

U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Refernce[uredi VE | uredi]

  1. Arhiđakon Toma 2003, str. 60-61. Kod Arhiđakona Tome, Tomislav se spominje kao knez 914.
  2. Kunčer 2009, str. 66-67. "Thomislavus rex ... XIII anno regni sui mortuus est." Prema Ljetopisu popa Dukljanina, kralj Tomislav umro je trinaeste godine svoje vladavine. Od 914. godine, kada se spominje kao knez do 927. godine prošlo je punih dvanaest godina, a počela je trinaesta godina vladavine. Iz toga slijedi da je Tomislav umro 927. ili prije toga.
  3. 3,0 3,1 Goldstein 1995.
  4. Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara 1925, Zagreb
  5. 5,0 5,1 5,2 Arhiđakon Toma 2003, str. 60-61.
  6. Ljetopis popa Dukljanina, dostupno na montenegrina.net (srp.)
  7. Kunčer 2009, str. 66-67.
  8. 8,0 8,1 8,2 Porfirogenet.
  9. Kunčer 2009, str. 66-67. Regnavitque frater eius Thomislavus pro eo.
  10. Goldstein 1995, str. 269-270, 274. Muncimir se javlja dva puta u pisanim izvorima. Prvo se javlja 892. a poslednji put javlja se kao "PRINCEPS MYNCIMYR" na jednom kamenom natpisu iz 895. godine, koji je bio u crkvi u Uzdolju kod Knina.
  11. Šišić 1916, str. 45-46. "Mutimira naslijedi Tomislav (o. 910. do 930.).
  12. Goldstein 1995, str. 275.
  13. 13,0 13,1 Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924., dostupno na Wikizvoru
  14. Logos 2017, str. 97-98.
  15. Goldstein 1995, str. 286-287. Prema kroničaru Dandolu, Mađari su u vrijeme Ursa II (912-932) napadali i Hrvatsku.
  16. Kunčer 2009, str. 66-67. Regnante Thomislavo Hungarorum rex nomine Attila promovit exercitum ut debellaret eum. Rex autem Thomislavus fortis iuvenis et robustus bellator plurima bella cum eo commisit et semper eum in fugam convertit.
  17. Klaić 1975, str. 277-279.
  18. Šišić 1916, str. 46-47. U doba ovih madžarskih pljačkaških vojna pribjeglo je u Hrvatsku mnogo naroda iz bivše Koceljeve Panonije, za koju već godine 900. pišu bavarski biskupi papi, da je sva opustošena, bez žitelja i ijedne crkve. Vjerojatno je, da se i panonska Hrvatska sama od svoje volje u tim teskim vremenima prislonila uz dalmatinsku kao uz jači državni organizam, a njezini odličniji ljudi, plemići, pridržali i dalje domaću upravu, šiljući hrvatskomu vladaru, kao svomu vrhovnomu gospodaru, počasne "darove".
  19. Goldstein 1995, str. 281-282.
  20. Šišić 1916, str. 48.
  21. Goldstein 1995, str. 276-278.
  22. Klaić 1975, str. 292. "Službeni popisi bizantskih činovnika iz početka X stoljeća ne spominju nikakve promjene u Damaciji. U njima nema hrvatskog vladara kao arhonta bizantske pokrajine".
  23. Uzelac 2018, str. 240-244. Oko 925. Mihailo Višević je kao susjeda imao Simeona I Bugarskog, sa njim je bio i saveznik od 912. do 926. a malo je vjerovatno da je priznavao vrhovnu vlast vladara Hrvatske, koji je primao izbjegle Srbe 924. i tako bio protivnik Simeona. Na Prvom crkvenom saboru u Splitu, Mihailo je bio prisutan kao vladar područja na kome su biskupi iz Stona i Dubrovnika imali svoje vjernike, a možda je preuzeo i kontrolu nad tim gradovima.
  24. Šišić 1916, str. 49.
  25. Logos 2018, str. 11, 19.
  26. Vedriš 2007, str. 2, 9-12. Prema mišljenju Ante Nazora Tomislavova Hrvatska mogla je imati najviše oko 10.000 vojnika.
  27. Logos 2018, str. 1-5.
  28. Šišić 1916, str. 50.
  29. Logos 2018, str. 6-7. Postoji pretpostavka da se ovaj poraz Bugara dogodio u vrijeme vladavine nasljednika Tomislava, to jest Krešimira I, početkom 927.
  30. Goldstein 1995, str. 275-276.
  31. Kunčer 2009, str. 46-51.
  32. Goldstein 1995, str. 276.
  33. Goldstein 1995, str. 302-303.
  34. Logos 2018, str. 6-7.
  35. Šišić 1916, str. 51.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Arhiđakon Toma (2003). Historia Salonitana
  • (1967) Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1, Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
  • Kunčer, Dragana (2009). Gesta Regum Sclavorum, I, Beograd-Nikšić: Istorijski institut, Manastir Ostrog
  • Porfirogenet, Konstantin VII.. montenegrina.net De administrando imperio

Literatura[uredi VE | uredi]

veku prema De administrando imperio i dve ispravke prevoda]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kralj Tomislav
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Tomislav, prvi kralj hrvatski

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]