Prijeđi na sadržaj

Simon Rožman

Izvor: Wikipedija
Simon Rožman

Država Slovenija
Osobni podatci
Puno ime Simon Rožman
Rođenje 6. travnja 1983.
Klub
Trenutačni klub Bez kluba
Pozicija trener (kao igrač vezni)
Mlađi uzrasti
00002002. Celje
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2000.2002.
2002.
2004.2009.
Celje
Mons Claudius
Kovinar Štore
0001 000(0)
0009 000(0)
0074 00(10)
Trenerska karijera
2014.2015.
2016.2019.
2019.2021.
2021.
2022.
2022.2023.
2023.2024.
Celje
Domžale
Rijeka
Maribor
Celje
Domžale
Sarajevo
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 13. lipnja 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Simon Rožman (Celje, 6. travnja 1983.) slovenski je nogometni trener i bivši nogometaš. Vodio je slovenske klubove Celje, Domžale i Maribor te hrvatsku Rijeku osvojivši nogometni kup u obje države. Trenutačno je bez kluba.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

NK Celje

[uredi | uredi kôd]

Svoju trenersku karijeru započeo je u Celju. Prvo je bio omladinski trener, a zatim omladinski direktor. U travnju iste godine postao je trener prve momčadi kluba, čime je postao najmlađi trener u Prvoj slovenskoj nogometnoj ligi. Momčad je preuzeo pred sam kraj sezone zadržavši klub u najvišem rangu prvenstva na osmom mjestu, a iduće sezone osvojio je drugo mjesto s respektabilnih 70 bodova, afirmiravši igrače poput Mislava Oršića te Benjamina Verbiča. Iste je sezone doveo Celje do finala Nogometnog kupa Slovenije, gdje je izgubio od Kopra 2:0, a iduću je sezonu započeo ispadanjem u prvom pretkolu Europske lige 2015./16. od poljskog Slaska. S mjesta glavnog trenera Celja odstupio je 31. kolovoza 2015. godine nakon serije lošijih rezultata u prvenstvu.

NK Domžale

[uredi | uredi kôd]

Godine 2016. Rožman se pridružuje klubu NK Domžale, prvo kao sportski direktor, a ubrzo kao glavni trener momčadi, nasljedivši Luku Elsnera. U svojoj prvoj sezoni osvojio je Nogometni kup Slovenije pobjedivši ljubljansku Olimpiju u finalu rezultatom 1:0. te završio četvrti u Prvoj slovenskoj nogometnoj ligi. Sljedeće sezone osigurao je treće mjesto na tablici s najboljom gol-razlikom te doveo klub do play-offa UEFA Europske lige 2017./18. izbacivši redom estonsku Floru Tallinn, islandski Valur te njemački Freiburg, dok je u završnoj fazi kvalifikacija ispao od francuskog Olympique de Marseillea.[1][2] Prvu je utakmicu na Stožicama momčad remizirala 1:1, nakon čega je u uzvratnoj utakmici poražena rezultatom 3:0, usprkos čemu je Rožman zaslužio naklonost slovenske nogometne javnosti. Treću sezonu na klupi Domžala završio je ponovno na trećem mjestu u domaćem prvenstvu, a u europskim kvalifikacijama ispao u drugom pretkolu Europske lige 2018./19. zbog pravila gola u gostima. Svoju je četvrtu sezonu u klubu započeo ispadanjem od švedskog Malmoa, a nakon niza od osam utakmica bez pobjede u osam uvodnih kola domaćeg prvenstva dao je ostavku na mjesto glavnog trenera.

HNK Rijeka

[uredi | uredi kôd]

Krajem rujna 2019. godine preuzeo je Rijeku nasljedivši dotadašnjeg trenera Igora Bišćana, čime je ostvario svoj prvi inozemni angažman.[3] Debitirao je visokom pobjedom nad Bujama od 11:0 u šesnaestini finala kupa, a prvu je sezonu završio na trećem mjestu sa samo bodom razlike od drugog mjesta koje je vodilo u kvalifikacije za Ligu Prvaka, pritom ostvarivši respektabilne rezultate poput tri pobjede nad splitskim Hajdukom (4:0, 2:0, 3:2). Iste je sezone osvojio Hrvatski nogometni kup minimalnom pobjedom nad Lokomotivom prije čega je iz natjecanja izbacio Dinamo i Osijek, a na početku iduće sezone uveo je momčad u skupine UEFA Europske lige 2020./2021. izbacivši ukrajinski Kolos Kovalivku te danski Kopenhagen. U izuzetno jakoj skupini sa španjolskim Real Sociedadom, talijanskim Napolijem i nizozemskim AZ Alkmaarom osvojio je respektabilna četiri boda skupivši pobjedu i remi, pritom zaradivši pohvale u Hrvatskoj i regiji[4], uz što je bio najmlađi trener u skupinama Europske lige te sezone. Iako je prvi dio sezone odrađen odlično unatoč brojnim zarazama te ozljedama (pobjeda i remi protiv Dinama, remi s vodećim Osijekom), nakon serije od pet utakmica bez pobjede uključujući dva poraza protiv Hajduka 27.2.2021. Rožman je odstupio s mjesta trenera Rijeke.

NK Maribor

[uredi | uredi kôd]

Tri tjedna nakon odlaska iz Rijeke preuzeo je najtrofejniji slovenski klub, NK Maribor, uključivši klub u borbu za naslov prvaka koji je izgubio u zadnjem kolu direktnim okršajem protiv Mure. U kvalifikacijama za UEFA Konferencijsku ligu 2021./22. nakon prolaska armenskog Urartua ispao je od švedskog Hammarbyja unatoč boljoj igri, dok je nakon prvih pet kola držao prvo mjesto u prvenstvu, nakon čega je momčad upala u niz lošijih rezultata. Krajem rujna daje otkaz na mjesto trenera Maribora, poslije čega se špekuliralo o interesu engleskog Barnsleya za Rožmana, međutim dogovor nije realiziran.

NK Celje

[uredi | uredi kôd]

Na samom kraju kalendarske 2021. godine vratio se u klub gdje je započeo trenerske karijeru, NK Celje. Momčad je preuzeo na sedmom mjestu tablice te u međuvremenu ostvario značajnu pobjedu protiv ljubljanske Olimpije rezultatom 4:2. Sezonu je završio na osmom mjestu ljestvice, s čak 12 bodova prednosti nad devetoplasiranim klubom. Dana 1. lipnja 2022. Rožman raskida ugovor s Celjem kako bi se vratio u Domžale, iako se špekuliralo o preuzimanju HNK Šibenika.

NK Domžale

[uredi | uredi kôd]

Dan nakon odlaska iz Celja Rožman preuzima NK Domžale, najmlađu momčad lige s ciljem razvoja mladih igrača, potpisujući trogodišnji ugovor. Momčad je jesenski dio sezone završila na petom mjestu, samo dva boda udaljena od plasmana u europska natjecanja.

Trofeji

[uredi | uredi kôd]

Kao trener

[uredi | uredi kôd]
Domžale
Rijeka

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Domžale – Marseille 1–1. Football Critic, pristupljeno 26. prosinca 2020.
  2. Marseille – Domžale 3–0. 11v11, pristupljeno 26. prosinca 2020.
  3. Rijeku preuzima Kekov miljenik, ima 36 godina. Index.hr, 22. rujna 2019. (pristupljeno 26. prosinca 2020.)
  4. Rijeka slavi, a zadnja je u skupini. Index.hr, 4. prosinca 2020. (pristupljeno 26. prosinca 2020.)