S.S.C. Napoli
SSC Napoli | ||||
---|---|---|---|---|
Puno ime | Società Sportiva Calcio Napoli SpA | |||
Nadimak | Azzurri (plavi), Partenopei (napolitanci) | |||
Osnovan | 1926. (AC Napoli) | |||
Igralište | Stadio San Paolo Napulj | |||
Kapacitet | 60.240 | |||
Trener | ![]() | |||
Liga | Serie A | |||
2019./20. | 7. | |||
Popis igrača | Popis igrača S.S.C. Napolija | |||
|
Società Sportiva Calcio Napoli, jednostavnije nazivan Napoli ili kraticom SSC Napoli, talijanski je profesionalni nogometni klub sa sjedištem u Napulju, Campania koji je izvorno osnovan 1904.[1] Klub je proveo najveći dio svoje povijesti u vrhu talijanskog nogometa,[1] te i trenutno nastupaju u Serie A.
Napoli, koji igra u plavim majicama i bijelim gaćicama osvajao je Serie A dva puta, prvi put sezone 1986./87., a zatim opet 1989./90.[1] Osim toga, pet su puta osvojili Coppa Italia. Na europskoj razini, Napoli je osvojio Kup UEFA, trijumf koji je postignut u sezoni 1988./89. i Intertoto kup, koji im je prvi trofej nakon ponovnog ulaska u Serie A. Povijesno, Napoli je deveti najuspješniji klub u talijanskom nogometu i najuspješniji klub u južnoj Italiji.[2]
Klub je od prvog pojavljivanja 1904. imao nekoliko promjena imena; jedna od njih dogodila se nakon spajanja s klubom Internazionale Napoli. Najnovija se promjena dogodila 2004., kada je klub otišao u bankrot, ali ga je ponovo osnovao filmski producent Aurelio De Laurentiis kao Napoli Soccer; on je početkom 2006. otkupio svu njihovu povijest i vratio staro ime klubu pod nazivom Società Sportiva Calcio Napoli.
Povijest[uredi | uredi kôd]

Klub je osnovan kao Naples Foot-Ball & Cricket Club 1904 godine. Osnovali su ga engleski mornar William Poths i njegov suradnik M. Bayon. Napolitanci, kao što su Conforti, Catterina i Salsi Amedeo su također bili uključeni za stvaranje kluba.[3] Izvorna verzija dresa se je sastojala od nebesko plavih dresova s tamnomodrim prugama, te crnim gaćicama.[4]. Godine 1906. uprava kluba je smatrala da je njegovo ime predugačko pa su ga skratili u Naples Foot-Ball Club.
U ranim godinama talijansko nogometno prvenstvo je bilo ograničeno samo na klubove sa sjevera, tako da su se južni klubovi natjecali protiv mornara ili su igrali u kupovima kao što je Lipton Kup. U kupu su se natjecali Napoli i Palermo FBC, a Napoli je osvojio tri finala. Godine 1912., zbog stranih nepredviđenih situacija klub se je razdijelio na dva dijela jedan je bio Naples Foot-Ball Club, a drugi Internazionale Napoli, u to vrijeme oba kluba su ubilježili prve nastupe u talijanskom prvenstvu, 1912./13.. Iako su obje strane bile oduševljene natjecanjem u Campania section, oni nisu bili uspješni kao i izvan nje nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata. Tada su se odlučili ujediniti pod imenom Foot-Ball Club Internazionale-Napoli, još poznat i kao FBC Internaples.[5]
Associazione Calcio Napoli[uredi | uredi kôd]
Pod predsjedanjem Giorgija Ascarellia, klub mijenja ime u Associazione Calcio Napoli, 23. kolovoza 1926.. Nakon što su loše počeli, Napoli se počeo poboljšavati zahvaljujući paragvajcu Atillu Sallustru koji je bio prvi pravi heroj obožavatelja.[6] Bio je odličan golgeter i na kraju je postao najbolji strijelac svih vremena za Napoli, koji stoji još i danas.
Napoli je ušao u Serie A pod upravljanjem engleskog trenera Wiliama Garbutta[7], tokom šest godina ograničeni talijanski klub će često završavati u vrhu tablice. Te su u sezonama 1932./33. i 1933./34. završavli među tri najboljih, još uz to su doveli nekoliko odličnih igrača kao što su Antonio Vojak (rođenjem Hrvat), Arnaldo Sentimenti i Carlo Buscaglia.[8] Kad je počeo Drugi svjetski rat, Napoli je počeo propadati, ali se uspjeli izbjeći ispadanje iz lige 1939./40. na gol razliku ispred Ligurie.
Napoli je izgubio tešku borbu za ispadanje svih ovih godina do kraja 1942 i tada su ispali u Serie B. Te iste godine oni su se preselili sa Stadiona Giorgio Ascarelli na Stadion Arturo Collana i ostali na njemu u Serie B do kraja rata. Kako se je nastavilo igrati i dalje, Napoli zaradio prava da se natječu u Serie A, ali su ispali već nakon dvije sezone.[1] Klub je trebao odskočnu dasku kako bi se što prije vratili u vrh talijanskog nogometa na početku 1950-ih.[9] Uprkos tome što je lutao ligom na visokim i niskim mjestima u tom periodu uključujući promociju i ispadanje, Napoli je imao uspjehe u kupu kad su pobijedili Spal za osvajanje Coppa Italie 1962., pogodcima Corellia i Ronzona.[10]
Napoli u uzdizanju; srednje 60-te[uredi | uredi kôd]
Klub mjenja svoje ime u Società Sportiva Calcio Napoli, 25. lipnja 1964.[1] U sezoni 1964./65. se je počeo ponovo uzdizati i dobrim rezultatima osiguravaju promociju u Serie A. Pod vodstvom bivšeg igrača Brune Pesaole osvojili su trofej Kup Alpa te su u povratničkoj sezoni završili u eliti u Serie A, s osvojenim trećim mjestom.[1] Napoli je u sezoni 1967./68. zamalo došao do naslova prvaka, ali je na kraju osvojio drugo mjesto iza AC Milana. Tada su u njihovoj momčadi igrali neki od najpopularnijih igrača svih vremena, Dino Zoff, José Altafini, Omar Sívori i domaći dečko Antonio Juliano.[8] Juliano je postavio rekord po broju nastupa za SSC Napoli, nadmašen mnogo godina kasnije od Mareka Hamšika. [8]
Dobra igra Napolija, i tijekom 70-ih, odvela ih je do trećih mjesta u sezonama 1970./71. i 1973./74. godine. Pod palicom bivšeg igrača, Luisa Vinicia, Napoli je osigurao ulazak u Kup UEFA; u sezoni 1974./75. stigli su do trećeg kola gdje su ispali od Porta rezultatom 2:0. Iste sezone, Napoli je osvojio drugo mjesto u Serie A, samo dva boda iza tadašnjeg prvaka Juventusa. Solidne igre domaćih lokalnih igrača, kao što su Giuseppe Bruscolotti, Antonio Juliano i Salvatore Esposito dovele su do uspona u tom periodu, golovima Giuseppea Savoldia.[8]
Nakon što su pregazili Southampton F.C. s 4:1, za podizanje Anglo-Talijanski Liga Kupa[11], Napoli je ušao u Kup pobjednika kupova u sezoni 1976./77., gdje su stigli do polufinala. Tada je klub osvojio svoj drugi Coppa Italia u sezoni 1975./76. godine. Na putu do finala izbacili su Milan i Fiorentinu, a finalu su s lakoćom svladali Veronu s 4:0.[1] U odnosu na talijansku ligu, Napoli je uvijek bio vrlo konstantna momčad koja je uvijek bila pri vrhu, točnije među prvih šest tijekom kasnih 70-ih. Također su početkom 1980-ih, točnije prve dvije sezone bili u vrhu, gdje su u sezoni 1980./81. završili na trećem mjestu, međutim sezone 1983./84. bili su uključeni u borbu za ostanak.
Maradonina era[uredi | uredi kôd]

Napoli je uzdrmao svijet rekordnim transferom, kada je doveo Diega Maradonu za 6,9 milijuna £ iz Barcelone u ljeto 1984. Momčad je postupno ponovno izgrađena, s ljudima poput Cire Ferrare, Salvatorea Bagnia, Fernanda de Napolija i Bruna Giordana.[8] Ova momčad je bila spremna pobijediti svakoga a već u sezoni 1985./86. osvojili su treće mjesto u Serie A, no to ih nije zadovoljilo. U sezoni 1986./87. uz dodatna pojačanja poput Andree Carnevalea i Francesca Romana osvojili su sve što su mogli i to je bila najbolja sezona Napolija u povijesti -osvojili su dvostruku krunu; Najprije Scudetto Serie A, a zatim su u finalu Coppa Italia razbili Atalantu s 4:0.[1] Do tada nijedna momčad južne Italije nije osvojila Scudetto, Napolitanci su u Diegu Maradoni pronašli idola i ikonu koja je za njih postala i više od samog nogometa, praktički božanstvo.
Međutim, u sezoni nakon osvajanja titule prvaka klub nije bio pretjerano uspješan; u Kupu Prvaka su ispali i ranoj fazi a prvenstvo su na kraju završili na drugom mjestu (iza Milana, AC Milan iako su dugo vodili i sve je nagovještavalo još jednu titulu. Ipak, ušli su u Kup UEFA, te su u sezoni 1988./89. osvojili svoj prvi europski naslov.[1] Juventus i Bayern München su poraženi na putu prema finalu, gdje je Napoli u dvije utakmice bio bolji od VfB Stuttgarta; 2-1 na San Paolu golovima Maradone i Carece te legendarnih 3:3 u uzvratu golovima Alemãa, Cire Ferrare i [Antonio Careca|Antonia Carece]].[12]
Napoli je osvojio svoj drugi naslov u Serie A u sezoni 1989./90.,nakon što su u utrci za naslov u fimišu prestigli AC Milan s dva boda prednosti i na neki način se osvetili za gubitak prvenstva 1988. [1]
Na Svjetskom prvenstvu u Italiji, Argentina je igrala u polufinalu s Italijom. Budući da je utakmica završila neodlučenim rezultatom, pucali su se jedanaesterci a pobjednički jedanaesterac za prolaz Argentine postigao upravo Diego Maradona. Talijani mu to nikada nisu oprostili, a početkom prvenstva 1990/91 Talijanski nogometni savez je naredio doping kontrolu, na kojem je Maradona pao i dobio je zabranu igranja od 15 mjeseci.
Napoli je u međuvremenu uspio osvojiti talijanski superkup, veličanstvenom pobjedom protiv Juventusa od 5:1, no to je bio njihov posljednji trofej u eri Maradone. Maradona je zadnju utakmicu prije suspenzije odigrao 24.3.1991. protiv Sampdorije u kojoj je postigao i svoj zadnji gol. No opterećen istragom oko afere 'Maradona' koja se medijski provlačila od jeseni, Napoli je cijelu sezonu igrao dosta loše te na kraju završio na tek 8.mjestu u Serie A.
Propast i uzdizanje[uredi | uredi kôd]
Iako je klub u sezoni završio 1991./92. završio na vrlo dobrom četvrtom mjestu, Napoli je opterećen financijskim problemima vlasnika Corrada Ferlaina postupno počeo propadati, što se vidjelo i na terenu. Igrači kao što su Ciro Ferrara, Gianfranco Zola, Daniel Fonseca i Antonio Careca napustili su klub do 1994. Unatoč tome, Napoli se uspio kvalificirati u Kup UEFA 1994./95., gdje je stgao do trećeg kola, te su u toj sezoni 1996./97. igrali u finalu talijanskog kupa gdje su izgubili s 3:1 protiv Vicenze. Nakon te sezone Napoli je značajno pao a u sezoni 1998/99 ispali su u Serie B, sa svega dvije pobijede u cijeloj sezoni. Klub se uspio vratiti vratit u Serie A nakon promocije u sezoni 1999./00., ali su su nakon teške borbe u Serie A ponovo ispali u Serie B. Napoli nije uspio osvojiti promociju slijedeće godine a 'crna rupa' u koju su upali u financijskom smislu nije omogućavala daljnji normalan rad kluba. U kolovozu 2004., Napoli je proglasio bankrot zbog dugova od 70 milijuna €.[13] Da nogomet ostane u Napuljskom gradu, pobrinuo se filmski producent Aurelio De Laurentiis koji je kupio bankrotirani klub i obnovio ga pod imenom Napoli Soccer, obzirom da nisu smjeli koristiti staro ime. Talijanski nogometni savez je izbacio Napoli u Serie C1, gdje su u prvoj sezoni propustili priliku da se plasiraju u Serie B tako što su u playoffu izgubili s 2:1 od lokalnih konkurenata Avellina.[1]
No unatoč činjenici da je Napoli morao igrati u tako niskom rangu nogometa, uspjeli su zadržati veću posjećenost na stadionima nego većina klubova iz Serie A; promociji iz Serie C znalo je prisustvovati i više od 50.000 ljudi, što je za današnji nogomet neoboriv rekord koji će biti teško srušiti. Slijedeće sezone, uspjeli su se plasirati u Serie B a Aurelio De Laurentiis je uspio vratiti Napolijevo staro ime pa je klub ponovno preimenovan u Società Sportiva Calcio Napoli u svibnju 2006.[1] Nakon samo jedne sezone igranja u Serie B, Napoli je promoviran u Serie A, osvojivši 2.mjesto iza Juventusa, a ispred Genoe koja je također dobila promociju.[14] Napoli je u sezoni 2007./08., prvi put nastupio u Serie A od njihovog ispadanja 2001.[1] Klub sezonu završio na visokom 8. mjestu, što mu je dovoljno bilo da osiguraju kvalifikacije u trećem kolu u Intertoto kupa.
Napoli je u Intertoto kupu igrao protiv Panionisa kojeg su dva puta dobili po 1:0, u gostima i kod kuće za svoj prvi europski trofej nakon 20 godina, i svoj prvi trofej nakon ulaska u Serie A, 2006 godine. S tim uspjehom uspjeli su se plasirati u 2. pretkolo Kupa UEFA, gdje su igrali s albanskim prvakom Vllazniom, koju su u gostima dobili 3:0,[15] [16]. Napoli je na domaćem terenu na Stadio San Paolu pobijedio albanskog prvaka s 5:0, s dva gola Rinauda, po jednog Pie, Lavezzia i Hamšíka. S tom pobjedom osigurali su 1. kolo Kupa UEFA, a igrat će s portugalskom Benficom. [17]
Povijest po sezonama SSC Napolija | ||
---|---|---|
|
Umirovljeni brojevi[uredi | uredi kôd]
- 10 -
Diego Maradona, navalni vezni igrač, 1984.–1991.
Predsjednici[uredi | uredi kôd]
|
|
Treneri[uredi | uredi kôd]
Poznati igrači[uredi | uredi kôd]
Igrači s najviše nastupa i pogodaka[uredi | uredi kôd]
[8] | Igrač | Državljanin | Nastupa |
---|---|---|---|
1 | Antonio Juliano | ![]() |
394 |
2 | Giuseppe Bruscolotti | ![]() |
387 |
3 | Moreno Ferrario | ![]() |
310 |
4 | Attila Sallustro | ![]() ![]() |
273 |
5 | Bruno Gramaglia | ![]() |
273 |
6 | Carlo Buscaglia | ![]() |
259 |
7 | Ottavio Bugatti | ![]() |
256 |
8 | Ciro Ferrara | ![]() |
247 |
9 | Bruno Pesaola | ![]() |
240 |
10 | Arnaldo Sentimenti | ![]() |
227 |
[8] | Igrač | Državljanin | Pogodaka |
---|---|---|---|
1 | Attila Sallustro | ![]() ![]() |
118 |
2 | Antonio Vojak | ![]() ![]() |
102 |
3 | Diego Maradona | ![]() |
81 |
4 | Careca | ![]() |
73 |
5 | José Altafini | ![]() ![]() |
71 |
6 | Luís Vinício | ![]() |
69 |
7 | Canè | ![]() |
56 |
8 | Giuseppe Savoldi | ![]() |
52 |
9 | Hasse Jeppson | ![]() |
42 |
10 | Amedeo Amadei | ![]() |
47 |
Boje, obilježja i nadimci[uredi | uredi kôd]
Kako je Napulj primorski grad, boje kluba uvijek su bile povezane s plavom bojom, koje obilježavaju Napuljski zaljev.[18] U početku svog nastajanja, kada je Napoli, nosio ime Napoli FBC, boje kluba činile su dvije nijanse plave boje. Od 1920-ih, talijanska nogometna reprezentacija je, po uzoru na njih, preuzela plavu boju na svoje dresove, i tako je Napoli dijelio svoj nadimak azzurri s talijanskom nogometnom reprezentacijom.[19]
Jedan od nadimaka Napolija, bio je I ciucciarelli, (hr. - maleni magarci), taj nadimak su dobili nakon vrlo, vrlo loših izvedbi, tijekom sezone 1926./27. Taj naziv je značio izuzetno nešto pogrdno, no kako je Napolijev znak u to vrijeme bio neobuzdani crni konj,[20] klupska je uprava magaraca ipak usvojila kao maskotu kluba, te su je prozvali O Ciuccio,a prikazivali su ga s ponosom.[21]
Oznaka kluba na dresovima i na grbu je bila veliko slovo N, smještenim unutar kruga, oko kojeg piše Internazionale Napoli,[22] a sličan se dizajn nalazi i na njihovom dresovima. Klub je usvojio slovo N, kao oznaku, za njihov klub, ali ga je Napoli s vremenom malo izmjenio, kako se povijest kluba mjenjala. Glavna razlika je bila ta da je slovo N bilo bijele boje, a oko kruga i unutar kruga su bile dvije nijanse plave boje.
Partenopei je bio popularan nadimak kluba, kao i za ljude iz okolice grada.[23] Taj naziv je izveden iz grčke mitologije, gdje je sirena Partenopea pokušala da očara jednog od junaka priče, Odiseja na svom brodu, kraj otoka Capri. U priči Odisej, je rekao svojim ljudima da daju privezati brod, tako da budu u mogućnosti oduprijeti se pjesmama sirena. Kako Partenope nije mogla živjeti bez ljubavi, ona potopi sebe, te je njeno tijelo, kako priča govori, isplovilo na obali grada Napulja.[24]
Sponzori i proizvođači majica[uredi | uredi kôd]
Vrijeme trajanja | Proizvođač opreme | Sponzor |
---|---|---|
1978.–1980. | Puma AG | nitko |
1981.–1982. | Snaidero | |
1981.–1981. | NR | |
1982.–1983. | Cirio | |
1983.–1984. | Latte Berna | |
1984.–1985. | Linea Time | Cirio |
1985.–1988. | NR | Buitoni |
1985.–1991. | Mars | |
1991.–1994. | Umbro | Voiello |
1994.–1996. | Lotto | Record Cucine |
1996.–1997. | Centrale del Latte di Napoli | |
1997.–1999. | Nike | Polenghi |
1999.–2003. | Diadora | Peroni |
2003.–2004. | Legea | Russo Cicciano |
2004.–2005. | Kappa | Manuale d'amore / Sky Captain / Crash - Contatto fisico / Christmas in Love / Mandi |
2005.–2006. | Lete | |
2006.–2009. | Diadora | |
2009.– | Macron | Lete / MSC |
Pokrovitelji i rivali[uredi | uredi kôd]

Napoli je jedan od najpopularnijih nogometnih klubova u Italiji po broju nogometnih obožavatelja ima ih oko 9%.[25]
Premda je važno spomenuti nekoliko talijanskih novina poput La Repubblica koje se bave o njima. Poput ostalih nogometnih klubova, i Napoli ima navijačke baze diljem Italije, ali i izvan talijanskih granica; procijenjeno je od strane kluba da imaju oko 5 do 6 milijuna obožavatelja u cijelom svijetu.[26][27]
Napoli ima nekoliko lokalnih i nekoliko pravih rivala, a najznačajnije je rivalstvo s Romom. U pogledu Napoli i AS Roma su prilično bliske momčadi, a zajedno se natječu u poznatom talijanskom derbiju zvanom Derby del Sole, to je derbi koji je svoj vrhunac doživio u razdoblju 1980-ih.[28] Tu su još derbiji s Laziom i Veronom[29], kao i lokalni derbiji s Salernitarnom i Avellinom.[28]
Isto tako, za ljubitelje Napolija tu već dugo stoji prijateljstvo s Genovom koja seže od 1982.[29] Na zadnji dan sezone 2006./07., ova dva kluba su igrala zajedno i odigrali su 0:0 kako bi i jedni i drugi osigurali povratak u Serie A, Genovini navijači, kad dođu u Napulj često budu pozdravljeni sa: "Benvenuto fratello napoletano", što znači "Dobrodošli kod napuljskog brata".[30] Tu su i također dobri odnosi s momčadima Ancone i Palerma.
Klupski uspjesi[uredi | uredi kôd]
Domaći uspjesi[uredi | uredi kôd]
Serie A: 2
Coppa Italia: 6
- Prvak (6): 1961./62., 1975./76., 1986./87., 2011./12., 2013./14., 2019./20.
- Finalist (4): 1971./72., 1977./78., 1988./89., 1996./97.
- Prvak (1): 2005./06.
Europski uspjesi[uredi | uredi kôd]
- Prvak (1): 1988./89.
- Prvak (1): 2008.
- Prvak (1): 1976.
- Prvak (1): 1966.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Povijest
- ↑ Vremenska- talijanska tablica
- ↑ Napoli Football Club
- ↑ Povijest - Period od 1904 - 1926
- ↑ Napoli
- ↑ Prvi idol Partenopeia
- ↑ Početkom 30-ih
- ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 Napolijevi igrači-statistike
- ↑ Povijest Napolija- od (1904-1960)
- ↑ Talijanska Coppa Italia- povijest
- ↑ Pobjednici Anglo-Talijanski Liga Kup
- ↑ Pobjednici Kupa UEFA
- ↑ Napoli je proglasio bankrot
- ↑ Serie B- nema doigravanja, ima promocija
- ↑ UEFA-Kup Vllaznia
- ↑ Pia i Denis za pobjedu
- ↑ [1]
- ↑ Napoli nogomet
- ↑ Koji je tvoj nadimak? Nadimci nogometnih momčadi
- ↑ Grb provincije Napulja
- ↑ Kratka povijest Napolijevih ranih korijena
- ↑ Napolijeva povijest
- ↑ Povijest Partenopea
- ↑ Centar Napulja,Italija
- ↑ Napolijeva popularnost
- ↑ De Laurentiis- Moj Napoli je uvijek velik
- ↑ Napolijeva povijest
- ↑ 28,0 28,1 Nogometni derbiji u Italiji
- ↑ Genoa i Napoli
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službena stranica kluba (tal.) (engl.) (šp.) (kin.)
- Službena stranica Serie A (tal.)
- Napoli magazine- sportske vijesti (tal.) (engl.)
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
![]() | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sport u Napulju |
|