Smrt Josipa Broza Tita

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pogrebna povorka kroz Beograd.
Grob Josipa Broza Tita.jpg
Titov grob unutar mauzoleja.

Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. sati. U času smrti imao je 88 godina, ali je u zadnjih godinu dana bio u državničkim posjetama Kuvajtu, Rumunjskoj, Sovjetskom Savezu, Siriji, Jordanu, Alžiru, Libiji, Malti i Kubi.

Prema Euroviziji, pogrebna ceremonija Josipa Broza drugi je najgledaniji TV događaj u 20. stoljeću nakon slijetanja Misije Apolo 11 na Mjesec.[1]

Stanovništvu SFRJ nije bilo poznato kako je Josip Broz još od veljače 1980. godine bio u komi, na Kliničkom centru Ljubljana.

Odmah na dan smrti održali su Predsjedništvo SFRJ i CK SKJ u 18:00 sati izvandrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti.

Objava Titove smrti počela je u 18:50 čime je prekinut televizijski program te u kojen TV spiker u suzama pročitao objavu smrti - građanstvo SFRJ doživjelo na izrazito potresan način - djecu se desetljećima odgajalo da u Titu (čije su slike bile na središnjem mjestu svake učionice, i zapravo svake značajnije javne prostorije) vide vrhunsku očinsku figuru i nauzviješniji autoritet.

Norveška je zbog Titove smrti proglasila, među ostalim državama, petodnevnu nacionalnu žalost.[2]

Dan nakon smrti, 5. svibnja, posebnim vlakom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg s posmrtnim ostatcima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni dužnosnici i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni[nedostaje izvor] ići na njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.

Dne 7. svibnja preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.

Dne 8. svibnja na Dedinju u Kući cvijeća, uz nazočnost 209 delegacija iz 127 zemalja, 700 000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednika država, 22 premijera i 47 ministara, među njima Saddam Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev, Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, pokopan je Josip Broz Tito.

Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega,[nedostaje izvor] tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista sahranjen.[nedostaje izvor]

Sljedeća dilema koja se ubrzo pojavila je zašto komunist nema petokraku na grobu.

Sljedećih desetak godina (do raspada Jugoslavije) bio je prigodom svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko morao[nedostaje izvor] na mjestu gdje se zatekao minutom šutnje odati počast.

Kult ličnosti[uredi VE | uredi]

Kultom ličnosti Tito je bio pretvoren je u “najvećeg sina naših naroda i narodnosti”. Pretvoren je u lik po kojem je svaka republika i pokrajina nazvala neki grad i u školama su se o njemu predavale legende.

Primjeri:

  • nakon primanja vijesti o Titovoj smrti tijekom utakmice Hajduk - Crvena zvezda igrači su plakali, bacali se po igralištu i čupali travu, a dupkom puno gledalište je složno zapjevalo pjesmu "Druže Tito, mi ti se kunemo (da sa tvoga puta ne skrenemo)",.
  • Plavi vlak koji iz Ljubljane u Beograd vozio mrtvog Tita na Zagrebačkom Glavnom kolodvoru dočekao je uplakani zbor od 300.000 ljudi.

Izvodi iz zajedničkog proglasa Predsjedništva Jugoslavije i CK SKJ[uredi VE | uredi]

  • "Teška bol i duboka tuga trese radničku klasu, sve radne ljude i građane SFR Jugoslavije, svakog našeg čovjeka, radnika, intelektualca, pionira, vojnika, majku i djevojku."
  • "Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i povijesne ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti. Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući se i sam kao naša najveća povijesna ličnost."

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. B92. "(VIDEO) Da li ste znali da je Titova sahrana DRUGI NAJGLEDANIJI DOGAĐAJ 20. VEKA?" pristupljeno 5. svibnja 2019.
  2. Titomanija, Svet je žalio za Titom, objavljeno 19. rujna 2014., pristupljeno 8. svibnja 2019.(srp.)