Smrt Josipa Broza Tita

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pogrebna povorka kroz Beograd.
Grob Josipa Broza Tita.jpg
Titov grob unutar mauzoleja.

Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. sati. Imao je u času smrti 88 godina, ali je u zadnjih godinu dana bio u državničkim posjetama Kuvajtu, Rumunjskoj, Sovjetskom Savezu, Siriji, Jordanu, Alžiru, Libiji, Malti i Kubi.

Prema Euroviziji, pogrebna ceremonija Josipa Broza drugi je najgledaniji TV događaj u 20. stoljeću nakon slijetanja Misije Apolo 11 na Mjesec.[1]

Stanovništvu SFRJ nije bilo poznato da je Josip Broz još od veljače 1980. godine bio u komi, na Kliničkom centru Ljubljana.

Odmah na dan smrti održali su Predsjedništvo SFRJ i CK SKJ u 18:00 sati izvandrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti.

Objava Titove smrti - u 18:50 je prekinut televizijski program te je TV spiker u suzama pročitao objavu smrti - građanstvo SFRJ doživjelo na izrazito potresan način - djecu se desetljećima odgajalo da u Titu (čije su slike bile na središnjem mjestu svake učionice, i zapravo svake značajnije javne prostorije) vide vrhunsku očinsku figuru i nauzviješniji autoritet.

Norveška je zbog Titove smrti proglasila, među ostalim državama, petodnevnu nacionalnu žalost.[2]

Dan nakon smrti, 5. svibnja, posebnim vlakom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg s posmrtnim ostatcima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni dužnosnici i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni[nedostaje izvor] ići na njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.

Dne 7. svibnja, preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.

Dne 8. svibnja, na Dedinju, u Kući cvijeća, uz nazočnost 209 delegacija iz 127 zemalja, 700 000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednika država, 22 premijera i 47 ministara, među njima Saddam Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev, Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, pokopan je Josip Broz Tito.

Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega,[nedostaje izvor] tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista sahranjen.[nedostaje izvor]

Sljedeća dilema koja se ubrzo pojavila je zašto komunist nema petokraku na grobu.

Sljedećih desetak godina - do raspada Jugoslavije - prigodom svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko morao[nedostaje izvor] na mjestu gdje se zatekao minutom šutnje odati počast.

Kult ličnosti[uredi VE | uredi]

Kultom ličnosti Tito je bio pretvoren je u “najvećeg sina naših naroda i narodnosti”. Pretvoren je u lik po kojem je svaka republika i pokrajina nazvala neki grad i u školama su se o njemu predavale legende.

Primjeri:

  • nakon primanja vijesti o Titovoj smrti tijekom utakmice Hajduk - Crvena zvezda igrači su plakali, bacali se po igralištu i čupali travu, a dupkom puno gledalište je složno zapjevalo pjesmu "Druže Tito, mi ti se kunemo (da sa tvoga puta ne skrenemo)",.
  • Plavi vlak koji iz Ljubljane u Beograd vozio mrtvog Tita na Zagrebačkom Glavnom kolodvoru dočekao je uplakani zbor od 300.000 ljudi.

Izvodi iz zajedničkog proglasa Predsjedništva Jugoslavije i CK SKJ[uredi VE | uredi]

  • "Teška bol i duboka tuga trese radničku klasu, sve radne ljude i građane SFR Jugoslavije, svakog našeg čovjeka, radnika, intelektualca, pionira, vojnika, majku i djevojku."
  • "Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i povijesne ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti. Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući se i sam kao naša najveća povijesna ličnost."

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. B92. "(VIDEO) Da li ste znali da je Titova sahrana DRUGI NAJGLEDANIJI DOGAĐAJ 20. VEKA?" pristupljeno 5. svibnja 2019.
  2. Titomanija, Svet je žalio za Titom, objavljeno 19. rujna 2014., pristupljeno 8. svibnja 2019.(srp.)