Prijeđi na sadržaj

Soko J-20 Kraguj

Izvor: Wikipedija
Soko J-20 Kraguj
Opći podatci
Tip Školski, laki jurišnik
Proizvođač Soko
Probni let 1964.
Status Povučen
Prvotni korisnik SFRJ
Broj primjeraka 85
Portal:Zrakoplovstvo

Soko J-20 Kraguj je jednosjedni zrakoplov jugoslavenske proizvodnje namijenjen za obuku i lake jurišne zadatke. Prvi put je poletio 1964.

J-20 Kraguj je jednomotorni niskokrilac s neuvlačećim podvozjem. Pilot sjedi u zatvorenom kokpitu s poklopcem koji se otvara prema nazad, a cijela kabina je ventilizirana i ima ugrađen sustav grijanja.

Pokreće ga jedan Lycoming GSO-480-BIAG klipni motor snage 253 kW koji vrti Hartzell HC-B3Z20-1 trokraki metalni propeler.[1] U dva unutarnja gumena spremnika može ponijeti 164 kg goriva što mu omogućuje radijus djelovanja od 623 km s punim naoružanjem. Ugrađeno naoružanje čine dvije strojnice Colt Browning Mk-II s 650 metaka koje su smještene u krilima. Osim toga, ispod krila može nositi različita nevođena raketna zrna i bombe.

Namjena

[uredi | uredi kôd]

Dizajniran je za nisko leteće jurišne zadatke danju i noću te obuku pilota u takvim uvjetima. U slučaju rata trebao je izvoditi partizanske napade na neprijateljske helikopterske desante.[1]

Tijekom napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu, kraće vrijeme koristila ih je Teritorijalne obrane Crne Gore.[2] Jedan "Kraguj" je stradao na Južnom bojištu (reg. oznake 30141). Crnogorski agresori su ga slučajno oborili 3. listopada 1991, misleći da se radi o hrvatskoj letjelici. Tom prilikom izgorio je njegov pilot Aleksandar Simović.

Ovu laku letjelicu koristili su pobunjeni Srbi u RH, BiH, ali Kraguj je obavio i više operacija na Kosovu. Veći broj letjelica zarobljen je tijekom operacije "Oluja" na udbinskom aerodromu, od kojih je jedan primjerak uveden u postroj HRZ-a. Danas se isti nalazi u muzeju na otvorenom zračne baze Zemunik.

Tehničke karakteristike

Osnovne karakteristike

  • posada: 1
  • dužina: 7,93 m
  • raspon krila: 10,58 m
  • površina krila: 17 m2
  • visina: 3 m
  • aeroprofil: NACA 4415

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 295 km
  • ekonomska brzina: 280 km/h
  • dolet: 800 km
  • brzina penjanja: 8,0 m/s
  • najveća visina leta: 8.000 m
  • motor: 1× Lycoming GSO-480-B1A6

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Rendulić, Zlatko. 1996. Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2009. Pristupljeno 9. siječnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)