Ilija Ivezić
| Ilija Ivezić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 20. srpnja 1926. |
| Smrt | 14. travnja 2016. (89 god.) |
| Zanimanje | |
| WWW | |
| Nagrade | |
| Zlatna arena Nagrada Vladimir Nazor | |
Ilija Ivezić (Gračac, 20. srpnja 1926. – 14. travnja 2016.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.[1]
Glumačku školu završio je u Zagrebu 1949. Filmom Abeceda straha F. Hadžića 1961. započinje filmsku karijeru. Uglavnom je tumačio karakterne, negativne, a ponekad komične uloge. Osim filmskim radom, bavio se režijom kazališnih lutkarskih predstava (Snjeguljica i sedam patuljaka, Djevojčica sa žigicama, Ivica i Marica). Jedan je od osnivača Festivala djeteta u Šibeniku 1958.[1] Prvi je direktor i redatelj Kazališta lutaka u Šibeniku.[2]
Jedini je domaći glumac koji je glumio u svim filmovima iz serijala o Winnetou.[3]
Dobitnik je Zlatne arene za filmove Zlatne godine (1993.) i Maršal (2000.),[4] te Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (2003.).[1] Za osobite zasluge u kulturi odlikovan je odlikovanjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.[5]
 | Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
- Abeceda straha (1961.) – policijski agent
- Licem u lice (1963.) – Mitke
- Winnetou (svi nastavci)
- Lisice (1969.) – Krešo
- Prosjaci i sinovi (1971.) – Šunje
- U gori raste zelen bor (1971.) – Ican
- Vuk samotnjak (1972.)
- Živjeti od ljubavi (1973.) – Davorov šogor Nikola
- Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (1973.) – željezničar
- Ča smo na ovon svitu (1973.) – redar
- Čovik i po (1974.) – Bože
- Hitler iz našeg sokaka (1975.) – narednik
- Izbavitelj (1976.) – policijski inspektor
- Hajdučka vremena (1977.) – Hajduk #3
- Ludi dani (1977.) – Joso Macković
- Živi bili pa vidjeli (1979.) – drug kolega iz Urbinga
- Visoki napon (1981.) – jednoruki drug iz komiteta
- Želim živjeti (1982.) – direktor mesne industrije
- Tamburaši (1982.) – željezničar
- Smogovci (1982. – 1996.) – inspektor Petrović
- Mala pljačka vlaka (1984.) – Čokulin žandar #1
- Terevenka (1987.) - policijski inspektor
- Život sa stricem (1988.) – predsjednik zadruge
- Krvopijci (1989.) – Drakulić
- Vrijeme ratnika (1991.) – poduzetnik
- Luka (1992.) – drug Cota
- Zlatne godine (1993.) – Brkan
- Kad mrtvi zapjevaju (1998.) – biciklist
- Maršal (1999.) – Marinko Cicin
- Kradljivac uspomena (2007.)
- Moram spavat', anđele (2007.) – djedov suborac
- Poklon predsjednika Nixona (2014.) – Josip Broz Tito
- 1 2 3 Ivezić, Ilija. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 27. veljače 2016.
- ↑ Lutkari ponovno u Šibeniku Slobodna Dalmacija (objavljeno 3. srpnja 2000., pristupljeno 27. veljače 2016.)
- ↑ Winnetou opet ‘oživio’ na Velebitu Slobodna Dalmacija (objavljeno 4. lipnja 2010., pristupljeno 27. veljače 2016.)
- ↑ Ilija Ivezić: Žao mi je što sam cijeli život morao igrati udbaše Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. travnja 2016. (Wayback Machine) direktno.hr (objavljeno 23. siječnja 2015., pristupljeno 27. veljače 2016.)
- ↑ Odluka o odlikovanju Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića Narodne novine br. 72/2006 (objavljeno 6. lipnja 2006., pristupljeno 12. studenoga 2019.)
- Ilija Ivezić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)