Tamanski poluotok

Koordinate: 45°12′N 37°00′E / 45.2°N 37°E / 45.2; 37
Izvor: Wikipedija
Tamanski poluotok
rus. Тама́нский полуо́стров
Blatni vulkani na poluotoku
Satelitska snimka Kerčkih vrata
Etimologijagrad Taman
Položaj
Koordinate45°12′N 37°00′E / 45.2°N 37°E / 45.2; 37
Država
RazdvajaCrno more i Azovsko more
Stanovništvo
Glavno naseljeTaman
Tamanski poluotok na zemljovidu Crnog mora
Tamanski poluotok
Tamanski poluotok
Tamanski poluotok na zemljovidu Crnog mora
Zemljovid

Tamanski poluotok (rus. Тама́нский полуо́стров) je poluotok u Krasnodarskom kraju, Rusija. Graniči s Azovskim morem na sjeveru, Kerčkim vratima na zapadu i Crnim morem na jugu.

Toponim[uredi | uredi kôd]

Jedna verzija podrijetla imena "Taman" tvrdi njegovo čerkesko podrijetlo od "temena", močvare koja odgovara prirodi područja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Brončana sjekira, 6. stoljeće prije Krista, poluotok Taman, u muzeju Ermitaž (stanje 2014.)

Područje se u posljednja dva tisućljeća razvilo iz niza otoka u današnji poluotok. U antičko doba poluotok je Grcima bio poznat kao Sindikè chersònesus (Predložak:Grčk., poluotok Sindija), a na poluotoku su stajale pontske grčke kolonije Hermonasa i Fanagorija, kao i kasniji grad Tmutarakan.[1]

Maeotae i Sindi su se naselili na tom području od davnina. U klasičnom razdoblju postao je dio Bosporskog kraljevstva; njegovi su stanovnici uključivali Sarmate, Grke, anatolske doseljenike s Ponta i Židove. U 4. stoljeću područje je palo pod vlast Huna; kasnije je bio glavni grad Velike Bugarske i pao je u ruke Hazara sredinom 7. stoljeća. Nakon raspada Hazarskog kaganata u c. 969., poluotok je postao dio države nasljednice Hazarskih Židova pod vladarom po imenu David. Do kasnih 980-ih došao je uglavnom u posjed Kijevske Rusi i ruske kneževine Tmutarakan prije nego što je pao u ruke Kipčaka c. 1100. Mongoli su zauzeli to područje 1239. godine i postalo je posjed Genove, zajedno s Gazarijom na Krimu, 1419. godine.

Veći dio 15. stoljeća obitelj Guizolfi (Ghisolfi), koju je osnovao genovski Židov Simeone de Guizolfi, vladala je poluotokom u ime Gazarije. Vladavina regije od strane židovskih konzula, povjerenika ili prinčeva potaknula je mnoge rasprave o tome koliko je kazarski judaizam preživio u južnoj Rusiji tijekom tog razdoblja. Krimski kanat zauzeo je poluotok Taman 1483. Pao je pod Osmansko Carstvo 1783. godine i postao osmanski sandžak pod ejaletom Kafa. Godine 1791., tijekom Rusko-turskog rata (1787.–92.), prešao je pod kontrolu Ruskog Carstva. Rusija ga je vratila Osmanlijama 1792. Konačno je pripao Rusiji 1828.[2] Veći dio sljedećeg stoljeća područje je bilo rijetko naseljeno. Najveće naselje bio je kozački grad (kasnije stanica) Taman, kojeg je u moderno doba naslijedio lučki grad Temryuk.

Poluotok sadrži male blatne vulkane i nalazišta prirodnog plina i nafte. Plitka desalinizirana jezera i lokalni estuariji naseljeni ribom i divljači, obrasli gustom trskom obale stvaraju močvarno, neprohodno područje.

Mihail Ljermontov omalovažavajuće opisuje grad Taman u svom romanu Junak našeg doba.

Njemački Wehrmacht i rumunjska vojska okupirali su poluotok Taman 1942.; sovjetska Crvena armija vratila ga je 1943.[3] Priča filma Križ od željeza vrti se oko sukoba koji nastaju unutar vodstva pukovnije Wehrmachta tijekom njemačkog povlačenja s kubanskog mostobrana.

Godine 2018. arheolozi su otkrili ostatke starogrčkih glazbenih instrumenata, harfe i lire. Instrumenti su otkriveni tijekom istraživanja antičke nekropole koja se nalazi u blizini naselja Volna. Arheolozi kažu da je tu postojao grčki polis od druge četvrtine 6. stoljeća prije Krista do 4. stoljeća nove ere, koji je pripadao Bosporskom kraljevstvu.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Greek colonization in the northern Black Sea area". German Archaeological Institute. pristupljeno 4. travnja 2010.
  2. Tsutsiev, Atlas of the Ethno-Political History of the Caucasus, 2004
  3. Robert Forczyk, The Caucasus 1942–43: Kleist’s race for oil
  4. Russian archaeologists discover ancient Greek musical instruments near Crimea

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tamanski poluotok